Predizborni skup HDZ-a, 12. travnja, navečer na splitskoj rivi na svoj način opečatio je završnicu predizbone kampanje za parlamentarne izbore, 17. travnja, ne samo u tom gradu nego na jugu Hrvatske. Do toga masovnog skupa potpore vladajućoj stranci ishod izbora izgledao je poprilično izjednačen. Nakon Splita sve izgleda drukčije.

Takav skup i takvu potporu koalicija stranaka Rijeke pravde nije uspjela organizirati u nijednom gradu. Dosad smo vidjeli manja okupljanja po parkovima oko lažnog predsjednika SDP-a Peđe Grbina, koja nisu vrijedna spomena. Bila su uglavnom bez sadržaja, ali praćeni bučnom promidžbom i spotovima, posebice na N1, televiziji koja mjesecima stvara afere i potiče kaos u Hrvatskoj, u vlasništvu srbijanskog tajkuna, u čijem upravljanju sudjeluje i sin ratnog zločinca,  satkanim od šupljih obećanja stvarala su pobjednički duh stranke okupljene oko nekoliko potrošenih ministara nekadašnje Milanovićeve vlade.

Skup HDZ-a u Splitu, političkom barometru ne samo juga Hrvatske, po svemu, utro je put pobjedi HDZ-a u IX., X. i XI. izbornoj jedinici. Građani su jasno najavili da ne će prihvatiti smjer koji nudi koalicija Rijeke pravde, jer u njihovom programu ne vide sigurnu, stabilnu i perspektivnu Hrvatsku, već kaos, sukobe, podijele i mržnju, glavnu pokretačku snagu te šizofrene antihadezeovske koalicije.  U proteklom razdoblju aktualna hrvatska Vlada ostvarila je nekoliko važnih iskoraka, od Pelješkog mosta preko LNG terminala do druge cijevi tunela Učka. I možda puno važnije postignuće, o kojem se u ovoj kampanji gotovo nije govorilo - Ugovor između Republike Hrvatske i Talijanske Republike o razgraničenju isključivih gospodarskih pojaseva (NN 3/2024.), čime je definitivno utvrđena hrvatska granica na moru s Talijanskom Republikom. To važno postignuće rezultat je upornog rada hrvatske diplomacije, nagovještaj drukčijih odnosa s gospodarski važnim susjedom, čak bismo rekli prekretnica s kojom su prevladani desetljeća dugi sporovi glede ribarstva te otvoren put ravnopravnom dogovoru zaštiti JadraHrvatska se u proteklom razdoblju našla pred iskušenjem pandemije, zatim je Zagreb i okolicu te Banovinu pogodio snažan potres, ali nije pala na koljena. Bukači su i u tome pokušali ušićariti neki bod, kao i na svinjskoj kugi. Sada obećavaju velike plaće i mirovine, znatna socijalna prava, ali "muzikaši" ne govore iz kojih izvora to financirati. Turizam je naša glavna gospodarska grana, a ovi koji govore o progonima i hapšenjima nisu ni svijesni ako bi slučajno došli na vlast da bi već ovogodišnja turistička sezona mogla bitno podbaciti. Jer, tko bi došao na odmor u zemlju zatvora i logora. Obećanja bez pokrića kod hrvatskoga naroda ne prolaze, još ako se ljudima stalno prijeti hapšenjem od strane glavnog lidera oporbe, kojeg se s obzirom na njegov odnos spram hrvatske zbilje te jedne od glavnih institucija hrvatske države - Ustavnog suda, može slobodno nazvati Padobranacem s Pantovčaka. Ne samo hrvatsku, već i međunarodnu javnost sablaznile su njegove prijetnje uhićenjima, bacanjem ideoloških protivnika u more, (umjesto nekad u jame) uzimanjem djece za taoce, te konfiskacijom imovine. Od njegove Treće Republike koja bi bila sagrađena na tim temeljima, građani s gnušanjem i prijezirom okreću glavu, jer im je toga zla bilo previše u novijoj hrvatskoj povijesti. Još nisu pronašli i pokopali kosti svojih predaka, a Padobranac s Pantovčaka najavljuje nove grozote.


