Nedavno javno priznanje Dalibora Matanića, ljevičarske (crvene) zvijezde i „omiljenog“ redatelja i autora protuhrvatskih polukulturnih uradaka da je seksualno uznemiravao razne žene s kojima je dolazio u kontakt ogolilo je licemjerje boraca za ljudska, pa i ženska prava.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić uputila je DORH-u kaznenu prijavu protiv redatelja Dalibora Matanića zbog spolnog zlostavljanja.

Mnogi, ako ne i svi su zaboravili da je nositelj liste SDP-a u II. izbornoj jedinici, Boris Lalovac, javno optužen od strane svoje bivše supruge Tončike Anastasije Bago (ex Lalovac) za fizičko zlostavljanje i maltretiranje. Njezino potresno svjedočanstvo emitirano je u emisiji „Bujica“ od 11. siječnja 2017. godine.

Tončika Anastasija Lalovac optužila je svoga bivšeg supruga od kojeg se u međuvremenu razvela, SDP-ova bivšeg ministra financija Borisa Lalovca za fizičko zlostavljanje. U emisiji „Bujica“ na Osječkoj televiziji izjavila je kako ju je više puta tukao i to dok je išla na kemoterapije, a prijavila ga je i policiji. Potvrdila je i autentičnost audiosnimki emitiranih u predmetnoj emisiji, koje, kako se navodi, dokazuju obiteljsko nasilje te je navela da je o svemu bio obaviješten i vrh SDP-a na čelu s tadašnjim predsjednikom Zoranom Milanovićem. Navela je i da joj je Lalovac prijetio vezama u „organima progona“, na čiju je zaštitu računao.

Na spomenutoj snimci čuje se verbalno zlostavljanje njezina supruga, koji joj se obraća nizom psovki, optužujući je za ponovno izazivanje svađe te udarci. Nakon objave tih snimki, Lalovac je najavio povlačenje iz politike.

Što se u međuvremenu promijenilo, nije jasno. Boris Lalovac, ponovimo, kandidat SDP-a na predstojećim izborima, štoviše, nositelj liste, i dalje očito uživa potporu svih ovih koji ne žele reći riječ protiv Dalibora Matanića, dakle uživa potporu SDP-a, Zorana Milanovića, Peđe Grbina, Dalije Orešković, stranke „Možemo“, Sandre Benčić, Tomislava Tomaševića, Ivane Kekin, Uršule Raukar-Gamulin, Rade Borić, Katarine Kruhonja, Gordana Bosanca, Jelene Veljače…

Čini se da je pravosuđe u Hrvatskoj izrazito selektivno te treba podsjetiti na slučaj (bivšeg HDZ-ovog) župana Alojza Tomaševića, koji je istupio iz HDZ-a i protiv kojeg je pokrenut postupak zbog navodnog zlostavljanja supruge. Nema razlike u odnosu na slučaj bivšeg (ili budućeg?) ministra financija Borisa Lalovca, čijem je krimenu, za razliku od Tomaševića, cijela nacija posvjedočila pa se protiv njega nije postupalo niti se postupa.

Već smo navikli da postoje drukčiji kriteriji ovisno o tomu radi li se o “plavima” ili “crvenima”. O licemjerju boraca za ljudska prava ne treba posebno govoriti, međutim, svi bi se ovi koji šutnjom ili zaboravom štite Lalovca, a prozivaju Matanića i prozivali su bivšeg župana Tomaševića, trebali zamisliti kako obiteljski nasilnici, za koje nije potrebna sudska presuda jer postoji snimka čija autentičnost nije osporena, smiju sudjelovati u obnašanju javnih dužnosti.

Kakve su to rijeke pravde koje će počivati na obiteljskom nasilju? Kakva je to treća republika u kojima će muškarci tući od raka oboljele supruge?

Od ratifikacije Istanbulske konvencije prošlo je već neko vrijeme, no ako je suditi po Borisu Lalovcu i Daliboru Mataniću, sve je to uzaludno. Ili ipak nije; Lalovac je udarao, a Matanić, kad mu suradnica već nije „popušiti johnsona“, barem nije udario – nego otkazao suradnju.

Zašto Višnja Ljubičić ne uputi DORH-u kaznenu prijavu protiv Borisa Lalovca pa neka isti kriteriji vrijede i za Matanića, Alojza Tomaševića i Milanovićevu uzdanicu – Boru Lalovca?

Je li ministar Lalovac kriminalni „potočić“ koji će se uliti u „rijeku nepravde“ – Zorana Milanovića, ostaje za vidjeti. Ako ništa, barem mu žene ne bi trebale dati glas.

Share
0