Željko Primorac: Prva Republika je mrtva, treba nam Druga Republika!
Jesmo li došli do točke poslije koje nema povratka, jesmo li iskoristili sve što nam je bilo na raspolaganju kako bi sadašnjim zakonskim i ustavnim okvirom učinili naše društvo boljim, naprednijim i prosperitetnijim? Može li se iz polumrtvog tijela sadašnjeg ustavnog i zakonskog okvira izvući bilo kakva reforma, zakonska intervencija ili prijedlog koji će pospješiti naše društvo i, što je najvažnije, vratiti narodu vjeru u institucije, zakone i državu?
Nakon 28 godina sadašnjeg ustavnog stanja došlo je vrijeme da kažemo kako trebamo potpuno novi, čisti start. Taj start nemoguće je postići bez resetiranja cjelokupnog institucionalnog okvira, a to je nemoguće napraviti bez izmjena Ustava. Dakle, Prva Republika je odradila svoju povijesnu dionicu u njenom vijeku Hrvati su obnovili svoju državnost, obranili se u nametnutom i svirepom ratu, pobijedili, obnovili razrušenu zemlju i postavila kakve –takve temelje demokracije i društvenog razvoja. Međutim, za nešto više jednostavno u sadašnjem okviru nemamo snage – potreban nam je novi Ustav, nova, Druga Republika!
Novim ustavnim rješenjima iz temelja treba riješiti pitanje državne administracije, odnosa između državne i lokalne vlasti, odnosno preraspodjele državnih prihoda. Također, pod hitno je potrebno donijeti novi izborni zakon, regulirati rad Narodne banke, DORH-a i sigurnosnih službi. Tzv. Clean start treba početi od izvorišta i temelja svih zakona, a to je Ustav. Hrvatska bi konačno u svom Ustavu riješiti i dilemu koja je svih ovih godina razdire, a to je je li njena državnost seže do hrvatskih narodnih vladara ili tek do ZAVNOH-a!
Jednostavno, novim ustavnim rješenjima državu treba rastaviti kao lego kockice, a potom ponovno sastaviti bez onih polomljenih dijelova koji otežavaju stabilnost strukture. Moramo učiniti radikalne promjene ukoliko želimo narodu vratiti vjeru u državu i njene institucije i stoga se ne treba ustručavati ni radikalnih poteza kao što je izmjena Ustava, ali i niza drugih zakona koji se temelje na Ustavu, a zadiru u samu bit funkcioniranja države.
Potrebna nam je diktatura, ali diktatura časti i morala. Diktatura neovisnosti i samobitnosti temeljena na nacionalnom ponosu koji je u sadašnjim okvirima emigrirao iz države.
No, postavlja se logično pitanje – tko je taj koji će biti otac ili majka Druge Republike? Kriza Četvrte Republike u Francuskoj iz mirovine je prizvala slavnog generala Charlesa de Gaullea, državnika koji je svojim autoritetom riješio strukturne probleme Francuske i donijevši novi ustav udario temelje današnje Pete Republike. Kako bi se u Hrvatskoj pojavio neki odlučni Charles de Gaulle najprije javnost pa i budući moralni autoritet moraju doći do spoznaje kako smo došli do zida, odnosno, kako je ugrožen sami opstanak naroda i države. Mislim kako smo vrlo blizu trenutka spoznaje te kako ćemo vrlo brzo imati bolno kolektivno otrežnjenje i spoznaju da ne možemo sve svoje probleme, institucionalne, zakonske, gospodarske i nacionalne rješavati trkom u Europsku uniju. Kada doživimo to kolektivno prosvjetljenje u Hrvatskoj će se javiti dva pokreta - jedan koji će agresivno nastojati sve probleme rješavati uredbama Europske komisije i vodit će u još snažnije dokidanje nacionalne samobitnosti i drugi koji će imati sva obilježja hrvatskih nacionalnih pokreta kroz povijest. Ovaj posljednji će početi bjesomučnu potragu za svojim De Gaulleom, ratnim herojem i neupitnim moralnim autoritetom u zemlji. E sada, De Gaulle je te 1958. osjetio bilo naroda i prepoznao povijesni moment u kojem njegovu ulogu nitko drugi ne može nadomjestiti, hoće li hrvatski De Gaulle prepoznati trenutak u kojem se od njega traži uloga novog oca nacije i mjesto u hrvatskom Panteonu nacionalnih velikana ostaje za vidjeti. Blaženi Alojzije Stepinac izjavio je : „ Ja bih bio ništarija da nisam osjetio bilo hrvatskog naroda“. Povijesna je istina da samo velikani mogu osjetiti povijesni trenutak i zato jesu velikani. Ovaj narod treba novog ribara koji će ga svojom mrežom izvući iz živog blata po cijenu osobne patnje i stradanja. Vidite li ga?
Željko Primorac