U prigodi 155. obljetnice utemeljenja Hrvatskoga domobrana, 30. obljetnice djelovanja Hrvatski domobran-Udruge ratnih veterana Omiš i 80. obljetnice Bleiburške nesreće i hrvatskoga Križnoga puta, u Omišu, 24. travnja, predstavljena je spomen-monografija „Trideset godina djelovanja Hrvatskoga domobrana Omiš“ koju je priredila Dragice Zeljko Selak, a predstavljena je, u sklopu svečane akademije i izborne skupštine Hrvatskoga domobrana Omiš u kongresnoj dvorani hotela Plaža u Omišu.

Knjiga je objavljena u nakladi Hrvatskoga domobrana Omiš i Matice hrvatske Ogranak Imotski, a prosuditelji monografije su pjesnik i hrvatski branitelj Mate Karadža i književnik Mladen Vuković. Knjigu su uz priređivačicu predstavili: Ante Klarić, predsjednik Hrvatskog domobrana Omiš, koji je kao dječak, preživio hrvatski Križni put i Borko Gonjača, fotograf i hrvatski branitelj, a odabrane tekstove iz knjige krasnoslovila je pjesnikinja Divna Ban-Bakota, u glazbenom djelu programa nastupio je Stipan Bravić. Program je započeo hrvatskom himnom „Lijepa naša domovina“ u izvedbi Mate Medvidovića.

Nakon državne himne i minute šutnje za prvoga hrvatskoga predsjednika Franju Tuđmana, za sve hrvatske branitelje, domobrane i mučenike kroz stoljeća i pokojne članove udruge te molitve, nazočne je na otvaranju svečane akademije pozdravio uime Splitsko-dalmatinske županije Damir Gabrić, pročelnik Upravnoga odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštiti i ljudska prava i predstavnik Grada Omiš, Zvonko Močić, predsjednik Gradskoga vijeća.

U knjizi su na 330 stranica, doneseni najosnovniji podaci o nastanku domobranstva u Hrvata, 1868. i njegovoj obnovi i ustroju 1991. godine Odlukom koju je donio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, te kako je došlo do Bleiburške nesreće i hrvatskoga Križnoga puta, najgorega pokolja nad hrvatskim narodom u povijesti, zločin bez kazne uključivši i poslijeratni udbin progon nad preživjelim i njihovim obiteljima te brojnim izbjeglicama (emigrantima).

Knjiga sadrži dvanaest poglavlja, u prvom su doneseni proslovi i dojmovi o suradnji s udrugom (Damir Gaberić. Ivan Škarićić, Pave Čikeš, don Alojzije Čondić, don Ivan Bodrožić, Zoran Jurišić), u drugom poglavlju je prikaz povijesnih okolnosti koje su i prethodile nastanku domobranstva te povijesna građa koja govori o značenju domobranstva u Hrvata iz pera dvojice povjesnika Mate Božića i Davora Marjana. U trećem poglavlju donosi se rad Ivana Parlova o povijest nastanka tiskovine hrvatskog domobran i njegovom uredniku Branimiru (Branku) Jeliću. U četvrtom poglavlju Ante Klarić (živi svjedok) govori se o Bleiburgu – otvorenoj hrvatskoj rani. U petom najopsežnijem govori se o osnivanju i radu udruge, njezinu cilju i smislu, uz kratke životopise osnivača predsjednika i tajnika, dr. Ive Šaškora, dr. Ive Baučića, Ive Kovača, Dragana Miloša, Bogoljuba Tomasovića, Krešimir Kljenka, Ante Klarića, Ante Perdijića, Marijane Tafra i Ivana Miljka te o uspješnoj suradnji s drugim udrugama.

U šestom poglavlju govori se o doprinosu udruge u istraživanju i dostojnom pokopu žrtava II. sv. rata, s Garme na groblje Vrisovci i iz jame na Podima na groblje u Dobranjama.

U sedmom se donose imena onih kojima su uručena spomen odličja „Vjerni hrvatski sinovi“ i „Sjećanje na Bleiburg“.

U osmom se donose osvrti na brojna hodočašća i žalobna sjećanja, posebno u Bleiburg, Tezno, Hudu jamu, Kočevski rog, Macelj, Donji Mosti, Jakljan i Daksu....

U devetom su donesena sjećanja na istaknute članove Domobrana ,a u desetom doneseni su članci iz javnih priopćivala o radu Udruge. U jedanaestom doneseni su brojni dokumenti u slici te u dvanaestom pjesme posvećene hrvatskim domobranima i Domovini uz kraći osvrt na tri pjesnika, hrvatska mučenika, Srećka Karmana, Branka Klarića i o. Petra Pericu.

Tako sva građa ovdje sabrana u jednoj knjizi daje posve jasnu sliku iznimno značenju udruge i njezina smisla nastajanja i postojanja i to s znanstveno-povijesnoga, političko-kulturnoga, duhovno-humanoga gledišta, od njezina utemeljena prije trideset godina do danas.

Udruga hrvatski domobran osnovana je 1993. godine, u Omišu, Iz poštovanja prema hrvatskim mučenicima i da se nesretna hrvatska prošlost ne bi zaboravila s osnovnim poslanjem, neprestano otkrivati povijesnu istinu i na to javnost podsjećati, rasvjetljujući taj dio nesreće hrvatskoga naroda, koja se dogodila nakon Drugoga svjetskoga rata i poraća i koja se još uvijek zataškava, jer istina ne odgovara onima, koji su za taj zločin odgovorni i koji ga i nakon trideset godina postojanja Republike Hrvatske žele umanjiti i obezvrijediti.

Priređivačica monografije-spomenice ja na kraju kazala: „Čini se, da povijesna istina gubi voj s onim političkim strukturama kojima je cilj prikriti partizansko-komunističke zločine iz Drugoga svjetskoga rata i poraća, ali Hrvatski domobran, ostaje ustrajan braniti povijesnu istinu.

I na kraju želim udruzi Hrvatski domobran Omiš i ovoj knjizi-spomenici zaželjeti da stigne do brojne i znatiželjne čitateljske publike koja će unutar ovih korica otkriti ono zbog čega postoji 155 godina hrvatski domobran i što je kroz trideset godina svoga djelovanja udruga Hrvatski domobran Omiš radila, u promicanju istine o hrvatskoj povijesti koja je bila prešućena sedamdesetak godina. Tako su Hrvatski domobran i Udruga ratnih veterana Omiš svoje svjetlo ugledali tek ostvarenjem i uspostavom hrvatske države, na čelu s dr. Franjom Tuđmanom, prvim hrvatskim predsjednikom. Stoga držim da će budući naraštaji shvatiti tu veliku žrtvu prešućenih hrvatskih mučenika, domobrana, i koliki su obol dali ugradivši svoje živote u oltar domovine – čije plodove danas uživamo.“

Na kraju svečanosti, brojnim ustanovama i fizičkim osobama i zaslužnim članovima i podupirateljima Hrvatskoga domobrana darovane su knjiga i zahvalnice za potporu i promicanje istine o prešućenoj hrvatskoj povijesti, koja se još uvijek zatakava.

 

DZS

Share
0