Teško je uopće pomisliti kako će izgledati kampanja, ako je ovo pretkampanja. Jedno je sigurno, Zoran Milanović ne želi i neće prestati sa svojim osebujnim dnevnim obraćanjima. Svaki njegov post, svaka njegova izjava, svaki njegov intervju odiše prijezirom. Prijezirom prema osobama, strankama (stranci na vlasti), institucijama, i uglavnom, svim neistomišljenicima.

A ovih dana doista nije teško biti njegov neistomišljenik. Kaže predsjednik (još uvijek) RH da ne želi odati taktiku kako će doći do premijerske vlasti.

Znakovito.

Ako nije riječ o čudesima, a ni Božjoj pomoći ili providnosti, a nije, jer znamo njegov čvrsti ateistički stav, o čemu se onda radi?

Poznavajući njegov prijezir prema institucijama, a samim time i prema demokraciji, očito je riječ o nekim drugim metodama, više ili manje neustavnim, nedemokratskim ili čak nelegalnim. Činjenica jest da sve ovo dirigira jedan uski tim, vjerojatno dvoje, troje ljudi, ili bolje rečeno dva, tri muškarca (predsjednikova mizoginija), koji to zasad rade jako tajnovito i tek djelomično uspješno.

Jer, da nije tako, tzv. 'Predsjednik' bi bio u kampanji, ali kao kandidat, bio bi na SDP-ovoj listi, a jadni Predrag Peđa Grbin bi mogao i smio javno, jasno i glasno arlauknuti njegovo ime, ime 'onoga čije se ime ne smije izgovoriti'…

No, 'tamo neki Ustavni sud', sastavljen od monstruma, razbojnika i grabežljivaca, ipak je stavio rampu na najavu neustavnog ponašanja, i time, bar zasad postao 'game changer'.

To ne umanjuje Zokijev prijezir prema ustavnim sucima, makar bili i iz njegovog voljenog SDP-a, ali mu je ipak potkresalo krila. Ali, time je stavljena nepremostiva prepreka za jednog drugog 'velikana' demokracije, Peđu Grbina.

Peđu Grbina, kao detroniziranog predsjednika SDP-a. Peđu Grbina kao čelnika stranke, koji ne zna hoće li uopće ući u Sabor, a još nedavno je zvao sebe 'premijerskim kandidatom'.

Čime je ucijenjen Peđa Grbin?

Jer, nemoguće je da takav 'velikan riječi i djela' pri zdravoj pameti, čiste glave i ruku, prepusti svu vlast u pretkampanji, kampanji i izborima, kao i postizbornom možebitnom koaliranju nekome tko je još nedavno obavljao najbolji, najjednostavniji i najležerniji posao u državi.

Ta, isti taj Peđa Grbin je u zadnjih desetak dana izgovorio više riječi nego u čitavoj svojoj političkoj karijeri. I to ne svojim izborom. Već činjenicom da 'onaj čije se ime ne spominje' ima potkresana krila, pa glavni trbuhozborac postaje on.

Čovjek, čiji su javni nastupi vrijedni žaljenja, kome se čak i stranački kolege smiju iza leđa, a politički oponenti na njemu vježbaju za puno jače suparnike. Možda ovo Peđi i jest maksimum.

A možda on ni sam ne razumije da je abdicirao onog dana kad je na šljunku ispred zgrade Hrvatskog državnog arhiva najavio Zorana Milanovića kao premijerskog kandidata na listi SDP-a za parlamentarne izbore.

Doista je teško uspoređivati ga s prethodnicima na čelu stranke, koja je sve samo ne socijalna, a još manje i demokratska, no čini se da je odnio premoćnu pobjedu nad svim šefovima Iblera od samostalne Hrvatske.

Zoka mu nije čak dao zadovoljstvo da glumi lidera do izbora, već mu je uništio i te mokre snove. Što će on kad stignu rezultati? Slaviti? Jadikovati? Čemu ili kome se radovati? Pa on je već sada bivši, ali to još ne zna. Ma zapravo, možda već i zna.

Toliko glup nije. A možda i jest.

Uvijek se može sjetiti famoznog 'klana Jakupi', stvarnih vladara Istre, čije je tvrtke vodio. Uvijek se može sjetiti nezakonito stečene diplome svoje bračne družice. Uvijek se može sjetiti i svoje prijave boravišta u Puli, dok živi i radi u Zagrebu. I da mu bude dosta svega. Kakav bi to samo premijer bio!!!

No, igre idu dalje.

Zoran Milanović ne odustaje od svoje retorike. To je jasno i nakon velikog intervjua za RTL. Možda i posljednjeg u ovom formatu. Jer, gledanost je majka svih televizija, to je jasno.

I zato je jedan dan gost bio premijer, Andrej Plenković. A sljedeći dan, predsjednik RH Zoran Milanović. No, od ponedjeljka se sve mijenja. U ponedjeljak, ako sve bude po planu, počinje izborna kampanja. A tada stupaju na snagu i drugačija pravila. Točnije rečeno, izborna pravila. Dakle, predajom lista, prihvaćanjem lista od strane Državnog izbornog povjerenstva (DIP), te objavom istih, počinje teći kampanja za parlamentarne izbore 2024. A to je, po svoj prilici, nedjelja u ponoć.

A tada… tada su bitni samo kandidati. Počinje održavanje stranačkih skupova, konferencija za novinare, izborni spotovi, gostovanja u emisijama i, na kraju, sučeljavanja. Dakle, sve ono u čemu mogu i smiju sudjelovati samo oni koji se nalaze na predanim i ovjerenim listama. A na tim listama, sad je gotovo sigurno, neće biti Zorana Milanovića. Dakle, on u izbornoj kampanji ne bi smio i neće biti nikakav faktor.

