Istoga dana kad se na Markovu trgu odvijala inauguracija nove hrvatske predsjednice, Hrvatski laburisti – stranka rada održali su svoju izbornu skupštinu.

Za predsjednicu je izabrana Nansi Tireli koja je od Lesarove ostavke vodila stranku. Što smo saznali iz političkog djelovanja Laburista? Ništa nova. Demagozi ostaju demagozi. Na krilima sindikalca Lesara stranka je ostvarila vrlo dobar uspjeh na parlamentarnim izborima osvojivši 6 saborskih mandata.

Laburisti - socijaldemokrati s puno ljevijim predznakom

Neki od analitičara već su tada predviđali kako će Laburisti postati nova socijaldemokracija, samo s puno ljevijim predznakom. Što su postali? Ništa. Raspali su se. Vukšić je već prije otišao. Oni koji ga znaju, kažu da je oduvijek bio samostalni strijelac i nikad se nije mogao uklopiti u strukture. Zato što sam za sebe misli kako je najpametniji, a svi ostali su glupi. Nikola Vuljanić, stari HNS-ov kadar koji se skupa s Lesarom odmetnuo od stranke Vesne Pusić bio je posebno ljut na Lesara kada po drugi puta nije uspio dohvatiti visoka primanja u Europskom parlamentu. Tako se Klub Laburista u Hrvatskom saboru smanjio za trećinu, a uskoro bi se moglo dogoditi da više ne postoji. Izlazak su najavili Zlatko Tušak i Mladen Novak. Ovakvim raspletom ideja o radništvu se pretvorila u jednu veliku demagogiju. Dragutin Lesar tobože je podnio ostavku kao moralni čin odgovornosti nakon debakla na euro izborima. A zapravo je itekako ostao predsjednik instalirajući poslušnicu Tireli da provodi njegovu politiku. Predsjednica stranke koja nema stav o niti jednom pitanju, koalicijskom vrludanju od Ive Josipovića do SDP-a, učinit će samo jednu stvar. Uništiti stranku i osigurati si saborsku mirovinu. Toliko o radništvu i njegovim pravima.

Mesić i Vrdoljak u misiji spašavanja Rusije

Gospodarsko izaslanstvo otputovalo je u Moskvu. Prodali su nam priču kako odlaze kako bi hrvatskim radnicima bilo bolje. Razumijem biznismene kada im posao pati. Ali nije li Hrvatskoj ozbiljno uzdrman kredibilitet odlaskom u Rusiju kad cijeli civilizirani svijet sankcijama, među ostalim i gospodarskim, pokušava Rusiju umiriti u njezinim ekspanzionističkim namjerama?

Ministar Vrdoljak kaže kako Hrvatska ne može čekati istek sankcija Rusiji jer posao pati. Je li Vrdoljak pitao svoju stranačku šeficu i ministricu „spoljnih“ poslova Vesnu Pusić zašto je na početku sukoba u Siriji uvela sankcije toj zemlji iako to nitko od Hrvatske tada nije tražio? Još dvije godine nakon toga u Siriji su bile vodeće svjetske naftne kompanije i zarađivale milijarde dolara od crpljenja nafte. Ali INA nije mogla zbog sankcija koje je uvela ministrica Pusić. INA je tako izgubila milijarde dolara, a time i Hrvatska, kao suvlasnik ove naše „zlatne koke“.

Sada kada smo članica EU ne pridržavamo se sankcija Rusiji, a onda kada smo stvarno mogli zaraditi novac u Siriji, kao nečlanica EU, pridržavali smo se sankcija? Kakvo god objašnjenje dobili, ne drži vodu. Zaudara sve na nekompetentnost i želju da se vlastita država oslabi i izvrgne međunarodnoj kritici. Jer, budimo iskreni, osobi koja vodi ministarstvo vanjskih poslova do Hrvatske baš i nije stalo. Ni njezinom bratu također.

Zaokret prema zapadnim saveznicima

Hrvatska vanjska politika mogla bi se stubokom promijeniti. Ponajprije se to ogleda u činjenici da je Hrvatska konačno dobila predsjednicu koja vanjsku politiku zakreće za 180 stupnjeva. Preuzimajući dužnost od bivšeg predsjednika Josipovića i ispraćajući ga s Pantovčaka, Hrvatskoj se otvaraju nove mogućnosti.

Prekidanje s iritantnim forsiranjem Regije i vraćanjem na pozicije savezništva s Njemačkom i SAD-om, za Hrvatsku izgleda ima nade. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović hrvatsku će vanjsku politiku učiniti prepoznatljivom i svrsishodnom, za razliku od njezinih dvojice prethodnika u čije vrijeme vanjske politike nije ni bilo. Postojala je politika Regiona temeljena na podijeli odgovornosti, uzajamnog ispričavanja i parainstitucionalnog povezivanja u „nešto“ što se nekada zvalo Jugoslavija.

Bit će teško raskinuti te krvopijske veze, ali na platformi zalaganja za politiku čistih računa nova predsjednica je i dobila mandat. Nadamo se da će, uz potporu javnosti, u tome i uspjeti.

