Prikaz knjige: Ilija Smiljanić, Zamka vremena, DHK HB – Matica hrvatska, Mostar – Tomislavgrad, 2018.

Javiš se prvom zbirkom pjesama, pa onda nakon 20-ak godina drugom. Što je na stvari? U Smiljanićevu slučaju očito nebriga glede prijema napisanog kod onih stručnih, a briga kako će sve primiti tzv. obični čitatelji. Bavi se nekim drugim poslovima u životu, a pjesništvu se vraća kad mu se čini da ima što reći i da je dobro da to rekne.

Poštujemo pjesnikov izbor i ne ćemo se u to miješati. Radije pokušajmo vidjeti što on zapravo kaže i kako.

Zbirka je ovo u kojoj je pomiješan urođeni pjesnički živac i samosvojan pogled na život. Nema tu prijetvornosti, pjesnik želi sebi odgovoriti na određena pitanja pa posredno time i onima koji ga budu čitali. Rabi jezik koji je usvojio u školama što ih je pohađao, ali i jezik koji je naučio u roditeljskom domu i zavičajnom okružju. Na taj način stalno nas vraća od onoga što nam je svima zajedničko na ono što je samo naše.

Svoje pjesme, njih 100-tinjak, Smiljanić je podijelio u 7 ciklusa. I svaki počinje: Priče o... Jedino onaj četvrti, a mogli bismo ga nazvati i središnji, malo drukčije glasi: Zemljine priče. On ujedno u sebi sadrži i najviše pjesama. Pjesnik njime zapravo naglašava što ga je oblikovalo takvog kakav je i gdje je pustio svoje žile unatoč svim burama i olujama.

Te tragove itekako nalazimo i u pjesmama iz drugih ciklusa, kao recimo u onoj Tu je moj narod. Navedimo nekoliko stihova. Tu gdje je mater ocu ruku dala/ Da ga prati kroz život/ Gdje su se navijestili/ I očenaši im se naredili// Gdje su naši fratri zaređeni/ Kleknuli i zemlju poljubili/ Mučenici naši/ Zemlju posvetili// Gdje otac misnu košulju oblači/ I na ranu nas misu vodi ... Tu je moj narod i bit će/ Dok mu smrtnu ne utrnu sviću. (str. 113.) A ovu bismo pjesmu zacijelo trebali povezati s onom na početku koja ima naslov Počinak. Nakon umorna dana pjesniku su na pameti djeca. Kako im oči otvoriti/ i Put pokazati/ Na pravi put/ Kako ih izvesti Velika su to pitanja u duši onoga tko razmišlja na pravi način.

Iz do sada rečenoga proizilazi da je dobro što je Smiljanić objavio ovu zbirku pjesama. Ali bit će dobro da ne stane ili da ga moradnemo ponovno ovako dugo čekati. Ima on što reći, samo neka se lati pera i s Božjom pomoći nastavi pjesničkom pustolovinom.

 

Miljenko Stojić