Valerije Vrček - Kolumna: Smrtonosni pozivi kao produkt divljeg braka s industrijom

Patologija mobitela
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) nedavno je promijenila svoje službeno stajalište o (ne)sigurnosti mobitelskog zračenja. Mobiteli su obilježeni znakom opasnosti, odnosno mobitelsko je zračenje svrstano u skupinu rizika 2B, što je službena etiketa za moguće uzročnike raka. To ne znači da su mobiteli danas postali štetniji nego što su bili, već da je količina prikupljenih znanstvenih upozorenja dosegla kritičnu masu koju nije moguće ignorirati. Osim znanstvene utemeljenosti, nova odluka ima i svoju političku pozadinu. SZO kao institucija globalnoga zdravlja izgubila je povjerenje javnosti, na primjer, aferama poput svinjske gripe ili Codexa Alimentariusa, pa potragom za novim žrtvenim jarcem pokušava obnoviti svoj karitativni imidž. Mobiteli su odabrani kao pokretna meta za rehabilitaciju posrnule zdravstvene agencije Ujedinjenih naroda. No, mobiteli su prilično krupan zalogaj za kritiku, pa je ublažena klasifikacija 2B, vrlo vjerojatno običan kompromis znanosti, politike i, naravno, industrije.
Stigmatizacija mobitela
Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) je na svom redovitom sastanku, 31. svibnja u Lyonu, mobitelsko zračenje proglasila „possibly carcinogenic to humans“, odnosno mogućim kancerogenom. Nakon iscrpnog pregleda znanstvene literature radna skupina (ukupno 31 znanstvenik iz 14 različitih zemalja) je zaključila da mikrovalove iz mobitela treba svrstati u skupinu rizika 2B. U toj se skupini nalaze proizvodi, tvari ili kemikalije za koje postoje takozvani ograničeni dokazi o kancerogenosti („limited evidence of carcinogenicity“), odnosno za koje je utvrđena pozitivna sveza između izloženosti nekom agensu i raka, ali nije isključeno da je ta uzročno-posljedična veza slučajna ili, pak, podložna nekim nedorečenostima. U toj se skupini nalaze i dizelsko gorivo, kobaltove soli, olovo, kloroform, nitrozo spojevi, stiren, pesticid DDT, a od prošle godine pridružen im je i titanov dioksid... Nije rijedak slučaj da se „optuženici“ iz skupine 2B s vremenom proglase „krivcima“ i promaknu u zloglasniju skupinu 2A, obilježeni etiketom „vjerojatnih uzročnika raka“. Upravo kroz takvu tranzicijsku fazu prolazi industrijska kemikalija stiren koju je američko ministarstvo zdravstva, usprkos otporu industrije polimera, prošlog tjedna stavilo na listu poznatih uzročnika raka (http://ntp.niehs.nih.gov/go/roc12).
Crna lista kancerogena
Jonathan Samet, profesor sa sveučilišta Southern California i predsjedatelj radne skupine IARC-a, tvrdi: „Dokazi o štetnosti mobitelskog zračenja, koji se još uvijek prikupljaju, dovoljno su snažni da potvrde ispravnim zaključak o klasifikaciji 2B.“ Ovom su službenom klasifikacijom mobiteli završili u društvu osumnjičenih proizvoda, odnosno zaradili su nezavidan status na crnoj listi mogućih kancerogena. Ubrzo nakon loših vijesti o mobitelima, oglasili su se branitelji „napretka i novotarija“ te počeli uvjeravati javnost da klasifikacija 2B nije nikakav dokaz, niti formalna klasifikacija povećava rizik od raka. No, isti će mnogo teže utješiti ili uvjeriti mobitelsku industriju da je status 2B nevažan za nastavak njihovog projekta „business as usual“, nasilnog marketinga, prodaje i zarade... Nijedna kompanija ne može biti zadovoljna negativnim stajalištem SZO-a o proizvodu kojeg nudi ljudima. Stoga je industrija angažirala Forum proizvođača mobitela (MMF), PR agenciju mobitelske industrije koja se u javnosti predstavlja kao stručna i nezavisna udruga. Michael Milligan, generalni tajnik Foruma, neuvjerljivo ponavlja mantru: „Nakon pregleda literature, važno je uočiti da IARC nije mobitelsko zračenje proglasio sigurnim ili vjerojatnim uzročnikom raka. Naprotiv, IARC je samo zaključio da postoji mogućnost da su mobitelski mikrovalovi kancerogeni te da je potrebno provesti daljnja istraživanja...“. No, IARC je agencija Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), pa je ovo službeno stajalište upozorenje svim ljudima da razumno koriste mobitele, da svedu razgovore na najmanju moguću mjeru, a u slučaju djece da se izbjegava korištenje mobitela.
