Nevera, koju je već vjetar otpuhao, ali kao nevera koja dolazi s kopna, a ne s mora, prema srednjodalmatinskim otocima u vidu - Ultra Music Festivala. Ta nevera je ostavila za sobom u Splitu jednog mrtvog, jednog teže ozlijeđenog posjetitelja, nekoliko desetaka predoziranih i ukomiranih na hitnoj, tri silovane djevojke i više stotina privedenih zbog posjedovanja nedozvoljenih opijata. Mašala - rekli bi u Bosni!

Ako je vjerovati policijskim službenicima, koji su vršili direktne kontrole na stadionu, broj od gotovo 400 privedenih zbog posjedovanja narkotika mogao je biti puno veći samo da su željeli i imali kapaciteta privoditi sve koji su posjedovali po nekoliko ecstasya. A takvih je, prema njihovim riječima, bilo dvije trećine na Poljudu. Zbog već navedenih razloga ograničili su se samo na one koji su posjedovali vrećice pune navedenih narkotika, jer njih zaista nisu mogli pustiti…

Pa ipak, unatoč ovoj bolesnoj i skandaloznoj statistici nigdje nismo mogli pročitati ili čuti bilo koju negativnu informaciju o samom festivalu ili onome što on „vuče“ za sobom kao negativnu društvenu i sociološku prtljagu. Dodatnu sumnju su probuđivale dežurne osobe u hitnim i policijskim službama koji su u informativnim emisijama, bez da ih se posebno o tome pitalo (barem ne u dijelovima koje smo gledali), davali usporedbe navedenog festivala s drugim javnim događajima, što su novinari jedva dočekali. Pa tako dežurni policajac u splitskoj policiji daje izjavu kako su više problema imali na koncertu Mate Miše Kovača nego na Ultri (?!). Sjećate li se vi dragi čitatelji da je netko nekoga silovao na koncertu Mate Miše Kovača? Da je netko poginuo ili da je privedeno više stotina ljudi zbog posjedovanja droge? Bilo bi interesantno vidjeti otkud načitanom i (dez)informiranom policajcu podaci za ovu usporedbu. U splitskoj Hitnoj pomoći bili su malo manje napasni pa su onako navijački kazali kako je broj predoziranja svake godine sve manji pa je, eto, sada u granicama normale (?!). Koja je zapravo mjerna jedinica za predoziranje na tisuću partijanera, odnosno, koje su granične vrijednosti?

Dežurne službe su vjerojatno informacije davale pod konstantnim medijskim i političkim pritiskom. Ne vjerujem u postojanje neke organizirane urote, ali itekako vjerujem u želju da se jedna supkultura nametne Splitu i Dalmaciji. Signal o prihvatljivosti takve kulture osobno su davali visoki državni i lokalni dužnosnici koji su se naslikavali na festivalu. Sam ministar turizma snažno je podupro festival tvrdeći kako snažno doprinosi rastu hrvatskog turizma. No, navedena potpora, kako s lokalnog tako i s državnog nivoa ima, osim deklarativne i onu mnogo opipljiviju – novčanu potporu. Festival se podupire milijunima kuna iz državnih i lokalnih proračuna.

Na sve kritike, one rijetke javne, turistički djelatnici i političari odgovaraju argumentima kako Ultra značajno pridonosi porastu turističkog prometa i rastu turizma. Netko je negdje, ne znam kako i na osnovu kojih kriterija, došao do brojke od 500 milijuna kuna. Dakle, jedini kriterij kojim se Ultra u javnosti brani je – novac. Stoga ćemo se malo pozabaviti i ovim argumentom afirmacijske strane. Fotografije sa samog Poljuda, tijekom tri festivalske večeri, pokazuju kako je festival posjetilo znatno manje gostiju nego proteklih godina. Snimke praznih tribina, uz ispunjen travnjak na kojem značajan dio zauzima bina, dokaz su o znatno slabijoj posjeti festivala nego što su organizatori računali. Onaj najvjerodostojniji dokaz o slaboj posjećenosti festivala (slabijoj u odnosu na očekivanja organizacije) je poluprazan apartmanski smještaj u Splitu. Dok je proteklih godina ova vrsta smještaja bila popunjena, ove godine je bilo očigledno kako Ultra nije napunila Split gostima kao što se očekivalo. Tu vjerojatno treba tražiti razlog zašto se odjednom pojavljuje brojka od 500 milijuna kuna, kao tobožnja zarada od Ultre. Naime, proteklih godina nikome nije palo na pamet da izračuna zaradu, iako je gostiju bilo znatno više, a sada, kada interes za festival jenjava - pojavljuje se brojka od 500 milijuna. Vjerojatno kako bi se opravdala subvencija festivala. Najupečatljiviji primjer manipulacije brojem posjetitelja dogodio se u radijskom programu jedne privatne radio postaje kada je voditeljica, u istoj emisiji, kazala kako je na završnoj večeri Ultre „feštalo 20 tisuća partijanera“ da bi se nakon nekoliko minuta ispravila i kazala kako je na završnoj večeri ipak bilo 30 tisuća ljudi.

Doista, pitanje je bi li Ultra preživjela u Splitu na čisto komercijalnim osnovama bez subvencija države i lokalne razine vlasti. Tu dolazimo do ključnog pitanja – koji je interes Hrvatske, Splita i Dalmacije za festivalom ovakve vrste?

Već na prvi pogled vidi se kako se ovdje radi o sukobima koncepta razvoja turizma, odnosno, postavlja se pitanje postoji li uopće koncept održivog razvoja turizma i što mi uopće želimo od našeg turizma? Ukoliko je jedini kriterij za razvoj turizma novac, tj. Zarada, onda možemo ići i pravcem Tajlanda. Ovu južnoazijsku zemlju protekle je godine posjetilo nevjerojatnih 35 milijun turista, a uprihodili su preko 55 milijardi dolara od turizma. Već sam spomen Tajlanda asocira na seks-turizam, pa zašto onda ne legalizirati prostituciju i zgrtati novce lopatom? Iz jednostavnog razloga - jer bi i mi morali živjeti u tom i u takvom društvu koje bi svoje blagostanje gradilo na legalnoj prostituciji. Nema značajne razlike između poticanja partijanersko-opijatskog vida turizma i legalizacije prostitucije. Gdje je u svemu tome održivi turizam i Mediteran kakav je nekada bio?

Opravdano se postavlja pitanje treba li Hrvatskoj u srcu sezone, kada gosti i onako okupiraju Jadran, jedan ovakav festival sa svim što donosi sa sobom. Intenzivna podrška medija festivalu sugerira i nešto na što određen broj komentatora već duže vrijeme upozorava – u Split se pokušava nasilno ugurati jedna supkultura, kao što se nasilno nametnuo i Gay pride. Sve to Ultri daje i određenu sociološku dimenziju i Split uvlači u sukob svjetonazorskih pogleda na razvoj društva. Tako danas s jedne strane imate tisuće Splićana u Hodu za život, a s druge strane uvezeni Gay pride i Ultra festival. Određen broj sociologa smatra kako u određenim medijskim i političkim krugovima postoji strah od konzervativizma u Splitu i Dalmaciji te kako svi uvezeni projekti imaju za cilj nametnutu liberalizaciju javnog života u ovom dijelu Hrvatske. Međutim, kako kažu, unatoč golemom novcu i medijskom angažmanu te navedenoj uvezenoj supkulturi, koja nije iznikla u ovoj sredini, zaključuju da će ista teško postati dominantna u splitskom društvu.    

 

Željko Primorac