Rijeke pravde su obične močvare pravde

Ljudi su jednostavno svijesni što se može dogoditi kad opsjenari obećavaju Rijeke pravde koje dolaze, jer to su u biti "močvare pravde" u kojima dominiraju žabe, zmije i sav polusvijet, od kojeg ljudi bježe, gledaju kako isušiti močvaru. Političku močvaru koju zagovaraju Rijeke pravde sastavljene od likova od kojih čovjek može imati samo noćnu moru može se pobijediti samo na izborima, jer drugoga alata demokracija nema.
Da je splitski skup HDZ-a označio prekretnicu posebo se moglo zaključiti iz dva momenta. Medijski usmjereni N1, koji je vodio  posljednjih mjeseci neviđenu kampanju protiv HDZ-a i premijera Andreja Plenkovića, postao je odjednom dezorijentiran. Više nije glavna vijest politički skup u Splitu, analiza njegova utjecaja na kampanju nego kontroverzni zamjenik splitskog gradonačelnika koji je prijavio predsjednika HDZ-a zato što nije tobože prijavio skup, odnosno zbog remećenje javnog reda. Druga činjenica koja je dobila osobiti publicitet je nasilničko ponašanje nekog građanina koji je napao dvije gospođe u kavani samo zato što su pričale o jednoj saborskoj zastupnici. Postupak za svaku osudu postao je medijski važan, jer se tako moglo skrenuti pozornost, baciti u drugi plan jedan javni skup za koji "režiseri" strahuju da bi mogao poremetiti njihov scenarij smjene HDZ-a s vlasti. Odmicanje Hrvatske krupnim koracima od balkanske krčme mnogima nije prihvatljivo, osobito rusko-srpskom svijetu, zato glavna bitnica N1 riga svakodnevno topničku vatru proriv HDZ-a, pokušavajući Hrvatsku baciti u kaos.

Jer na toj televiziji po čitav dan možete slušati kao žabji kreket o korupciji i gotovo ničem drugom. Nije jasno zašto ministri iz aktualne Vlade dolaze u program te televizije kad služe kao smokvin list jedne vrlo opake rabote, koja u konačnici Hrvatsku želi vratiti u jugoprostor.

Skup na rivi vrlo je jasna poruka i aktualnom splitskom gradonačelniku. Njegova supruga, saborska zastupnica Marijana Puljak izbjegala je biti na listi koalicije Rijeke pravde u svojoj izbornoj jedinici, jer bi se morala suočiti s biračima koji ionako prigovaraju da ona upravlja Splitom. Oni inače čine politički OPG, koji im omogućava lagodan život, znatnu zaradu, puno više nego što bi imali na fakultetu, banci. Uz to sa znatno manje odgovornosti, napora i rizika. Ali, sve je to legitimno dok birači ne okrenu palac prema dolje.

Splitski incident poruka je medijskim mogulima dokle može dovesti mržnja jer ni razgovor dviju poznanica u kavani više nije moguć bez kobnih posljedica. Licemjeri pravde koji su se s lijevog spektra okupili oko Rijeke pravde, uz asistenciju licemjera pravde s desnice, okupljeni oko Domovinskog pokreta, ali i Mosta, ne vide da se društvo ne može graditi na ovolikoj količini mržnje koju su sijali još kao zastupnici do raspuštanja u Hrvatskom saboru,  a podigao na entu Padobranac s Pantovčaka, uz pomoć medija, napose već spomenutog N1.  Hrvatsku doživljava kao "slučajnu državu", njezine građane bi hapsio i bacao u more i nitko se ne pita kako može biti i časa predsjenikom? Nitko da pokrene peticiju o njegovoj smjeni? I što je začuđujuće šuti DHK, HAZU, Matica hrvatska koji su u povijesti znali reći stop, kad je prekoračen Rubikon! Jer, onome kome je hrvatska država slučajnost ništa njemu ne znači ako nestane u vrtlogu globalnih sukoba. Zato taj ne bi posebno mario, računajući kako su kroz povijest nestajale tolike velike civilizacije.

Hrvati ne dopuštaju vrijeđanje i ponižavanje

Hrvatski narod iz povijesti i suvremenosti znamo žilav je narod, satkan od gena kamenih, koji je s majčinim mlijekom vjerom prožet pa ne može nitko računati da ga se može ponižavati, stvarati o njemu negativnu percepciju, osim Padobranca s Pantovčaka kojem se padobran nije otvorio do kraja predizborne kampanje pa se ne zna kako bi mogao završiti njegov skok koji se posljednjih mjeseci pretvorio u slobodan pad. Po svim zakonima fizike trebao bi se "stropoštati o pod" i s njime svi koji su stali iza njega, prije svega SDP i oligarsima poduprt Domovinski pokret, kojem je u ovom turbulentnom vremenu i NATO savez suvišan, a EU nešto strano i anakrono.

