Federacija BiH nalazi se već nekoliko godina u institucionalnoj, ustavnoj i gospodarskoj krizi kojoj se ne nazire kraj, a u koju se snažno umiješala i međunarodna zajednica; na poticaj američkog veleposlanstva osnovana je šesteročlana ekspertna grupa koja je, po završetku rada, iznijela 181 preporuku za reformu ustava Federacije, uključujući smanjenje broja kantona (županija) i mogućnost njihovog prekrajanja, jačanje općina, ukidanje funkcije predsjednika Federacije i, najvažnije, promjenu načina biranja i rada Doma naroda.

S hrvatske strane u ekspertnoj grupi sudjelovali su Krešimir Zubak i prof. Mile Lasić, dakle, osobe koje nemaju nikakav politički legitimitet da zastupaju hrvatski narod. Upozorio je na to i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, koji je inicijativu američke administracije „ocijenio pohvalnom“, ali i istaknuo da „politički predstavnici Hrvata nisu konzultirani“ u donošenju preporuka; osim toga, Čović je u izjavi za Glas Srpske izjavio „da bi preustroj Federacije BiH kao građanski uređenog entiteta vodio nestanku Hrvata“. (HTV, teletekst, 29.6.2013.) Isto smatra i novinar Domagoj Tolić, koji govori o „potpunom razaranju političkog tkiva Hrvata inženjeringom u Domu naroda Federacije“, koji bi tako „postao besmislen poput Vijeća naroda u Republici Srpskoj.“ (Hrvatski tjednik, 4.7.)

>>Prijedlog Ustavnih promjena u Federaciji BiH (PRILOG)

Zanimljivo je da ni preporuke američkog ekspertnog tima nekima u  Sarajevu nisu bile dovoljno unitarističke, pa su ih naknadno izmijenili na štetu Hrvata i poslali u parlamentarnu proceduru (29. svibnja). U svemu tome ima i jedna dobra stvar – prijedlozi Amerikanaca i Muslimana-Bošnjaka toliko su ekstremni da ih nitko razuman s hrvatske strane ne može prihvatiti!

HDZ-ov prijedlog

I dok Hrvati u BiH vrlo dobro znaju što ne žele, veliko je pitanje koje bi ustavno rješenje zadovoljilo njihove interese. Hrvatski prijedlozi za razrješenje krize dosada su prolazili prilično nezapaženo, što zbog medijske blokade, što zbog stanovite neozbiljnosti kojom se tom pitanju pristupalo. Najbolji primjer potonjeg je prijedlog HDZ-a BiH za preustroj čitave države: „Dragan Čović ponovio je stav da bi BiH trebalo reorganizirati na način da postoje četiri federalne, odnosno teritorijalne jedinice ili entiteta, kao i da legitimni i legalni predstavnici svakog naroda moraju biti u vlasti.. Na Čovićevu konstataciju o četiri teritorijalne jedinice u BiH reagirao je i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik na zajedničkoj pres-konferenciji koji je dodao da je sasvim jasno da je Republika Srpska jedna nedirnuta teritorijalna jedinica.“ (wwwdepo.ba, 10.7.2013.) Potpuno iste stavove Dodik i Čović iznijeli su na prethodnom susretu u Banja Luci, pri čemu je Dodik (kao dobar domaćin) istaknuo da je hrvatski prijedlog legitiman, ali i da je teritorijalna cjelovitost RS neupitna. Srpska oporba bila je tada znatno oštrija; Vinko Radovanović, član predsjedništva PDP-a, proglasio je HDZ-ov prijedlog potpuno neprihvatljivim! Može li dotično neslaganje, u slučaju promjene vlasti u RS, dovesti do raspada „hrvatsko-srpske koalicije“ za borbu protiv muslimanskog unitarizma? O tome bi u HDZ-u trebali ozbiljno razmisliti!

No, nije to jedini problem s „Čovićevim“ prijedlogom. Ponajprije, sama ideja da se odmah ide u preustroj čitave BiH, a ne samo Federacije, objektivnom promatraču izgleda kao „nemoguća misija“, tim prije što se posljednjih godina jasno pokazalo da je glavni uzročnik krize skriven u Federaciji; dok se ne razriješe hrvatsko-muslimanski odnosi u njoj, teško je očekivati bilo kakav napredak na ostalim razinama vlasti u BiH.