Radna skupina IARC-a nije brojčano izrazila stupanj rizika, ali je u svom izvješću posebno naglasila rezultate studija koji govore o 40%-tnom povećanju rizika od glioma kod ljudi koji često koriste mobitel (u prosjeku 30 minuta na dan, kroz 10 godina). Gliom i akustični neurom jedini su oblici raka s kojima se povezuje mobitelsko zračenje. U čitavom svijetu preko 250 tisuća ljudi godišnje oboli od raka mozga, od čega na gliom otpadaju dvije trećine.
Promjena službenog stajališta
„S obzirom na moguće posljedice za javno zdravlje, naši nalazi i klasifikacija čine potrebnim provesti dodatna istraživanja dugoročnih efekata mobitelskog zračenja“ – upozorava Christopher Wild, izvršni direktor IARC-a. Najnoviji zaključci i upozorenja radne skupine u suprotnosti su s dosadašnjim službenim stajalištima Svjetske zdravstvene organizacije o sigurnosti mobitela. SZO je dosada objavila niz dokumenata u kojima uvjerava ljude u neškodljivost mobitelskog zračenja (vidi: www.who.int/peh-emf/en), te ih odgovara od potrebe opreza: „Ne postoje znanstveni dokazi koji bi ukazivali na potrebu bilo kakvih posebnih mjera opreznosti pri upotrebi mobitela“.
Čini se da je ovakav zaokret u službenim stajalištima Svjetske zdravstvene organizacije tek dio taktike u divljem braku s industrijom, dok drugi smatraju da SZO ovom „beskompromisnom kritikom“ mobitela želi povratiti izgubljeno povjerenje javnosti, te dojam brižne i odgovorne institucije. Nakon razotkrivenih sprega s farmaceutskom industrijom, Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji potrebna je, barem, medijska katarza. Napadom na industriju mobitela, predstavnici SZO-a dokazuju svoju neovisnost i otpor pred pritiskom multinacionalnih kompanija.
Pravne posljedice
U svakom slučaju, nova klasifikacija mobitelskog zračenja može izazvati i niz važnih pravnih posljedica, regulacija, promjena zakona... Na temelju službene procjene rizika mobitelskog zračenja, zaposlenici će moći odbiti korištenje službenih mobitela kojeg nameće njihov poslodavac. U slučaju sudskih procesa, klasifikacija rizika 2B može postati novi argument onih koji traže odštetu zbog narušenog zdravlja. Mobiteli, ali i kompjutori s bežičnim internetom, morat će se u trgovinama prikladno obilježavati znakovima upozorenja. Moguće je da se zabrani reklamiranje mobitela ili da se novim poreznim nametima promijeni marketinški status mobitela. Na sličan način koji se primjenjuje na duhanske proizvode. Konačno, preliminarne indikacije o štetnosti mobitelskog zračenja otvaraju prostor za implementaciju načela opreznosti, što u Europi pretpostavlja mogućnosti zabrana, moratorija, ograničenja...
Društvene posljedice
Stajalište SZO-a o nesigurnosti mobitelskog zračenja dobrodošla je novost i za hrvatsko društvo u kojem ima više mobitela (oko 5 milijuna) nego stanovnika. Budući da je mobitel luksuz, znači da, uglavnom, nije nuždan. A što je neki proizvod manje nuždan, to je potrebna manja vjerojatnost rizika za zdravlje da bi se upotreba tog proizvoda ograničila ili zabranila. Upravo takav stupanj rizika opisuje klasifikacija 2B Svjetske zdravstvene organizacije.
U Hrvatskoj se mobitel pojavio kao statusni simbol, a danas je poprimio oblik pseudoterapije kojom ljudi sami sebe uvjeravaju da su važni, potrebni, prisutni, dostupni, aktivni, mobilni... Iako se mobitel najčešće koristi tek kao navigacijski uređaj, kod ljudi stvara umišljaj stvarne komunikacije. Stoga bi nova zakonska ograničenja korištenja mobitela, zabrane mobitela u školama, vrtićima i javnim ustanovama i zabrane reklamiranja, mogle i trebale smanjiti broj mobitela. Smanjeni intezitet mobitelskog zračenja i (suvišnih) razgovora je dobar za fizičko i mentalno zdravlje društva, a posebno je koristan za popravljanje kućnog budžeta svake obitelji. Na temelju novih smjernica iz SZO-a hrvatske bi nadležne i stručne institucije (Ministarstvo zdravstva, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Institut za medicinska istraživanja..) trebale provesti prikladnu kampanju protiv pretjeranog konzumiranja mobitelskih razgovora. Time bi sačuvale zdravstveni i financijski interes društva, a oštetile bi jedino interese uvoznog lobija.
Valerije Vrček