Čitam u Večernjaku zanimljiv članak, u kojem, između ostaloga, piše: ''Gospa nije šefica telegrafskog ureda da svaki dan šalje poruke, kazao je papa Franju u razgovoru s novinarima u zrakoplovu, u subotu uvečer, na povratku iz Fatime u Rim.

Govorio je o vidjelicama u Međugorju i, kako je kazao, „navodnim ukazanjima“ u tome hercegovačkom mjestu.'' Zanimljivo je da vožnja avionom neobično djeluje na papu Franju. Kao da visoko gore u oblacima doživi neko prosvjetljenje, nalet inspiracije, što li.

Tako je 19. 1. 2015. izjavio: '' Neki misle – ispričavam se na jeziku – kako bismo bili dobri katolici, moramo biti poput zečeva. Ne. Odgovorno roditeljstvo.'' A 1. 8. 2016. sljedeće: '' Ne volim pričati o islamskom nasilju, jer svakoga dana kada pročitam novine primijetim nasilje u Italiji – neko ubije svoju djevojku, neko ubije svoju punicu. Ti su ljudi kršteni katolici.'' Sve tri navedene izjave, a takvih i sličnih ima napretek, izazivaju stanovitu nelagodu kod vjernika, a opće odobravanje kod protivnika Katoličke crkve. Uz to problem je i što papine izjave nisu baš logične. Logički je nedopustivo, primjerice, izjednačavati terorističke napade radikalnih islamista i krvne delikte, da tako kažem, običnih ubojica. A nije ni politički mudro ako je onomu tko ih izriče stalo do budućnosti katoličke crkve.

Također nije baš u duhu katoličkog nauka ljude s više djece uspoređivati sa zečevima, a nije ni logično da se poglavar Katoličke crkve zalaže za što manje katolika. Jer njegove riječi znače upravo to budući da neki utjecaj mogu imati samo na katolike, ne i na pripadnike drugih vjeroispovijesti. Međugorja pak što se tiče, nije neobično što je papa sumnjičav prema ukazanjima jer ih ne priznaje ni lokalni biskup. Međutim, malo je licemjerno poslati svoga povjerenika u Međugorje, vjerojatno kako bi se uspostavila kontrola nad protokom znatnih financijskih sredstava, a istodobno se sprdati sa samim fenomenom međugorskog ukazanja.

Znam da papine izjave mediji vole okretati kako njima odgovara i naglašavati papin liberalizam, ipak ne može se nijekati ni da im on i te kako ne daje materijala za to. Uostalom, cijeli niz ovdje nespomenutih izjava i stavova zbunjuje običnog vjernika. Njegovo inzistiranje na ekologiji, primjerice, bliže je nekim new age trendovima negoli biblijskoj poruci. No, dobro, to su teme koje već zahtijevaju širu i argumentiraniju raspravu od one koja se može dati u kratkoj kolumni. Stoga ostajem kod ovih avionskih bisera pape Franje. Iskreno, kao katolik bio bih sretniji kada bi papa manje putovao avionom. Ali što je, tu je.

S nacionalne točke gledišta Hrvati papi s punim pravom mogu zamjeriti i formiranje Mješovitog katoličko-pravoslavnog povjerenstva koje bi trebalo odlučivati o Stepinčevoj svetosti. Znam, branitelji papine nezabludivosti odmah će reći da mišljenje Povjerenstva ne može utjecati na kanonizaciju jer je taj postupak već okončan. Međutim, činjenica je da samo osnivanje Povjerenstva utječe na kanonizaciju, to jest odgađa je; a koliko će utjecati na konačni ishod toga procesa, vidjet ćemo. Stoga opetovanu papinu zlovolju prema Međugorju u svjetlu presedana oko Stepinčeve kanonizacije netko može protumačiti i kao zlovolju prema Hrvatskoj i Hrvatima. Ili da ga, u najmanju ruku, savjetuje netko to ne voli baš Hrvatsku.

 

Damir Pešorda

Share
0