Svako malo čitamo i slušamo o velikom broju Udruga proisteklih iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, od kojih je najveći broj osnovan u vrijeme kad se branila i obranila hrvatska država. Nekima očito smeta tako veliki broj tih organizacija, pa često izmišljaju, kleveću i lažu o njihovu financijskom poslovanju, odnosno predstavljaju ih kao udruge koje troše „ogromne“ novce, pa čak i za vijence i svijeće svojim mrtvim suborcima.

S obzirom da je njihovo poslovanje javno i da moraju raditi sve po zakonu (većina nema ni svojih prostorija!) ne jednom se dogodilo da su i za najmanji neopravdani račun došli pod „lupu“ javnosti, dok su pojedini predstavnici tih i takvih udruga završili i u zatvoru. Tako je primjerice svojedobno jedan predsjednik koprivničke HVIDR-e osuđen na godinu dana zatvoru (odležao je!) jer nije mogao opravdati, ili vratiti oko 10.tisuća kuna. Čelnik jedne od najaktivnijih udruga proizašlih iz Domovinskog rata iz Knina, koji to javno ističe, morao je provesti skoro dvije godine u zatvoru, jer, kako je rekao, „namjestili su mu igru oko financija“, ali vjeruje da će tu „mrlju“ opravdati obnavljanjem sudskog postupka. Takvih i sličnih primjera, gdje su branitelje optuživali i sudili i za mnoge manje stvari, bilo je na pretek. Zakon je zakon!

Međutim, sad smo saznali da u vrijeme kad smo osnivali braniteljske udruge u isto vrijeme osnivale su se i (polu)tajne udruge, koje su također registrirane sukladno hrvatskim zakonima, ali za koje nitko ne zna tko su im članovi, kako se financiraju, odakle im velebne radne i ine prostorije, itd. i tome slično. Jedna od takvih je i udruga masona, ili „Velikih Arhitekta Svemira“, na čijem je čelu dr. Nikica Gabrić, kojeg kad su ga otkrili odmah je preko svojih masonskih veza dao uhititi one koji su se usudili nešto o tome i objaviti.

S obzirom da se tek sada otvorila ova tema, uz ostalo smo saznali i da je jedna od obveza članova udruge da moraju pomagati bratu iz masonske lože, odnosno da ga ne smiju izdati. Ako je, kažu, nekom od članova potrebna novčana pomoć, onda se oni organiziraju kako bi prikupili sredstva, ali to i štošta drugo vezano uz njihov rad ne smije se znati (sic!).

E, sad nas zanima, ima li među njihovim članovima i nekog od Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, koji se nije uspio obogatiti i nema za njihove pozamašne donacije i članarine? Je li mogla jedna Kata Šoljić biti član masona?

Nu, ako je riječ o tajnosti poslovanja i članova, onda bi prije trebali biti „tajni“ članovi većine Udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, a ne da svatko ima pravo i može „kopati“ po njihovu ratnom i inom putu kako mu se prohtje.

Pored toga, nigdje nismo uočili da je neki mason završio u zatvoru, odnosno da je netko (kao za hrvatskog branitelja) napisao da su uhitili masona „s rukom u pekmezu“.

Sad kad smo nešto više saznali o masonima, veliko je pitanje-koliko još u Hrvatskoj ima sličnih (polu)tajnih organizacija, odnosno udruga?

Također nas zanima – ima li u braniteljskim udrugama i onih koji su u masonima i drugim (polu)tajnim organizacijama?

U masonima su, kažu, samo „ugledni i cijenjeni građani“.

Ima li uglednijih i cjenjenijih od onih koji su stvarali hrvatsku državu, ili to nisu „ugledni i cijenjeni“, pa takvi mogu biti samo članovi udruga „ptica pjevica“?

Također je pitanje svih pitanja- tko su to ONI koje su „mi“ neprestano bojimo, plašimo?

Čime su nas zadužili?

Mladen Pavković