U crvenoj Slobodnoj, plače Damir Pilić što hrvatska mladež nije napredna socijalistička omladina kakva je bila omladina u Titojugendu, zvanom SSOJ, nekada u njegovoj lijepoj državi Jugoslaviji.

Kaže Pilić, HDZ i Crkva su uspjeli stvoriti nacionalističku omladinu. Ma što reče. Tko je to istražio?  IDIS i njemačka Zaklada Friedrich Ebert. Koja je inače  u vlasništvu njemačke Socijaldemokratske stranke (SPD).

>>Ivica Ursić: Tko to tamo plače

Putin  je  u Rusiji nedavno naredio nemilosrdnu kontrolu svih nevladinih organizacija, koje se financiraju sa Zapada. Ne samo onih udrugica, sličnih našoj Građanskoj akciji, Kontri i ostalima, već  čak i kontrolu  svih zaklada i instituta. Pa tako prilikom pretrage ureda raznih udruga, nije bio pošteđen ni časni Goetheov institut, nepolitična organizacija, za promicanje njemačkog jezika i kulture. Samo jedna organizacija je ipak bila pošteđena, i to upravo Zaklada Friedrich Ebert. Ne zato što Putin voli njemački SDP, naprotiv on ih uopće ne voli, već zato što je Putin veliki frend sa bivšim njemačkim kancelarom, socijaldemokratom Schroederom. Sa kojim je, nakon što je Schroeder izgubio izbore 2005. sklopio veliki biznis, da ruske državne tvrtke i nekoliko velikih njemačkih privatnih, zajedno prave dugi plinovod, iz Rusije za Njemačku. Posao je bio vrijedan nekoliko milijardi eura, a Schroeder je naravno dobio mjesto u upravnom odboru zajedničkog rusko-njemačkog upraviteljstva ovog projekta i masnu plaću, da čovjek ima od čega živjeti, nako što je prestao biti kancelar.

Iako je Putin isto toliko demokrat, koliko je kurva poštena, Schroeder ne da dirati u svog frenda, i naziva ga uvijek čistim demokratom. Zauzvrat, čisti demokrat nije dirao urede Zaklade Friedrich Ebert u Moskvi.

Kriterije, po kojima je netko nacionalist, to naravno određuje sam Pilić, onako kako to misli hrvatska kvazi-ljevičarska, oportunistička vlast, i svi njeni satelitčići iz mnogih udruga i udrugica.

Kaže Pilić, ova generacija hrvatske mladeži je konzervativnija nego njeni roditelji i djedovi i bake. I da to samo ima u Hrvatskoj.

Čudno, ali "napredni" ljevičari u Njemačkoj, tvrde to isto i za njemačku omladinu. Strašno su zabrinuti, što je današnja njemačka omladina u prosjeku konzervativnija nego njeni roditelji i djedovi, iz generacije šezdestosmaša. Koji su tada uzimali svaku drogu, protestirali protiv države, tukli se sa policijom, demolirali robne kuće i slavili najvećeg masovnog ubojica u povijesti, Mao Ce Tunga. Strašno je da se ta današnja njemačka omladina, ne želi sukobiti sa policijom i slaviti "dobrog" starog Maoa. Ne samo Maoa, oni ne žele slaviti ni mini-varijantu Maoa, šezdesodsmašku komunističku ikonu, romantiziranog buntovnika, u stvari okrutnog ubojicu, Che Guevaru.

Ali po Piliću je automatski svatko onaj zatucani nacionalist, koji sluša Thompsona ili narodnjake, a ne rock-glazbu. Koja je to predožba za mjerenje demokracije, naprednosti i nazadnosti.

Kako se napredni ljevičari sada kao prave napredni rockeri. Ali u onoj omiljenoj državi Damira Pilića, ondašnja Partija je baš na onu omladinu koja je slušala rock glazbu gledala sumnjičavo kao na moguće destruktivne elemente. Idol pravog naprednog omladinaca iz Titojugenda nije bio John Lennon, već Ivo Lola Ribar, kojem su tada spjevane mnoge pjesme kao partijskom svecu cijele mladeži.  Pa Balašević je u svojoj režimsko-ulizivačkoj pjesmi "Računajte na nas", lijepo objasnio tu sumnjičavost Partije prema rock glazbi: "..sumnjaju neki da nosi nas pogrešan tok / jer slušamo ploče i sviramo rok / al negde duboko u nama je bitaka glas/ i kažem vam šta dobro znam- računjate na nas."

