Jedan od autora knjige “Hrvatska granica na Kleku” Niko Kapetanić kaze da su znali za dokument objavljen u ponedjeljak u Slobodnoj Dalmaciji te da ga spominju u knjizi, ali ne donose faksimil jer ga ne smatraju bitnim.

- To rješenje o imenovanju Komisije za omeđivanje k.o. Imotica, koje je izdao Zavod za katastar i geodetske poslove Općine Dubrovnik,obradili smo u knjizi. Taj dokument ne donosi ništa novo, nego dokazuje našu tezu da bosanskohercegovačka strana nema nikakav relevantan dokaz, a nama je ponovno potvrđeno da su naši stavovi objavljeni u knjizi točni i da smo u pravu - kaze Kapetanić u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju, dodajući kako se svi slazu s podatkom da se 1974. godine radilo na utvrđivanju katastarskih granica.

- U knjizi smo uspjeli dokazati da zapisnik iz 1974. godine, na koji se neke komisije pozivaju, hrvatska strana nije nikada potpisala pa stoga nije pravovaljan, odnosno to je falsifikat. To znači da taj prostor kontinuirano pripada Hrvatskoj - kaze Kapetanić, te nastavlja: -Objavljivanje ovakvih dokumenata samo zbunjuje javnost, a i političare,predvođene premijerom Zoranom Milanovićem, koji bi trebali o tome odlučivati. Dokument smatramo i dokazom da je ukupno gledajući to sve običan falsifikat.

>>Radovan Vuletić, geodet iz BiH, krivotvorio je 1974. granicu na vrhu poluotoka Kleka

Toj tvrdnji ide u prilog i izjava geodeta Smiljana Tolja koji kaze da se nešto radilo, ali da nije potpisao dokument, koji nije potpisao ni Hrvoje Gabrić iz Metkovića. Čak mi je i smiješno komentirati navode Mustafe Begića, dugogodišnjeg direktora Uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove BiH, kad je u hrvatskim medijima već objavljena izjava stručnjaka Geodetske uprave u Zagrebu Mirka Alilovića koji kaze da i naši i bosanskohercegovački geodeti dobro znaju da je ponta Kleka oduvijek bila hrvatska.

Tko je izdao nalog?

Alilović je prepričao jedan sastanak na kojem su pitali sarajevske kolege zašto tvrde da je čitav Klek njihov kad znaju da zapisnik o omeđivanju iz 1974. godine nikad nitko s hrvatske stranke nije potpisao,a na što su im oni odgovorili da su išli sistemom “ako prođe, prođe”. I prošlo je. Zanimljiva je izjava iz Hidrografskog instituta iz Splita,gdje jedan stručnjak kaze da im je stigao nalog prema kojem su BiH dodali Veliki i Mali škoj. Zanima me hoćemo li ikad doznati tko im je i zašto dao takav nalog.

Dokazi o laznim dijelovima teritorija

Donosimo odlomak iz knjige “Hrvatska granica na Kleku”, naslovljen “Zapisnik iz 1974. kao dokaz je li ili nije promijenjena katastarska granica i je li ili nije promijenjena drzavna granica”: “Komisije za omeđivanje katastarskih općina nisu imale mandat za uspostavljanje novih katastarskih općina već samo mandat za obiljezavanje postojećih katastarskih granica. Za promjenu katastarskih granica trebalo je postupiti prema čl. 14 Zakona o premjeru i katastru zemljišta iz 1968.: ‘Sporove o granicama katastarskih općina, koje su ujedno i teritorijalne granice, rješavaju organi koji su nadlezni da rješavaju sporove o teritorijalnim granicama ovih zajednica’, dakle, trebalo je inicirati proceduru pred Saborom SRH, odnosno Skupštinom BiH. Budući da s hrvatske strane nitko nije znao da je na temelju nepotpisanog i laznog zapisnika izvršena katastarska promjena granice u drugoj federalnoj jedinici SFRJ, nitko na to nije reagirao.

Ne samo zbog ništavnosti samog dokumenta iz razloga navedenih u prethodnom poglavlju, već i zbog prekoračenja mandata, Zapisnik iz 1974. ne moze sluziti kao dokaz o katastarskoj promjeni. To je dokument neovlaštenih osoba. Kad bismo apstrahirali nedostatke Zapisnika iz 1974., koji taj dokument čine pravno irelevantnim, kad bismo pretpostavili da je uredno potpisan i bez laznih dijelova, on bi u tom slučaju mogao posluziti samo kao dokaz da je bh strana kanila provesti (ali ne i ostvarila) katastarsko pripojenje Ponte Kleka, te Velikog i Malog Škoja općini Neum.

Taj Zapisnik niti se bavi, niti se mogao baviti političko-teritorijalnim granicama SRH i SRBiH jer je za takvu izmjenu prema vazećim propisima, bila predviđena jasno utvrđena procedura koja je zahtijevala odluke najviših predstavničkih tijela obiju Republika, Sabora SRH i Skupštine SRBiH. Kad su u pitanju čestice zemlje Ponte Kleka, sama činjenica da ih je SRBiH jednostrano upisala u svoju k.o. Neum, ne znači promjenu drzavne granice, ne samo zbog nezakonitog pravnog temelja za taj upis, ne samo zbog proceduralne nemogućnosti da se na taj način promijeni drzavna granica, već i zbog činjenice da drzavna i katastarska granica na Ponti Kleka nije sukladna nekoliko stoljeća.

Ona, dakle, ima snagu presedana koji je nesumnjivo pravno relevantan”, piše u knjizi “Hrvatska granica na Kleku” autora prof. dr. Stjepana Čosića, Nika Kapetanića, Pera Ljubića, te akademika Nenada Vekarića, a zbog koje su hrvatski političari, nakon što su je pročitali, već dva puta odustali od ratifikacije Sporazuma Tuđman - Izetbegović.

R.H.