Za oltar državne pravde: pisani trag o nekažnjenu mnoštvenomu yu-zločinu, likvidaciji 194 zarobljenih Hrvata, u Hrvatskoj, lipnja 1945.

Mogu li, ne daj Bože,  naš  narod mira i bogoštovna domoljublja, koji u svojoj biti ostade vjernim, tijekom svih proteklih stoljeća, ugovoru koji je potpisao oko g. 679. s  papom Agatonom u Rimu i obvezi  "da ne će nikada provaljivati u tuđe zemlje, nego da će radije živjeti u miru sa svima, koji to htjednu" (D.Mandić: Rasprave i prilozi..., Zagreb, 2009., str 135.),  i domovina Lijepa Naša - dušmanski uništavana, dijeljena, komadana i zaposjedana u XX. stoljeću  pod osvajačkim naletima  najdivljačkijega od svih "modernih" nacifašističkih agresora na Hrvatsku, Srba i njihove  doušničke klateži načertanijski i crnorukaški raspoređene po hrvatskim zemljama i među Hrvate - ubrzo biti, na parapolitičkomu sudištu u Haagu, kao i g.1945.u Beogradu, žigosanima žigom "zločina agresije" i zapisanima u rubriku "udruženi zločinački pothvat"?

I što će, kada se dogodi to što se, prema planu ravnateljstva za zatiranje hrvatstva i predviđanjima njegovih ovdašnjih  dojavnika iz kruga radikalnih podupiratelja i julaško medijskih promicatelja, uskoro mora, na ovaj ili onaj način,  zbiti,  i kada si dakle adžić-vasiljević-mamulaški barbarogeniji, poraženi u završnom ratnom pohodu na srce Hrvatske,  pripišu još jednu memorandumašku "pobjedu" u miru,  uraditi državne vlasti za poništiti tu pregolemu "nepravdu uime pravde"  i za omogućiti cijelomu svijetu da sagleda i spozna pravu istinu o dubljemu smislu hrvatske borbe za oslobođenje od srpske yu-okupacije i za suveren povratak Hrvatske kao subjekta u matičnu civilizaciju  Velikoga Zapada?  A nastave li sadašnje vlasti ne činiti ništa bitno od onoga što bi bile dužne učiniti u obranu istine kao jamstva sretne budućnosti nacije, pitanje je također kako i narod i zemlju spasiti od onih među nama koji nam, nimalo europejski,  Republiku Hrvatsku vele izdaju i razdaju, koji na  propasti narodnoj  sveudilj rade i koji na tomu svoju moć i uspješne si  karijere grade?

Ne čekajući odgovora na upite o (ne)pristanku moćnika na "podlost i izdaju",  sputan obezhrabrenom nadom u odašiljanje barem primjerenih državno-saborskih i akademijskih kulturnih poslanica, naslovljenima na sve bitne inonacionalne i međunarodne ustanove okupljene u euro-američkom savezu slobode, o  Domovinskome ratu kao  temelju demokratske Hrvatske i neovisne BiH,  okrećem se Karamarkovom blagom navještaju o mogućemu buđenja pravne države u smislu izjednačavanja pred zakonom svih hrvatskih pokojnika, odnosno plemenitoj ministrovoj nakani da se, šezdesetak godina nakon što su serboljševički potamanjeni poput štakora zato što su bili Hrvati vjerni ideji slobodne i zapadnjačke  Hrvatske, hrvatskim žrtvama genocida prizna čast i integritet ljudskoga bića.  Okrećem se živu razgovoru s našima mrtvima sviju "boja" što s ljubavlju podnesoše žrtvu za hrvatsku slobodu, čistoći njihova duhovnoga lika i teške rane, iz koje je niknuo olujni cvijet domovinske slobode.

Oplakujući sve nevine žrtve, i sve ljudske tragedije, prilažem na državni oltar  pravde pisani trag o nekažnjenu zločinu, "Izvješće OZN-e za okrug Banije o masovnoj likvidaciji kod Kostajnice..." od 6.lipnja 1945., sačuvano u Hrvatskom državnom arhivu (HDA, Zagreb, 1491, 7.0.2.): "Usmeno sam Vas upozorio  o stanju u II. bat. N.(arodne) Obrane, do danas se nije skoro ništa učinilo, da se nekoji rukovodioci tamo smijene, kao napr. Pomoćnik komesara zvani   F i r g a . Moje mišljenje je da on imade podršku iz štaba brigade te Vi trebate nastojati da se već jednom sredi stanje u ovom bataljonu. Ponovno Vas upozoravam o likvidaciji, koja je izvršena unazad 5-6 dana. Sa istom likvidacijom rukovodio je  Firga, koji je odveo jednu grupu od 194 te ih likvidirao u blizini sela Knezovljana, svega udaljenosti kilometar od sela i 40-50 metara daleko od puta, kod same likvidacije bili su odbornici sela tako da za likvidacije znade cijelo selo, pošto su nekoji dobili i robe od ubijenih. Nedaleko od samoga mjesta gdje su ovi likvidirani imade i jedan bunar, u kojemu se pojavila sama krv. Pošto likvidirani nisu bili dobro zakopani, dali smo u zadatak da se odmah nabaca još zemlje, pošto su već počeli smrditi, a ujedno da se sam bunar zatrpa. (---) Po mome mišljenju nešto nije u redu u Oblasnom sudu, pošto se tamo nalazi Branko Novaković, koji je mislim nešto bio zapleten blizu četničke afere na Kordunu te je poslije poslan na Baniju, a sada je ponovo povučen na višu dužnost u Vojnu oblast IV. korpusa..." (Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj..., Sl.Brod, 2005., str. 158.)

Hrvatski narod, koji nije vodio navalnih ratova, već je čuvao i branio vlastito ognjište i duhovno si sidrište i kraljtomislavovsko božansko mjesto države pod zvijezdama, zaslužio je vodstvo  koje će sve poduzeti kako bi ideja hrvatske državnosti doživjela svoju punu rehabilitaciju, kako bi u spomen nacije bila dostojno vraćena sva, zločinački umorena, bezgranično ocrnjena, djeca domovine, još u jamama, po škripima i  knezovljanskim bunarima, u mraku zaborava, kako bi zaustavljeni bili razjediniteljski (udbopisno  drugorepublikaški) procesi u društvu i među Hrvatima i postavljen civilizacijski "kineski zid" naspram nedenacificirane Srbije. Je li u nas stvoreno demokratsko ozračje da se, medijski istureni, bulati, boljkovci i manolići reciviliziraju te pokajnički postanu, pred  Narodom, uzornom svjedočkom trojkom (kada su svi ostali brojni druzi iz struktura protucivilizacijskoga yu-zločina još tako nevidljivima i nedodirljivima) u velikomu caritativno-juridičko-znanstvenomu  pothvatu razotkrivanja sustava kroatocida, ujedno i ekshumiranja i identificiranja stotina tisuća naše mrtve braće i sestara, poklanih u srpsko-đilasovskoj  verziji crvenoga holokausta i uništavanja hrvatske Države - to ćemo tek vidjeti. Žeđajući za istinom, s pogledom se Ljubavi u knezovljanski bunar ispunjen krvlju nevinih, u jazovkarska zrcala strahovlade "megazločinca iz Kumrovca" kao lutka na koncu zločinačkoga megasustava, približujemo sebi samima kao djeci Božjoj, posvetnički pripravnima za djela posvemašnjega mira, kako bismo s poniznošću mogli ostati hrabri i čisti nepravdama, kušnjama i užasima sučelice.

Mile PEŠORDA /kolumna Eurogledi, Hrvatsko slovo br.826.