Poznati američki rocker, Ted Nugent, je odavno poznat kao pristalica "desničara" i američke Republikanske stranke. Još poznatiji, Kid Rock, iz mlađe generacije, je nedavno u predizbornoj kampanji u SAD, podržao "desničare", mormona Mitta Romneya, i katolika Paula Ryana, koji su obojica, protiv gay brakova i protiv pobačaja. Kid Rock nije ni mormon ni katolik i uopće  ne živi po moralnim načelima, ali je ipak podržao "desničare" i za predizborne skupove Romneya dao svoju pjesmu "Born free". Američke desničare podržali su recimo i živuća hollywoodska legenda, Clint Eastwood, ili popularni Tom Selleck.

Liberalna Švedska i Norveška su poznate po tome, što imaju najveći broj ekstremnih bendova black heavy metal glazbe, koji furaju vrlo mračni imidž, propagiraju neonacizam, miješavinom starih vikinških mitova, nacističkih ideja i sotonizma.

Njemačka hard rock grupa, Boese onkelz (Zli ujaci), je u svojim počecima, bila otvorena neonacistička grupa i pjevala pjesme u kojima se, između ostalog, zalagalo za istjerivanje Turaka iz Njemačke. Danas ta grupa prodaje milijune cd-ova i desetci tisuća fanova posjećuju njihove koncerte.

Inače je desni ekstremizam upravo u naprednoj Švedskoj, kao i u Velikoj Britaniji među najvećima u Europi.

A najveći i najluđi desno-ekstremni masovni ubojica, nije i iz "zatucane" Hrvatske, već Andres Brejvik iz napredne Norveške, koji je ubio 77 ljudi zbog mržnje prema strancima, posebno prema muslimanima. Iako je taj Brejvik bio kulturan i načitan momak, koji je čitao i Gandhija i Nitzschea i slušao rock glazbu i zamislite, nikada u životu nije čuo za Thompsona.

U Velikoj Britaniji, ekstremna desna stranka "Britanska nacionalna stranka" (BNP), koja se zalaže za etničko čiščenje V. Britanije, je ušla u nekoliko lokalnih parlamenata. U Njemačkoj, neonacistička stranka NPD, već više od deset godina je zastupljena u tri pokrajinska parlamenta.

U "naprednoj" Nizozemskoj, Geert Wilders i njegova desna stranka su također u parlamentu. Taj Wilders otvoreno napada islam i zalaže se za zabranu useljena muslimanima i najradije bi protjerao sve njih iz Nizozemske. Wilders je također bio protiv ulaska Hrvatske u EU i on bi rado izbacio sve istočnoeuropske države iz EU i uopće bi on rado rasturio EU i uveo velike ograde sa bodljikavom žicom na granici. Što bi Pilić rekao da u hrvatskom Saboru, postoji jedan takav desničar, kao Wildeers u kulturnoj Nizozemskoj?

U Danskoj je jedna antieuropska desna stranka bila u vladajućoj koaliciji.

U Austriji Haiderova desna liberalna stranka FPO vlada u pokrajini Koruškoj (Kaernten). A prije desetak godina, dok je Haider bio živ, bili su na vlasti u koaliciji sa Austrijskom narodnom strankom. Haider se tada proslavio izjavama da je politika za zapošljavanje za vrijeme Hitlera bila dobra i da su Austrijanci izmišljena nacija.

U Italiji su Finijevi neofašisti nekoliko godina bili u koaliciji na vlasti, sa Berlusconijem. Sve ovo se događa u uljudbenim državam EU. I nikom ništa. Gdje su tamo Pilići i Građanske akcije?

A gdje su k vragu ekstemno desne stranke u Hrvatskoj? Ne možeš ih naći ni s povećalom.

Sarkozy je u kulturnoj Francuskoj prošle godine naredio prisilno rušenje romskih naselja u okolici velikh francuskih gradova i naredio prisilno protjerivanje mnogih rumunjskih Roma, koji su bili došli u Francusku.

Njemačku potresa skandal oko neonacističke terororističke organizacije NSU. Troje članova ove organizacije su u zadnjih deset godina ubili deset Turaka. Njemačka kriminalistička policija i služba za zaštitu ustavnog poretka im za deset godina nije uspjela ući u trag, jer su  mislili, da se to Turci sami obračunavaju između sebe i nisu uopće željeli pretpostaviti da bi ubojice mogle ipak biti neonacisti. Iako su tijekom godina dobivali konkretne informacije, da bi se tu moglo raditi o neonacistima,  ali ovi u službi za zaštitu ustavnog poretka su sve to ignorirali ili te informacije jednostavno uništili. Sumnja se da su troje terorista imali čak pomagače u nadležnim snagama sigurnosi i čak u službi za zaštitu ustavnog poretka. Kakva bi dreka nastala da se takvo nešto desilo u "zatucanoj" Hrvatskoj.

