Redovni godišnji Izvještaj Mladen Pavković: Je li Pupovac pisao izvješće State Departmentakoji se pojavio za 2016. pun je kritika za Hrvate i Hrvatsku kao – šipak koštica. Tako je napisan (prepisan) da kad ne bi znali tko je autor odmah bi pomislili da je to zajedničko djelo Pupovca, Josipovića, Teršelič, Mesića, Pusića ili pak Pilsela.

Ali, ne, to piše američka diplomacija! Zamjeraju nam što su komemoraciju u logoru Jasenovac bojkotirali Židovi i srpski čelnici te optužuju tadašnju vladu da je umanjivala ustaške zločine. No, idemo redom. Ako je to tako: kako i zbog čega predstavnici Srbije recimo ne dolaze na obilježavanje sjećanja iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, pa tako ih nikada (ali nikada!) nema u Vukovaru, Škabrnji, Pakracu, Voćinu, Petrinji, Lipiku, Osijeku, Vinkovcima, Kninu, Slunju, Karlovcu, Saborskom, Gospiću i brojnim drugim gradovima i mjestima u kojima se 1991. dogodio ratni zločin od strane Srba, koji su bili agresori na Republiku Hrvatsku? Kako to da ih nema na obilježavanju obljetnica vezanih uz Titove zločine? Zatim se po zlu spominje dokumentarni film Jakova Sedlara o Jasenovcu i kaže da se u njemu umanje (sic!) broj ubijenih u tom ustaškom logoru! A ne kaže se da su primjerice osobito nakon II. svjetskog rata u propaloj Jugoslaviji, po zapovjedi Josipa Broza Tita, postojali stotine logora u kojima se mučilo i ubijalo bez suda i suđenja i da te logore, poput Golog Otoka, nikada i ne spominju pupovci i slični!

Koliko je samo okupatorskih (fašističkih) logora bilo u vrijeme Domovinskoga rata u Srbiji? Jeste li ikada čuli da Srbija priznaje te i takve zločin ili da su pupovci, koje zovu i „Srbi po zanimanju“, ikada rekli nešto o tome? Srbi neprestano uvećaju žrtve ustaša (kao da Nijemaca, Talijana i drugih nije ni bilo!), a šute kao ribe u vodi kad je riječ o žrtvama srbijanske agresije na Republiku Hrvatsku. (Koliko su ono, podsjetite nas, u Jugoslaviji tvrdili da je ubijeno u Jasenovcu?) Potom se ističe da su neke nevladine organizacije, uključujući i Centar Simon Wiesenthal kritizirali imenovanje Hasanbegovića za ministra kulture. To bi isto tako bilo da Hrvatska kritizira SAD ili Srbiju što nije postavila za ministre one ljude koji nama odgovaraju, ili drugim riječima to je miješanje u unutarnje političke stvari druge države. Nama, poglavito hrvatskim braniteljima, nikako ne odgovara što je u hrvatskom Saboru jedan Pupovac (sa „tri“ glasa) ili što je godinama tamo sjedio četnički gradonačelnik Grada Vukovara, zloglasni Vojislav Stanimirović, pa što?

A službeni Washington kritizira i zagrebački Županijski sud koji je ukinuo osuđujuću presudu kardinalu, bl. Alojziju Stepincu, koji će uskoro biti proglašen i –svetim!. A ne kritizira Hrvate koji su desetine tisuća srbijanskih četnika-zločinaca spasili –abolicijom, iako jedan dobar dio njih još i danas radi protiv Hrvatske, uključujući i paljenje vatre po Jadranskoj obali! Kako to da se ne kritizira Srbija (ili Srbi koji žive u Hrvatskoj, a bili su na drugoj strani) što nam nije plaćena ni kuna ratne odštete, ili što su primjerice u Srbiji na vlasti neki koji su i sami sudjelovali na agresiji na Republiku Hrvatsku, a kojima pupovci svako malo dolaze po savjete? Ne odgovara im što su Hrvati (bolje rečeno hrvatski branitelji) organizirali protest protiv Vijeća za elektronske medije, a odgovara im što usred Zagreba izlazi srpsko-četnički tjednik „Novosti“!?

Smeta im i jako su zabrinuti što je u 2016. navodno bilo 20 „vandalskih napada“ na imovinu pravoslavne crkve, što nije u redu, ali… što je sa stotine srušenih katoličkih crkava, kapelica, križeva, preoranim katoličkim grobljima, ubijenim nevinim svećenicima itd. i tako redom koje su ne tako davno uradili srbijanski agresori? Zar ćemo preko toga prijeći, pa idemo dalje na navodne zločine onih koji su se branili u Domovinskome ratu? Kako to da se u ovom izvješću nigdje ne spominju nevina djeca koja su poginula i masakrirana od srbijanskih metaka ili granata? Ili hrvatska sela koja su spalili i opljačkali agresori?

Washington upozorava da hrvatska Vlada nije riješila ni jedan veći zahtjev Srpske pravoslavne crkve (SPC) za vraćanje njihove imovine, osobito u Vukovaru, Osijeku i Vinkovcima. Strašno. Pa, baš u tim gradovima Srbi su učinili ogromna zvjerstva na katoličkim objektima, a dosad se nisu ni pokajali, a kamoli da su dali jednu kunu za njihovu obnovu! Nisu čak ni vratili ništa od onoga što su u vrijeme rata opljačkali!

Zamjeraju nam da se u Hrvatskoj sve više veliča NDH, odnosno ustaše. Kad bi otišli u Srbiju (zar ne, Pupovac?) onda bi tek vidjeli i čuli kako se i danas tamo veliča četništvo i ratni zločinci, kako viču „Vukovar je Srbija!“ i tome slično, a (zar ne, Pupovac?) nisu se ni odrekli crte Karlobag- Ogulin-Karlovac-Virovitica!

Stječe se dojam da je to izvješće dostavio i pisao „tim“ ljudi oko raznih pupovca, ali se odmah postavlja i pitanje: što radi hrvatska diplomacija, zašto odmah jasno i oštro ne odgovori na ovakvo izvješće?

Gdje su sada hrvatski intelektualci, poglavito članovi HAZU, a gdje hrvatski branitelji? Zašto se ne javljaju? Istina, možda bi se i javili, ali gdje? U tzv. nacionalne medije ne mogu, a ni u emisije HRT-a, gdje pupovci uvijek imaju osigurano svoje mjesto.

I još samo jedno: zamislite da Hrvatska ima moć pa da za SAD napiše slično godišnje izvješće? Ne, to se ne može ni zamisliti!

 

Mladen Pavković