Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović boravi u Mostaru, na obilježavanju 30. godišnjice osnutka HVO-a. Nakon mimohoda pod ratnim zastavama od mostarske katedrale do Rondoa, na Trg hrvatskih velikana Milanović je odao počast poginulim vojnicima, uz polaganje cvijeća i paljenje svijeća ispred Sradeišnjeg spomenika hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu.

Potom je sudjelovao na Svečanoj akademiji obilježavanja 30. godišnjice osnivanja Hrvatskog vijeća obrane u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače.

Tom prigodom je svečano odlikovao Redom kneza Domagoja s ogrlicom za pokazanu osvjedočenu hrabrost i junaštvo u ratu Ivu Lozančića te Redom bana Jelačića za iznimno uspješno zapovijedanje postrojbama Hrvatskog vijeća odbrane te za sveukupne zasluge u njihovom ustroju Zborna područja Mostar, Tomislavgrad, Vitez i Orašje.

“Pazit ću na svaku svoju riječ jer znam da je oko nas vaga za stočno mjerenje i da se moje riječi mjere kao prijateljske ili neprijateljske, više kao neprijateljske.

Dolazim ovdje kao brat. Nisam porijeklom odavde, moji preci su davno otišli odavde Ovdje dolazim s nečim što osjećam u sebi, gledajući ovaj skup, kao i 2014. kad su gorile hrvatske institucije, kad su ih borci za demokraciju zapalili.

Šaljem poruku svima koji slušaju i kojima je stalo, u Sarajevu, Bruxellesu.

Organizacija pokazuje koliko imate stila, kako ste uključivi. Ime ove ustanove pokazuje kako gledate malo šire. Stjepan Kosača je puno šire od običnog hrvatskog velikaša. On je i herceg, on je klasični bosanski velikaš Srednjeg vijeka.

Uloga HVO-a je bila sudbinska, časna, lijepa, uz male greške koje ne smiju biti osnova za nabijanje krivnje… Svima koji u Hrvatskoj nabijaju krivnju mogu samo reći: dođi da vidiš, dođi da se diviš.

Bio sam i ljevičar i kozmopolitanski moralist, to sam i dalje. Predstavnik sam svih Hrvata, i u Hrvatskoj i u BiH i u inozemstvu. Toga se ne stidim, to je moj zov.

Ni prema kome u BiH nemam predrasude, ni prema Srbima koji su bili agresori, ni prema Bošnjacima koji su, nadam se, bolji partneri nego što su bili.

BiH nema bez trojstva, jedinstva, Hrvata, Bošnjaka i Srba.

Da bi to funkcioniralo treba se držati obećanja, potpisanog, izrečenog.

Hrvatska je jedan od jamaca Daytona. Hrvatska je dala ogromnu ulogu u okončanju rata.

Hrvati ne žele biti manjina. Biti manjina nije sramota, nije nikakva tuga, Hrvatska ima manjine. Te manjine voljom Hrvata uživaju status kakav nemaju ni u jednoj europskoj državi. No za njihove predstavnike glasaju pripadnici tih naroda.

U hrvatskoj postoji red. Za predstavnike nekih etničkih skupina glasaju isključivo predstavnici tih nacija. Da bi glasao za predstavnika srpske nacionalne skupine u Hrvatskoj morao bih se deklarirati kao Srbin.

Što se to dogodilo u BiH u posljednjih 16 godina da je netko primijetio da bi na konto Hrvata mogao ostvariti sitne interese, a ugroziti bitne interese svog, bošnjačkog naroda?

Prije tri tjedna na summitu NATO-a sam nakon napada Rusije na Ukrajinu na jednu inicijativu predsjednika država srednje i istočne Europe da se Ukrajini da status kandidata za članstvo u EU, ja sam odgovorio da ne mogu biti protiv toga u ovom trenutku. To je dugotrajan proces, ali ako ćemo Ukrajini dati status kandidata, onda se mora dati i Bosni i Hercegovini.

Pitam: govori li tako neprijatelj ili saveznik!?

Svima, i Hrvatima i Srbima i Bošnjacima. To se, nažalost, ne prepoznaje kao prijateljski način. To je valjda plan za podjelu BiH u njihovim očima?

Tek kad uđe u EU BiH može postati ideal kozmopolitskih moralista, građanska država, Dotad ona ostaje onakva kakva jest.

Ona je nastala na krvi hrvatskih vojnika. HV, HVO i ARBiH oslobodili su BiH. Što se pobogu dogodilo da nas smatrate neprijateljima!?

EU se pokazala kao nikakav administrator u BiH, to se pretvorilo u kolonijalnu upravu. Ja to moram reći. Taj posao ne valja, vode ga ambivalentni birokrati koji ne znaju i ne razumiju. Ne tvrdim da su zli, ali ne znaju, troše naše vrijeme.

Nema opravdanja da BiH nakon 27 godina nema status kandidata. Ako to može imati Srbija, onda može i BiH.

Izetbegović je od Tuđmana primio jedan od najviših veleredova. Je li to zahvalnost? Zašto ga je primio, zašto ga njegovi nasljednici ne vrate, ako je Hrvatska zločinačka država i ako je HVO zločinačka organizacija…

Hrvatska vas zaboravit´ neće”, poručio je na koncu palim hrvatskim braniteljima.

 

M.J.