Lako je s ljudima koji znaju što su, puno je teže se onim koji su sve – ili ništa! Prvi problem današnje Hrvatske je što nema političku elitu, već je ona zamijenjena djecom komunizma, izrazito nekvalitetnim supstratom.

         Za elitu nije važan broj, već kvalitet, raspored u društvu i umreženost. U Hrvatskoj su na većini važnih mjesta dramatično nesposobni ljudi, rigidni, pseuodobrazovani, bahati i – sivi. Sivo je boja koja prlja sve druge boje.

         Djeca komunizma su za demokraciju - ako pobjeđuju na izborima! Ako gube, onda im se priviđa ustaška zmija! Da postoji ozbiljna, građanska elita, postojale bi i ozbiljne institucije. Ovako sve hrvatske institucije funkcioniraju zavisno od političke moći osoba na njihovom čelu. U pravoj demokraciji institucije su uvijek jače od pojedinca, no djeca komunizma slijede Josipa Broza, lažnog bravara i pravog boljševičkog diktatora i vole tumačiti zakone kako im odgovara. Uostalom, hrvatski zakoni su i napisani tako da se mogu različito tumačiti. U cijeli sustav ugrađen je boljševizam... i on ga iznutra izjeda.

         Razlika između komunizma i kapitalizma je što u komunizma napreduju podobni, a u kapitalizmu sposobni. Jasno je da komunizam uvijek mora izgubiti u nadmetanju s kapitalizmom.

         Osnovni problem komunizma je proizvodnja, a kapitalizma prodaja. To znači da su u temelje komunizma ugrađene nestašice i gladi, a u temelje kapitalizma pretilost i zaglupljivanje.

         Zanimljivo je da kad se na inauguraciji hrvatske Predsjednice zviždi dvojici pripadnika boljševičke kaste, onda je to dokaz (za partijski kontrolirane medije) da su primitivci došli na vlast. Kad bizarni ljevičarski humoristički časopisi vrijeđaju muslimane i njihovog proroka (recimo prikazujući ga kao psa!?) – to je dokaz izvorne demokratičnosti! Ne, nismo svi Charlie...

         Elita podrazumijeva dobro poznavanje činjenica (čime se izbjegava lupetanje tako većini hrvatskih političara, kojima je letvicu izrazito visoko postavio Premijer!), elita podrazumijeva vlastiti stav i dobronamjernost.

         John Kenneth Galbraith, ekonomist i diplomat, otac Petera Galbraitha, američkog veleposlanika u Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata, bio je jedan od tri ozbiljna savjetnika američkog predsjednika Kennedyja. Objašnjavao je kako bi savjetnici dobili petnaest minuta da pojasne određeni problem predsjedniku i da mu sugeriraju rješenje, no što će Predsjednik zaista napraviti, zavisilo je samo od njegove procijene.

         Kod nas je institucija Predsjednikovih savjetnika postala hranilište pretilih uhljeba na ideološkim hranilicama primitivnog boljševizma. Boljševike nikad ne zanimaju činjenice, već samo njihova gipkost i upotrebljivost.

         Zvižduci za Mesića i Josipovića dokaz su da boljševici nisu uspjeli zatući demokraciju u Hrvatskoj i treba ih shvatiti kao prvi korak ka ozdravljenju teško bolesnog društva. Hrvatsku treba elitizirati. Za početak ne bi bilo loše da se barem neke službe pretplate na Harvard Business Review, kao najbolji svjetski časopis za formiranje elite.

                                                                         

I. Ž. K.

        

        

Share
0