Drugi je veliki nedostatak spomenutog prijedloga potreba za iscrtavanjem novih karata razgraničenja između četiri nove teritorijalne jedinice ili „entiteta“ – Sarajeva, Banja Luke, Mostara i Tuzle. Tko bi te nove karte nacrtao i, još teže pitanje, tko bi ih prihvatio? Uostalom, zašto samo 4 entiteta, a ne pet-šest, sedam ...?! (Npr., Bihać, Brčko i Zenica se sami od sebe nameću kao središta nekakvih regija!) Potpredsjednik RS Emil Vlajki tvrdi da „ima pouzdane informacije“ da međunarodna zajednica radi na stvaranju pet regija u BiH, među kojima neće biti Republike Srpske. – izjavio je spomenuti na pres-konferenciji u Banja Luci. (wwwposkok, 7.7.2013.) Bez obzira na pouzdanost Vlajkijeve informacije, izvjesno je da bi proizvoljna podjela BiH na (samo) četiri „multietničke“ regije izazvala brojna protivljenja i sukobe među konstitutivnim narodima i građanima. Zašto se onda u to upuštati?

Za našu javnost najvažnije je pitanje može li Čovićeva raspodjela zadovoljiti interese bosanskih Hrvata, od kojih se većina vjerojatno ne bi našla u mostarskom „zagrljaju“?! Taj bi se problem teško riješio čak i kad bi Muslimani pristali na diksontinuitet teritorija hrvatskog entiteta. Ukratko, HDZ-ov prijedlog donosi sa sobom gomilu neizvjesnosti, a šanse za njegovo prihvaćanje jedva da postoje, pa se o njemu i ne isplati ozbiljno raspravljati dok predlagači ne izađu u javnost sa cjelovitim planom.

Srpski prijedlog preustroja Federacije

Mnogi ne znaju da bi se preustrojem entiteta neke unutarnje granice mogle promijeniti u srpsku korist: „Ako dođe do promjena u teritorijalnoj organizaciji FBiH, što je projekt koji gura Ambasada SAD-a, onda smatramo da i nama treba dopustiti da imamo jednu funkcionalnu uniju općina i tako da se borimo za svoje interese, ne ugrožavajući nikoga“ – kaže dr Darko Horvat, dužnosnik SNSD-a i ministar u Vladi Livanjskog kantona. (poskok 26.3.2013.) „Funkcionalna unija općina“ obuhvatila bi područje Drvara, Grahova, Glamoča i Bosanskog Petrovca, na kojem su Srbi prije rata bili izrazito većinsko stanovništvo. Od spomenute četiri općine tri pripadaju županiji s hrvatskom većinom, a jedna (B. Petrovac) Unsko-sanskom kantonu. Zanimljivo je da Muslimani u svojim planovima za prekrajanje BiH uporno zahtijevaju premještanje srpskog Drvara iz hrvatskog kantona u muslimanski, iako je u Drvaru prije rata živjelo samo 33 Muslimana (nasuprot 16.600 Srba!) Da podsjetimo, Drvar je u Daytonu, zajedno s Grahovom i Glamočem, pripao Herceg-bosanskoj županiji kao neka vrsta neželjene naknade Hrvatima za Posavinu; u međuvremenu, izbjegli Srbi masovno su se vratili i preuzeli općinsku vlast u svoje ruke, ali Muslimanima to nimalo ne smeta da i dalje svojataju taj prostor?!

>>HKZ Troplet: Preporuke za promjenu Ustava FBiH vode prema još većoj centralizaciji

Prijedlog Zavičajnog kluba hercegovačkih studenata

I dok HDZ-ov prijedlog ostavlja otvorenim pitanje zaštite vitalnih interesa bosanskih Hrvata, prijedlog hercegovačkih studenata iz Zagreba ne ostavlja nikakve sumnje o prepuštanju tog dijela hrvatskog naroda teškoj sudbini (što vjerojatno nije bila njihova namjera). Prijedlog „ustavnih promjena i reorganizacije BiH“, uključujući i odličan prikaz karte razgraničenja, moguće je u cijelosti pročitati na internetu (wwwzkhs.hr), pa ovdje donosimo samo nekoliko detalja.

