Željko Primorac: Prva Republika je mrtva, treba nam Druga Republika!
Jesmo li došli do točke poslije koje nema povratka, jesmo li iskoristili sve što nam je bilo na raspolaganju kako bi sadašnjim zakonskim i ustavnim okvirom učinili naše društvo boljim, naprednijim i prosperitetnijim? Može li se iz polumrtvog tijela sadašnjeg ustavnog i zakonskog okvira izvući bilo kakva reforma, zakonska intervencija ili prijedlog koji će pospješiti naše društvo i, što je najvažnije, vratiti narodu vjeru u institucije, zakone i državu?
U prošlom tekstu pokušao sam pronaći neke odgovore na pitanja zašto je cjelokupni sustav (društvo) u RH statično, nespremno i nepripremljeno za promjene i inovacije. Pokušao sam sebi i čitateljstvu objasniti što to tjera legije mladih preko granice u tuđinu. Raspravljajući o uzrocima gospodarske tromosti i međuzavisnosti gospodarstva i politike u našoj zemlji kao odgovor na katastrofalno stanje i depresiju cjelokupnog društva nametnuo se – nedostatak osnovnih ljudskih sloboda poput slobode govora, izražavanja mišljenja i djelovanja.
U svojoj nadmenosti, koja ponekada poprima zabrinjavajuće razmjere, volimo s visoka gledati cijeli svijet. Pa tako s visoka gledamo i na truli i moralno devastirani Zapad. Istina je kako se taj Zapad svojevoljno odrekao kršćanskih korijena u cilju stvaranja nekog imaginarnog globalnog društva bez vjere kao društvene okosnice. Vjerojatno će se obistiniti i tvrdnje islamskih mislilaca i teologa kako će se zapadna kultura urušiti i umrijeti u smradu moralnog rastrojstva.
Hrvatska ima dugu tradiciju razmetanja s pridjevom – narodni! Nekada je u Hrvatskoj sve bilo narodno osim naroda, koji je, eto, morao dobro skrivati svoju narodnost kako ne bi uvrijedio druge i drugačije. Narodna su bila poduzeća, športski klubovi, škole, zdravstvene ustanove, ceste, šume pa čak i zrak.
Ministarstvo uprave uputilo je u javnu raspravu prijedlog Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma. Prema dostupnim informacijama glavne novine u zakonu odnose se na način financiranja referendumskih inicijativa te na rokove u kojima je dozvoljeno prikupljati potpise za raspisivanje pojedinih referenduma.
Sovjeti su za vrijeme hladnog rata lansirali tezu koja je postala poznata kao – doktrina ograničenog suvereniteta. Bio je to sovjetski recept kojim su nastojali držati u pokornosti srednjo- i istočnoeuropske države u svojoj interesnoj sferi. Tzv. sovjetski lager, čvrsto zatvoren iza željezne zavjese, trebao je ostati ekskluzivna zona dominacije Sovjetskog saveza.
Bilo je prekrasno, neopisivo, gledati zanos kod Hrvata u proteklih mjesec dana. Gotovo mi se činilo bogohulnim bilo što pisati, jer, niti sam imao riječi kojima bi opisao sav onaj pozitivan zanos kojeg dugo nisam vidio u narodu, niti sam se osjećao dostojnim bilo kakvim tekstom ulaziti u sve ono lijepo i spontano što se u narodu događalo u posljednje vrijeme.
Nevera, koju je već vjetar otpuhao, ali kao nevera koja dolazi s kopna, a ne s mora, prema srednjodalmatinskim otocima u vidu - Ultra Music Festivala. Ta nevera je ostavila za sobom u Splitu jednog mrtvog, jednog teže ozlijeđenog posjetitelja, nekoliko desetaka predoziranih i ukomiranih na hitnoj, tri silovane djevojke i više stotina privedenih zbog posjedovanja nedozvoljenih opijata. Mašala - rekli bi u Bosni!
U medijima u RH svako malo se pojavi informacija o milionima koje Hrvatska šalje kao pomoć Hrvatima u BiH. Tako smo nedavno svjedočili bjesomučnim napadima pojedinih lijevih medija koji su kao razlog iseljavanja iz RH naveli milione koje država iz proračuna izdvaja za Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Povjesničar gubi svaku vjerodostojnost u trenutku kada povijesnu materiju kojom se bavi koristi u dnevno političke svrhe. Njegov rad može biti besprijekoran, ali prvi put kada poklekne pod sirenskim zovom dnevne politike on više nije povjesničar već – političar. Povjesničari nisu svjesni što navedeni prelazak tanke linije između politike i povijesti znači za sav njihov dosadašnji rad, jer on je od tog trenutka potpuno kontaminiran. Na sve se, pa i na vrijedne stvari koje su do tada odrađene, gleda kao na jedan politički projekt.