Može i dalje obilaziti sela i (nešto rjeđe) gradove u kojima je na vlasti SDP ili netko od njihovih trabanata. I to bi bilo sve što se tiče predsjednika i izborne kampanje. Ili možda ne…

Nije uopće upitno da je velikan pravne misli u Hrvata, Orsat Miljenić, kojeg Milanović zove najboljim pravnim stručnjakom u posljednjih dvadeset godina, nešto smislio. No, smislio je i prije desetak dana nešto, pa mu nije (u potpunosti) uspjelo.

Naravno, mogući su pravni manevri. No, pitanje je je li Milanović spreman toliko riskirati. On otvoreno govori protiv istraživanja javnog mijenja, ankete su za njega uglavnom fabricirane (kad nisu u njegovu korist) i, općenito, malo drži do javnosti.

On može politički manevrirati do nedjelje u ponoć, i svjestan je da mu vrijeme istječe. Ne nalazi se u lagodnoj poziciji stranaka, pojedinaca ili koalicija koje su predale, ili upravo predaju kandidacijske liste ili ležerno ili manje ležerno uplovljavaju u pravu izbornu kampanju.

Za njega su sljedeći dani igra na 'sve ili ništa'. Riskira i ostankom na predsjedničkoj funkciji, ali i abdiciranjem. Upravo je jasno rekao kako ga ne zanima i ne zadovoljava ostanak na predsjedničkoj funkciji, ukoliko HDZ uspije sastaviti novu Vladu.

S druge strane, jedino ostankom HDZ-a na vlasti on i može računati na prednost na predsjedničkim izborima sljedeće godine. A možda i ne…

Dojam je da je ipak njegova taština ovdje presudila, jer je jasno da protokolarna funkcija predsjednika njega ne zadovoljava. Jest, lijepo je ostati u krevetu do 10 sati, ležerno odrađivati dnevne obveze (ne više od jedne) i jednom dnevno se obratiti 'gradu i svijetu'. U njegovu slučaju, to se uglavnom pretvorilo u putovanja Lijepom našom, budući da su mu sva inozemna putovanja ostala ograničena na tzv. Republiku Srpsku te Mađarsku. Evo, očekuju ga i u Slovačkoj. No, 'zoon politicon', onaj nerv politički i jarko crvena krv koja kola Zokijevim žilama (ako ne i nešto drugo) sugeriraju ipak nešto drugo.

On želi MOĆ, moć i slavu.

On, koji svoju Vladu i dalje naziva najuspješnijom u povijesti Hrvatske, iako već i Wikipedija tvrdi drukčije. On, koji je iznad svih institucija, što hrvatskih, što europskih, pa čak i svjetskih. Europska unija za njega ne postoji (već će on njima objasniti). NATO za njega ne postoji (raspao se na slučaju Ukrajine, kaže Zoka). Rusija nije napala Ukrajinu, ona je bila prisiljena na sigurnosnu operaciju (i ovo je trebalo u navodnike).

Taj i takav čovjek, danas predsjednik, sutra 'wanabe' premijer, očito je sklon radikalnim potezima u stilu Francuske revolucije. Za one zaboravljive i neupućene, giljotina.

Ukinuti Ustavni sud, smijeniti Državnog odvjetnika, odnosno ne dopustiti mu da uopće stupi na dužnost, iako je prisegu već položio. Nadalje, otpustiti sve HDZ-ovce (doslovno njegove riječi, na pitanje kako bi smanjio nezaposlenost).

Upregnuti sve legalne, paralegalne i nelegalne resurse i metode, kako bi se obračunao sa svima, koji su mu, eventualno nanijeli kakvu uvredu, političku štetu, ili, jednostavno oduzeli parking ispred shopping centra.

Zar treba, na kraju, uopće sumnjati u 'plemenite namjere' našeg samozvanog 'cestovnog ratnika'. Kao predsjednik, koji ima ograničene ovlasti, zloupotrijebio ih je sve.

I to i nadalje radi. Ima ovlasti u vanjskoj politici. Namješta svoje veleposlanike, Ako ne može, ne pristaje ni na Vladine.

Vojska? Postavlja načelnika Glavnog stožera, u 'navodnom' dogovoru s Vladom. I onda ga, kao maskotu u odori, voda po samo njemu bitnim 'eventima'.

Tajne službe. Uf, to je teška tema. Imenuje šefove tajnih službi. Opet u dogovoru s Vladom. Ili možda ne. Pa tako nemamo načelnika SOA-e ni VSOA-e. Odnosno imamo. Ali kao da nemamo. Dakle, takvom čovjeku dati ovlasti da određuje kome će smrknuti, a kome svanuti u Republici Hrvatskoj? On će ukinuti zimsko i ljetno računanje vremena. On će nas 'ispisati' iz Europske unije. On će nas 'samoizbaciti' iz NATO-a. On će nas izolirati poput Uskršnjih otoka. On će napraviti puno loših stvari. Točnije, on bi htio sve to napraviti.

No, čak i u ovoj zemlji još postoje neke demokratske procedure. I ako ne želimo vojsku na ulicama, čiji je on 'vrhovni zapovjednik', a vidjeli smo i vidimo da ne preže ni pred čim, preostaje mu ta 'sitnica', a to su izbori. Ne treba sumnjati da je i u priznavanju izbornih rezultata, ili njihovu nepriznavanju, on 'majstor lutaka'. No, upravo taj 17. travnja, ta neradna srijeda, trenutačno jest brana između koliko toliko uređene države i sebeljubne autokracije, kakvu najavljuje. A možda taj 17. travnja uopće neće biti sudbonosan. Mnogi bi se nakon tog datuma mogli radovati i ponovljenim izborima…

Share
0