Rukovođena Tuđmanovom idejom nacionalnog pomirenja, koja se nakon prvoga predsjednika sustavno nastoji razoriti vraćanjem u prošlost, Kolinda Grabar-Kitaroviću protekle je dvije godine svoga mandata nastojala iznova afirmirati zajedništvo ili tzv. uključivost svih slojeva, stranaka i svjetonazora.
Sjećate li se još Slobodana Miloševića i njegovih predstava za zapadne diplomate i domaću publiku? Uvijek se prikazivao kao mirotvorac i šarmer zapadnjačkog tipa - američki bankar, koji ume čak i da peva Sinatrine evergreene vlastoručno se prateći na klaviru. Uvijek je oko sebe imao dovoljan broj bukača i pijuna niže političke klase koji su prenosili istinske poruke njegove politike.
Sjećate se moralnog dociranja medijske i ne samo medijske ljevice tijekom devedesetih: ovo je nemoralno, ovo je neeuropski, ovo je barbarizam, ono je fašizam, tamo je primitivizam, sve skupa je teško kršenje pravnih normi.... I tako godinama, sve dok je ljevica bila oporba.