A kada već govorimo o tome, tko sluša koju glazbu, troje serijskih ubojica iz ove neonacističke organizacije NSU, su  su u privatnom životu, slušali grupu U2. Dakle ljevičara Bona Voxa.  I opet im nije pomoglo da budu napredni, već su postali zli.

U Bostonu su mnogi Amerikanci nedavno nakon ubijanja, odnosno hvatanja dvojice terorista, slavili po ulicama sa američkim zastavama i izlijevima domoljublja, kao da su dobili neki veliki rat. A po facebooku i twiteru bilo je stotine tisuća rasističkih poruka mržnje Amerikanaca, općenito prema svim muslimanima. Da su takvo što slavili Hrvati, odmah bi bili komentari Butkovića, Jergovića, Tomića, Pilića i ostalih po e-pe-ha listićima u kojima bi se izražavalo zgražanje nad  primitivnim izlijevima "crnokošuljaštva" i "povampirenog  šovinizma".

U Velikoj Britaniji i Njemačkoj ima više neprijateljstva i napada na homoseksualce nego u Hrvatskoj, U Hrvatskoj zapravo nema diskrimiminacije homoseksualaca, nitko nije izgubio posao zato što je gay, ali zato je bilo obrnuto, oni koji su se kritično izrazili o gayevima izgubili su posao.

Kako kažu  razne zabrinute organizacije i udruge,  najgora i najčešća uvredljiva riječ, koju koriste tinejdžeri u školama u Velikoj Britaniji i Njemačkoj, kada se međusobno svađaju, je "fag", odnosno pogrdna riječ za homoseksualce. I još gore; tinejdžeri i mladež tamo slušaju masovno rap i hip hop glazbu američkih rapera, koji u svojim pjesmama vrijeđaju homoseksualce na najgori način i siju mržnju. A Thompson kod nas pjeva samo o domovini, pa ipak ga se smatra opasnijim.

Kulturni Francuzi su nedavno četiri puta masovno demonstrirali protiv nasilnog uvođenja gay brakova. Hrvatski mainstream mediji,  koji provode zatupljivanje hrvatskog stanovništva, su zadnja tri prosvjeda potpuno prešutjeli. Kao i to da se nekih 20.000 gradonačelnika francuskih općina i gradova izjasnilo protiv gay brakova. Kao i to da je na protudemonstracijama za gay brakove u Francuskoj prije nekoliko dana, izišla tek šačica ljudi. Sve to je lijepo prešućeno da se zatucani Hrvati ne bi još gore zarazili od Francuza i još gore podesničarili.

Strašno nacionalistički za Pilića, je i to što samo mali broj Hrvata, žele u brak sa Srbima.

Pa neka malo propita napredne Nizozemce, Nijemce ili Šveđane. Niti 5% od svih njih ne želi bračne i slične odnose sa Turcima ili Arapima. Ako netko, iz bilo kojeg razloga ne želi ljubavne veze sa Hrvatima, bilo da je to Srbin, ili Nijemac, ili Amerikanac, ili Šveđanin, ...ili Indijanac, nikada mu neću zbog toga zamjeriti i nazvati ga nacionalistom. To je njegovo pravo. U stvari svačije je pravo da ne stupa u vezu sa nekim za koga misli da bi zbog različitih političkih, kulturoloških, ideoloških i drugih pogleda, ta veza ne bi uspjela.

Godine, 1963., 18 godina nakon završetka II. svjetskog rata, niti 0,001% Židova nije htjelo nikakve odnose ili Bože sačuvaj brak sa Njemcima. Zar to nije strašno za Pilića? A kod nas, 18 godina nakon rata, čak sedam posto Hrvata može zamisliti vezu ili brak sa Srbima. Velika tolerancija.

Ali upravo ovo fiksiranje na odnose prema Srbima kao mjerilo hrvatske tolerancije, pokazuje u kojem vremenu su ostali  Pilić i ostala propagandistička svita iz epehaovskih listića. Zašto recimo mjerilo tolerancije ne bi bilo da se pita Hrvate, bi li stupali u veze sa Talijanima, Njemcima, Britancima, Španjolcima, Šveđanima, ...Rusima, Česima, Grcima, Poljacima,..Afrikancima,..

B.N.