Do kraja ne možemo biti na čistu u ishod spomenutog skoka jer politički zakoni često nisu zakoni fizike. Ako politički preživi, nakon izbora, u slučaju pobjede HDZ-a i njegovih partnera, očekuju nas nimalo manje zanimljivi događaji nakon izborne utakmice, koja može završiti različito: ustavno bezbolno ili čak neredima, budući da uvjerenost oporbe u pobjedu je vrlo izražena. Koliko samo koštaju te reklame koje se vrte na N1? Veliki kapital uložen je u rušenje HDZ nema sumnje. Tko će sve platiti može se pretpostaviti: bit će to bez dvojbe hrvatski građani ako dovedu Rijeke pravde na vlast.

Frustracije razorno nastupaju najčešće nakon poraza. Nema druge, moramo vjerovati u demokraciju, pa u konačnici i često spominjana kravica Milova završila kao "zastupnica ili ministrica" u vladi nacionalnog spasa jer iz povijesti znamo da su rimski carevi skloni apsolutističkim oblicima vlasti i progonu kršćana, proglašavali konja senatorom i konzulom.

Padobranac s Pantovčaka iako umišlja da je svojim uključivanjem u promidžbu protiv HDZ donio nekakve bodove SDP-u, upravo suprotno,  napravio je toj stranci nenadoknadivu štetu.

U početku se mislilo da će od njegove "protukampanje" najviše profitirati SDP. Ali, kako je kampanja išla dalje i Padobranac imao potrebu svaki dan istupiti u javnost s ponekim novim "biserom", bolje primitivizmom kao što je onaj o prodavaču karata za WC u Bruxellesu, tako su aktivisti po štandovima SDP na tržnicama počeli pokazivati ljudski sram zbog onog koji bi htio postati njihov premijer.

Uoči Cvjetnice aktivist SDP-a koji je dijelio maslinove grančice na jednoj zagrebačkoj tržnici kad mu je netko dobacio - kad će početi bacati ljude u more i hoće li im vezati ruke na leđa i kamen oko vrata - nemoćno i tužno je uplašenim glasom odgovorio: "Gospodine zar vam sličim na takva čovjeka"?

Njemački poučak

Stjecajem prilika, koje nema potrebe na ovom mjestu posebno objašnjavati, sreo sam njemačkoga inženjera strojarstva koji povremeno dolazi u Zagreb na sastanke svoje tvrtke koja ovdje ima uspješan pogon. Pedesetgodišnji Nijemac okrenut samo poslu i rezultatima pogona u Zagrebu, u razgovoru pokušao je objasniti zašto njemački gospodarski div sve više gubi zrak. Prvo što je primjetio jest kako uočava da je hrvatsko društvo postalo najednom vrlo politizirano, zapravo kako je objasnio - naelektrizirano zbog predstojećih parlamentarnih izbora.

"Znajte što sada izaberete pratit će vas ne tri mjeseca, nego četiri iduće godine. Grješke vas mogu puno koštati i zato budite pribrani jer birate smjer Hrvatske", bio je pomalo na početku razgovora indiskretan njemački inžinjer.

A onda je počeo pričati svoje spoznaje o smjeru svoje zemlje, koji su odredili posljednji izbori i na njima pobijedila "semafor koalicija". Moram priznati nisam pitao čiji je glasač, kao što nije pitao niti on mene. Jedan i drugi smo to smatrali neumjesnim, pomalo nekulturnim.

"Živjeli smo više od dvadest godina, što za vrijeme kancelara Kohla što za vrijeme kancelarke Merkel, u dobrom poslovnom okruženju; radili i zarađivali. Njemačka je išla naprijed, gospodarski rasla. Standard se dizao. Imali smo u svakom slučaju vrlo zadovoljavajuće stanje. Jesmo gunđali oko ovih ili onih situacija, ali gospodarski rast se osjećao svake godine. I onda smo na prošlim izborima, 2021. godine, birali, ne znam baš iz kojih razloga, socijaldemokrate. U ranijim političkim situacijama njemačke vlade, kancelara Schmidta i Schroedera, socijaldemokratske orijentacije izgurale bi u pravilu četiri godine. Sada nakon prve godine, 2022., a naročito 2023. osjetilo se da gubimo zrak, da to nije Njemačka koju svijet poznaje, ali nažalost ni Nijemci. Nakon što su povećana socijalna prava, nabujala socijalna država, izostala su sredstva za ono što vuče zemlju naprijed. Počelo je ozbiljno zaostajanje. Najveći je problem što to može potrajati četiri godine. Svi se pitamo koliko ćemo još pasti i zaostati. No, za drek u koji smo upali sami smo krivi, i sad smo tu gdje jesmo, moramo raditi da posljedice ne budu još veće", rekao je, dodavši: "Nemojte da vam se dogodi što i nama, jer će mnoge njemačke tvrtke napustiti Hrvatsku".

