Jesmo li došli do točke poslije koje nema povratka, jesmo li iskoristili sve što nam je bilo na raspolaganju kako bi sadašnjim zakonskim i ustavnim okvirom učinili naše društvo boljim, naprednijim i prosperitetnijim? Može li se iz polumrtvog tijela sadašnjeg ustavnog i zakonskog okvira izvući bilo kakva reforma, zakonska intervencija ili prijedlog koji će pospješiti naše društvo i, što je najvažnije, vratiti narodu vjeru u institucije, zakone i državu?

Nakon 28 godina sadašnjeg ustavnog stanja došlo je vrijeme da kažemo kako trebamo potpuno novi, čisti start. Taj start nemoguće je postići bez resetiranja cjelokupnog institucionalnog okvira, a to je nemoguće napraviti bez izmjena Ustava. Dakle, Prva Republika je odradila svoju povijesnu dionicu u njenom vijeku Hrvati su obnovili svoju državnost, obranili se u nametnutom i svirepom ratu, pobijedili, obnovili razrušenu zemlju i postavila kakve –takve temelje demokracije i društvenog razvoja. Međutim, za nešto više jednostavno u sadašnjem okviru nemamo snage – potreban nam je novi Ustav, nova, Druga Republika!

Novim ustavnim rješenjima iz temelja treba riješiti pitanje državne administracije, odnosa između državne i lokalne vlasti, odnosno preraspodjele državnih prihoda. Također, pod hitno je potrebno donijeti novi izborni zakon, regulirati rad Narodne banke, DORH-a i sigurnosnih službi. Tzv. Clean start treba početi od izvorišta i temelja svih zakona, a to je Ustav. Hrvatska bi konačno u svom Ustavu riješiti i dilemu koja je svih ovih godina razdire, a to je je li njena državnost seže do hrvatskih narodnih vladara ili tek do ZAVNOH-a!

Jednostavno, novim ustavnim rješenjima državu treba rastaviti kao lego kockice, a potom ponovno sastaviti bez onih polomljenih dijelova koji otežavaju stabilnost strukture. Moramo učiniti radikalne promjene ukoliko želimo narodu vratiti vjeru u državu i njene institucije i stoga se ne treba ustručavati ni radikalnih poteza kao što je izmjena Ustava, ali i niza drugih zakona koji se temelje na Ustavu, a zadiru u samu bit funkcioniranja države.

Potrebna nam je diktatura, ali diktatura časti i morala. Diktatura neovisnosti i samobitnosti temeljena na nacionalnom ponosu koji je u sadašnjim okvirima emigrirao iz države.

No, postavlja se logično pitanje – tko je taj koji će biti otac ili majka Druge Republike? Kriza Četvrte Republike u Francuskoj iz mirovine je prizvala slavnog generala Charlesa de Gaullea, državnika koji je svojim autoritetom riješio strukturne probleme Francuske i donijevši novi ustav udario temelje današnje Pete Republike. Kako bi se u Hrvatskoj pojavio neki odlučni Charles de Gaulle najprije javnost pa i budući moralni autoritet moraju doći do spoznaje kako smo došli do zida, odnosno, kako je ugrožen sami opstanak naroda i države. Mislim kako smo vrlo blizu trenutka spoznaje te kako ćemo vrlo brzo imati bolno kolektivno otrežnjenje i spoznaju da ne možemo sve svoje probleme, institucionalne, zakonske, gospodarske i nacionalne rješavati trkom u Europsku uniju. Kada doživimo to kolektivno prosvjetljenje u Hrvatskoj će se javiti dva pokreta - jedan koji će agresivno nastojati sve probleme rješavati uredbama Europske komisije i vodit će u još snažnije dokidanje nacionalne samobitnosti i drugi koji će imati sva obilježja hrvatskih nacionalnih pokreta kroz povijest. Ovaj posljednji će početi bjesomučnu potragu za svojim De Gaulleom, ratnim herojem i neupitnim moralnim autoritetom u zemlji. E sada, De Gaulle je te 1958. osjetio bilo naroda i prepoznao povijesni moment u kojem njegovu ulogu nitko drugi ne može nadomjestiti, hoće li hrvatski De Gaulle prepoznati trenutak u kojem se od njega traži uloga novog oca nacije i mjesto u hrvatskom Panteonu nacionalnih velikana ostaje za vidjeti. Blaženi Alojzije Stepinac izjavio je : „ Ja bih bio ništarija da nisam osjetio bilo hrvatskog naroda“. Povijesna je istina da samo velikani mogu osjetiti povijesni trenutak i zato jesu velikani. Ovaj narod treba novog ribara koji će ga svojom mrežom izvući iz živog blata po cijenu osobne patnje i stradanja. Vidite li ga?

Željko Primorac