Provokatori protiv "šatordžija"

Brigu za hrvatske branitelje Predsjednica Republike pokazala je dolaskom u njihov šator. Na tom mjestu branitelji, 100-postotni invalidi i članovi njihovih obitelji prosvjeduju više od 4 mjeseca. U tom razdoblju nije zabilježen niti jedan incident, branitelji nikoga nisu vrijeđali niti omalovažavali, osim što su postojani u svojim zahtjevima za ostavkama Predraga Matića, Vesne Nađ i Bojana Glavaševića te donošenju Ustavnog zakona o pravima hrvatskih branitelja. Iako su u svojim zahtjevima od početka ostali dostojanstveni, na njih se digla kuka i motika. Najnovije promoviranje mržnje prema braniteljima upriličeno je skupom protiv „šatoraša“.

Provokatori i dangube, očito u režiji Zorana Milanovića i Predraga Matića, pokušali su javnosti prikazati kako postoji i tkz. drukčija Hrvatska koja se ne slaže sa „šatorašima“ i „šatordžijama“. Nazivajući branitelje ovim pogrdnim imenima, ta „drukčija Hrvatska“ zapravo to i je. Ne poštivajući one koji su i za njih dali dijelove svoga tijela, oni se izravno svrstavaju na stranu ove vlasti koja pod svaku cijenu branitelje želi svesti na parazite i ekstremiste. Među takozvanim protuprosvjednicima bio je i takozvani branitelj Saša koji je (saznajem iz policijskog izvora) šezdesetak dana dolazio u šator po besplatnu hranu i u kontinuitetu vrijeđao žene koje su ga posluživale.

Kad je jednog dana jednoj volonterki doslovno „puknuo film“, zaštitari i policija izveli su ga iz šatora, a branitelji su mu zabranili da više dolazi. Eto, takvim provokatorima i lažnim braniteljima, klika na vlasti želi diskreditirati prave hrvatske branitelje, one koji se nalaze u Savskoj 66. Još kad se tome pridodaju uvrede protuprosvjednika na račun Crkve, HDZ-a, Kolinde i branitelja, jasno je od koga je protuprosvjed organiziran.

Josipovićev građanin Drago

Kao glavnog huškača ovog protuprosvjeda možemo identificirati zamjenika predsjednika HDZ-a, Dragu Prgometa. Napadi na branitelje izazvani su prvenstveno njegovim blogom, a on sam nastavlja napade na svoju stranku čije ga je članstvo izabralo na ovu visoku stranačku dužnost.

Drago Prgomet htio bi da HDZ bude građanska stranka koja nema niti kičmu niti identitet. Ako traži takve karakteristike stranke u koju bi se uhljebio, bolje bi mu bilo da se učlani u HNS. S takvim izborom Drago bi došao u poziciju da bude građanski političar s punim kapacitetima. Međutim, Drago igra drugu igru. Svaki put prije nekih izbora udari po svojoj stranci. Sada po naputcima ljevice želi isprovocirati svoje izbacivanje kako bi Karamarka mogao optužiti za nedemokratsko vođenje stranke i povući dio labilnijih HDZ-ovaca kako bi se na izborima mogao pridružiti svom, sad već neskrivenom partneru, Ivi Josipoviću. Jer, kad je već "avangardna" ljevica međusobno podijeljena, zašto silom ne raslojiti i "nacionalistički" HDZ?

Ako sebe već smatra autentičnim političarom, trebao bi biti toliko pošten i sam izići iz HDZ-a i tako pokazati svoje pravo lice. Vrijeme maškara ionako je prošlo.

Korizma

Spaljivanjem „fašnika“, počelo je vrijeme korizme. To milosno vrijeme trebalo bi nam pomoći da budemo malo više ponizniji i postojaniji u vrednovanju našeg kršćanskog identiteta. Ono nas također podsjeća odakle smo došli i kamo idemo. Strahopoštovanje i bogobojaznost onih koji vjeruju nije nešto što bi se trebalo ocjenjivati kao negativno. Upravo u tome i jest bit korizme. Okrenuti se poštivanju Onoga koji nas je stvorio na svoju sliku i priliku.

Vrijeme odricanja ne traži od nas odricanje od materijalnih stvari, čokolade ili pušenja. U tom kontekstu korizma postaje pomodarstvo. Odrićući se grijeha, Sotone, lakomosti, srdžbe i ostalih loših navika, možemo korizmu pretvoriti u ljubav prema bližnjemu, volonterski rad, brigom za starije i nemoćne, jednom riječju, u dobra djela. Današnji svijet počiva na individualizmu i relativizaciji svega. No ipak, u nama vjernicima, ali i onima nevjerujućima koji su dobre volje, čuči dobri duh dobrote.

To zrnce spasa pokušajmo usmjeriti k drugima, kako bi našli mir s Bogom i ljudima. Jer, dobro je činiti dobro. Na to nas poziva i ova korizma.

 

Tomislav Stipić

Share
0