Domovinski pokret ili domovinska izdaja

Čuli ste izreku - neprijatelj moga neprijatelja moj je prijatelj. Zar se po tom načelu ne ravna aktualni predsjednik države. Na tom načelu okupio je koaliciju u svrhu rušenja aktualne vlade. Ima li slična primjera u EU, ne računajući razne despocije. Ništa novo ne ćemo reći ako kažemo da nije predsjednik svih građana Hrvatske, točnije hrvatskog naroda i etničkih manjina. Nikad se nije odrekao boljševičke sintagme - ili mi ili oni, a ta sintagma koja vodi u cijepanje i podvajanje hrvatskog naroda, glavna je okosnica njegove protukampanje, koju intezivno vodi više od mjesec dana. U čemu je bit njegove protukampanje? Zloupotrijebio je položaj predsjednika države i cijelo vrijeme klevetao HDZ i njegova predsjednika. Stramputica, obračun s ministrom Butkovićem i njegovom kravom Milovom, na tom je tragu, iako je u tom "rukavcu" izgubio gotovo tjedan dana, a da Milovu nije uspio "pomusti". Ona ga još čeka, povremeno "zamuče", ali to se ne čuje. No, vratimo se na bit protukampanje. Intencija je bila odigrati ulogu "gromobrana" lijevim i desnim populistima, kako bi na miru odradili kampanju, a on zabavljao narod sa svojim doskočicama, glupostima, zapravo primitivnim  izjavama, uvredama, tračevima i slično.

Kada hrvatski birači, 17. ožujka, iziđu na birališta Padobranca s Pantovčaka ne će biti na izbornim listama i ne će ga moći kazniti, ali moraju znati da će tamo biti liste Rijeke pravde, stranke Možemo i Domovinskog pokreta, bolje bi bilo reći domovinske izdaje, naravno i Mosta, projekta duboke države, koji čine zviježde u kojem je Padobranac s Pantovčaka glavni junak, u središtu oporbenog kola. Jer, upravo o rezultatima tih stranaka na izborima zavisi hoće li se predsjednik države prometnut preko noći u premijera. Zato glas za Domovinski pokret glas je za potencijalnog premijera Milanovića, glas je u konačnici za sovjetsku republiku Hrvatsku u kojoj će se ideološke protivnike hapsiti i bacati u more. Domovinski pokret doveo ga na Pantovčak, s istim sponzorima, ne će biti iznenađenje ako ga dovede u Banske dvore. Zato s obzirom na birače DP treba otvoreno reći da glasovanjem za liste DP-a glasuje se za kukavičje jaje koje im podmetnuo Ivan Penava.  Sada je svakom golubu na Dunavu jasno što se krilo iza njegovih floskula o Plenkoviću kao bruxelleskom ćati. Zar i to nije bolje nego biti moskovska babuška?

Parlamentarni izbori trebali bi biti rasplet svega onoga što smo gledali poglavito posljednju godinu u Hrvatskom saboru. Birači se moraju sjetiti jednog momenta - kako se koja stranka postavila u svezi vojne pomoći Ukrajini. Domovinski pokret u Hrvatskom saboru bilo je očekivati da će poduprijeti vojnu pomoć Ukrajini. No, bio je dosljedan, ostao je skupa s ljevicom na istom zadatku čije su simpatije evidentne. Konačno treba reći, ako glasujete za HDZ glasujete za prozapadnu Hrvatsku, članicu EU i NATO saveza, državu kojoj ne smeta zastava Države Izrael uz hrvatsku zastavu na Zrinjevcu,  suprotno je glasovanje za prorusku Hrvatsku, i slobodno možemo reći novu inačicu Križnog puta hrvatskog naroda, do konačnog nestanka, što mu neki priželjkuju!

Marko Curać