Dario Kordić napokon je na slobodi. Od trenutka kada se doznalo da bi se i na njemu moglo ostvariti ono što je u sudskoj praksi predviđeno – da osuđenici nakon dvije trećine odslužene kazne budu pušteni na slobodu - javljaju se razni pojedinci. interesne skupine i udruge.

I ne samo da osporavaju sudsku presudu o puštanju na slobodu, nego i sve one koji su pozdravili njegov izlazak, i zajedno s njim molitvom i svetom Misom zahvalili Bogu na daru slobode. nazivaju "razularenom ruljom". Ponovno se ne samo Hrvatska nego i narodi na ovim područjima dijele, i to na temeljnom pravu svakoga čovjeka, a to je pravo na slobodu. A sam Dario? Bolji poznavatelji njegovih tamničkih dana reći će da je on tu slobodu proživljavao i u zatvoru. A to je sloboda visoke savjesti i snage oprosta svima koji su ga nepravedno optužili i osudili. No, kada se već dotičemo teme, valja postaviti i ključna pitanja: Čemu tolika , s jedne strane nervoza zbog njegova puštanja na slobodu. I s druge: kako to da većina Hrvata, unatoč pravomoćnosti presude, pozdravlja Darija. čemu se priključuje i naš list?

Mnogi će izljeve nervoze protumačiti, ne u nekom posebnom osjećaju na žrtvu 116 osoba u Ahmićima među kojima i dijete od 3 godine, nego u još jednoj mogućnosti za antihrvatsko djelovanje i propagandu, jer se sa stvarnošću Hrvatske, za koju je i Dario Kordić dao znatan doprinos, nikako ne mogu složiti. Po tome radilo bi se o jednoj zlonamjernoj instrumentalizaciji ahmićke žrtve i haške presude za političke i ine ciljeve, protiv čega bi se trebali pobuniti i sami Ahmićanl, ali i haški sud.

S druge strane, očitovala se i ona domoljubna Hrvatska. Hrvatska koja, dok pozdravlja i haške optuženike, ne niječe žrtve. Hrvatska koja, trebamo li još jednom ponoviti. ne niječe stvarna stradanja muslimana i svima poznate zločine u Stupnom Dolu i Ahmićima ili u logorima. No, Hrvatska koja se ne miri, blago rečeno. s nerazumljivom šutnjom o zločinima u Trusini, Grabovici, Uzdolu i Doljanima; o 331 zatvoru i logoru u kojima su pripadnici Armije BiH zatvorili 10.346 civila i 4.098 vojnika; o zločinu u kojemu su 632 logoraša Hrvata ubijena, a njih 50 okrutno pogubljeno na "ritualan " način ; o ubojstvu 1.051 hrvatskoga civila među kojima je bilo 121 dijete; zločina progona s vjekovnih prostora, paljenja i razaranja!

O svemu ovome ti glasnogovornici i zagovornici pravde i pravednosti šute kao da se nikada nisu dogodili. a "pravedni" haški sud nije ih pokušao ni istražiti kamo li procesuirati!

Oštrica kritike i napada na poseban način okrenula se prema Katoličkoj Crkvi. Iz kabineta Reisu -I-uleme Islamske zajednice u BiH uputili su prosvjedno pismo Apostolskoj nuncijaturi u Sarajevu jer su "ratnog zločinca Darija Kordića u Zagrebu dočekali visoki funkcioneri Katoličke Crkve iz Hrvatske". Sličan prosvjed na Hrvatsku biskupsku konferenciju uputili su samopozvani "hrvatski intelektualci i aktivisti"!  Po njima bi Crkva trebala osuditi i odbaciti, ne samo "ratnoga zločinca"

Darija Kordića, nego i svoje "visoke funkcionere" i sve one koji su s radošću pozdravili Darijevu slobodu. No, na njihovu žalost. to ne će ići! Jer tom logikom morala bi odbaciti i samoga Isusa Krista koji je "po zakonu" mučen i na križ razapet: "Mi imamo zakon i po tom zakonu on mora umrijeti!" (Iv 19,7). Morala bi odbaciti tolike mučenike. Crkva u Hrvata morala bi odbaciti bl. kardinala Alojzija Stepinca i tolike druge biskupe. svećenike, redovnike i redovnice,  te vjernike koji su godinama po zakonu i "u ime naroda" proglašavani zločincima te punili jugoslavenske tamnice ili prijekom presudom ubijene u jame bacali. A zauzvrat? Prihvatiti kao heroje tolike stvarne zločince koje ni jedan ovozemaljski sud nije sudio niti osudio, iako im i najpristraniji povjesničari ne mogu oprati krv s ruku tolikih nevino ubijenih.

Dariju Kordiću nije dokazano da je osobno sudjelovao niti da je osobno zapovjedio zločin u Ahmićima. Ni mi ga ne osuđujemo, nego pozdravljamo i zagovornicima "pravde" poručujemo : Veća je nepravd aako jedan nevin čovjek bude osuđen kao zločinac, nego ako deset zločinaca izbjegne kaznu.

Željko Majić / Crkva na kamenu