Studenti predlažu da se BiH uredi kao „savezna država“ koja bi se sastojala od sarajevskog distrikta i tri republike (Republika Bosna, glavni grad Tuzla; Republika Srpska - Banja Luka; Republika Herceg-Bosna - Mostar). Najniže jedinice vlasti bile bi  općine i gradovi, a studenti predlažu iduće načelo njihove raspodjele: „U okvir federalnih jedinica (republika) ušle bi one općine i gradovi ovisno o većinskoj zastupljenosti pojedinog konstitutivnog naroda.“ Po tom načelu, smatra ZKHS, u sastav Herceg-Bosne ušle bi Zapadno-hercegovačka i Posavska županija, Hercegovačko-neretvanska bez Jablanice i Konjica, pola Livanjske županije (Livno, Tomislavgrad, Kupres) i dio srednje Bosne (Jajce s Dobretićima, Novi Travnik, Vitez, Busovača, Kiseljak i Kreševo), Žepče i Usora, te, po načelu plebiscita, možda i nova općina Soli, Brod, Brčko, Šamac... Ukratko, sve je to popis lijepih želja koje su se možda mogle ostvariti neposredno nakon rata, ali, danas je stanje na terenu bitno drukčije. Pred navalom agresivnih susjeda nekadašnja hrvatska većina istopila se u Jajcu, Novom Travniku i Busovači, a stanje u Posavini još je i gore, pa se od plebiscita nemamo čemu nadati. Na priloženom grafičkom prikazu razgraničenja triju republika posebno pada u oči područje Brčkog koje bi, po autorima, moglo pripasti Muslimanima i Hrvatima. Međutim, sudeći po izbornim rezultatima, najbrojniji narod u sadašnjem distriktu su Srbi, potom Muslimani, dok su Hrvati s predratnih 22 tisuće pali na samo 13 tisuća stanovnika, što je samo korak do statusa nacionalne manjine. Ukoliko se ostvari preporuka ZKHS-a: „Potrebno je održati plebiscit u svakoj općini s jednostavnim upitom građanima – u kojoj federalnoj jedinici žele živjeti“, Hrvati će u srednjoj Bosni i Posavini biti svedeni na „ostatke ostataka“, pa je u tom smislu ovaj prijedlog preustroja BiH za njih neprihvatljiv i poguban. Ukoliko bi se ostvarila i želja autora da čitav Mostar pripadne Herceg-Bosni, što je u ovom trenutku nerealno očekivati, ispalo bi da su u pravu oni koji uporno podvaljuju Hercegovcima (a u posljednje vrijeme i hercegovačkim franjevcima) „prodaju“ Posavine i „izdaju“ bosanskih katolika.

Prijedlog NVO Croatia Libertas

Jedan od najboljih prijedloga ustavnih promjena, koji je dostavljen i američkom veleposlanstvu, iznijela je nevladina udruga „Croatia Libertas“. U njemu stoji da bi se BiH trebala sastojati od „tri ili četiri multietničke, savezne, federalne jedinice sa vlastitom razinom zakonodavne, sudske i izvršne vlasti te centralnom, državnom razinom koju može u kontinuitetu nastaviti da predstavlja Vijeće ministara BiH. Granice koje bi administrativno predstavljale te jedinice su: Republika Srpska u daytonskim granicama, Hrvatska federalna jedinica Herceg-Bosna s granicama koje je unijela u Daytonskom sporazumu s pravom diskontinuiteta teritorija u svim onim općinama i na onom hrvatskom teritoriju koji je bio pod kontrolom bh Hrvata koji je samim time unesen u Federaciju BiH, te Bosanska Republika u granicama koje su Bošnjaci unijeli u Federaciju BiH na dan potpisivanja Daytonskoga sporazuma.“ (v. wwwcroportal.ba) Prema istraživanju Croatia Libertas-a i OHR-a, ovaj prijedlog podržava 97% hrvatskog stanovništva, 95% Srba i oko 17% Bošnjaka!

Kao što vidimo, sami autori priznaju da njihov prijedlog ne podržava većina Muslimana-Bošnjaka, i u tome je njegov najveći nedostatak. Bez snažne podrške i pritiska međunarodne zajednice i Hrvatske, teško je zamisliti nekoga tko bi mogao najbrojnijem narodu u državi nametnuti nešto što ne želi. Najbolja prilika za to propuštena je u Daytonu, kada se, bez većih problema, moglo unijeti u sporazum logičnu odredbu da, u slučaju raspuštanja hrvatsko-muslimanske Federacije, svaka strana zadržava ono što je u nju unijela. No, zar je itko očekivao da će hrvatska diplomacija braniti interese Hrvata u BiH? Osim toga, kako je već navedeno u prethodnom poglavlju, etnička struktura spornih područja u središnjoj Bosni znatno se promijenila od 1995. do danas, što  otežava bilo kakvu nagodbu sukobljenih strana. Muslimani se, grubo rečeno, nadaju da će Hrvati kad-tad „ispariti“ iz srednje Bosne, pa ih nikakav pošten dogovor o raspodjeli teritorija ne zanima. U tome je bit problema!

„Srednja Bosna distrikt BiH“

Dosada jedini prijedlog koji je uspio pomiriti nacionalni i građanski (multietnički) koncept uređenja BiH iznio je autor ovog članka koncem prošle godine, na portalima poskok i hrsvijet. U prijedlogu stoji da Federaciju treba raspustiti, odnosno podijeliti na dva entiteta (hrvatski i muslimanski) i jedan multietnički distrikt („Srednja Bosna“), pa bi se prema tome država BiH sastojala od tri nacionalna entiteta i dva multi-kulti distrikta (Brčko i Srednja Bosna). Autor je navedenu podjelu obrazložio činjenicom da je središnja Bosna jedini stvarno sporni teritorij između Hrvata i Muslimana, dočim se već u Hercegovini točno zna što kome pripada. Hrvati bi tako dobili posavsku, herceg-bosansku, zapadno-hercegovačku i dio hercegovačko-neretvanske županije (bez Jablanice i Konjica). Za grad Mostar autor zagovara podjelu na zapadni i istočni (u skladu s prijedlogom predsjednika SDA Sulejmana Tihića), ali pod uvjetom da se sadašnjem srednjobosanskom kantonu – budućem distriktu – pripoje općine Žepče i Usora. Na taj način svaka bi strana dobila ono što je doista njezino, a sporna bi područja postala svojevrsni kondominij, kojim bi se upravljalo u skladu sa zahtjevima stanovnika i pod nadzorom susjednih entiteta – Herceg-Bosne i Bošnjačke Republike. Po gruboj računici, Hrvati bi dobili 17% BiH, Muslimani 27%, a otprilike 7% ostalo bi nerazvrstano u „Distriktu Srednja Bosna“. (Za utjehu sarajevskim ekstremistima, Muslimani u središnjoj Bosni su većinsko stanovništvo, a tako će ostati i u budućnosti; osim toga, u hrvatskih 17% ulaze Drvar, Glamoč i Grahovo – veliki prostor male vrijednosti!)

Rješavanjem hrvatsko-muslimanskih sporova na gore navedeni način, oba naroda otvorila bi prostor za novo razgraničenje s Republikom Srpskom, odnosno dogovornu razmjenu teritorija, pri čemu bi kao model moglo poslužiti i načelo „teritorijalnog diskontinuiteta“. Zašto, na primjer, Srbi ne bi razmijenili Srebrenicu za jednakovrijedni Bosanski Petrovac? (Branko Čopić bi to sigurno podržao!) Zašto Hrvati umjesto Drvara ne bi dobili nešto u Posavini? Za one koji iskreno žele dogovor sve mogućnosti su otvorene! Prihvaćanjem spomenutog plana preustroja Federacije „relaksirali“ bi se međunacionalni odnosi u čitavoj BiH, a to je osnovni uvjet za pretvaranje sadašnjeg protektorata u normalnu državu. Nije li to u interesu svih njenih naroda i građana?

Dinko Pejčinović