Je li bivši svećenik Ivan Grubišić moralna vertikala ili ipak nemoralna vertikala, teološki žigolo i čovjek koji je u Splitu nezakonito sagradio katnicu, prodao ju i skriva podatke o novcu, pita se portal Dnevno.hr u članku koji se bavi likom i djelom Ivana Grubišića, nekadašnjeg svećenika a danas poilitičara liberalnih gledišta bliskog SDP-u i HNS-u.

Ima jedan svećenik, mogli bismo ga nazvati i bivšim, po imenu Ivan Grubišić, rodom iz Dicma, s prebivalištem u Splitu, na povremenom radu u Zagrebu (Hrvatskom saboru) koji se već godinama pokušava nametnuti kao moralna vertikala u hrvatskom društvu.  Najprije se to trudio kao svećenik, pa onda kao pola svećenik-pola političar i odnedavno samo kao političar. Što se više trudi, izaziva sve veću sumnjičavost javnosti.

Doktorirao je tek 1995. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Predaje, ili je predavao, na raznim učilištima, napisao je više knjiga, osnovao je nekoliko građanskih udruga, dobio je nekoliko nagrada i državnih odličja... Uglavnom, široj javnosti znatno je poznatiji po svojim izvancrkvenim aktivnostima nego po svećeničkom djelovanju, pogotovo unazad dvije godine otkad se odlučio za političku profesionalizaciju.

Sukob sa crkvenom hijerarhijom

Među ostalim zanimljivim stavovima don Ivana Grubišića svakako spadaju njegova javna zauzimanja za revizijom ugovora između Republike Hrvatske i Vatikana, uključujući i preispitivanje opravdanosti održavanja vjeronauka u državnim školama. U međuvremenu je osnovao parapolitički 'Savez za građansku i etičnu Hrvatsku» te s njim kao neovisnom listom 2011. sudjelovao na izborima i bio izabran za zastupnika u Hrvatski sabor.

Napokon, zbog svoga 'društveno-političkog' angažmana došao je u sukob s crkvenom hijerarhijom pa je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić protiv njega izdao 'suspenziju vršenja ispovijedanja, propovijedanja i slavljenja mise te zabranu nošenja svećeničkog odijela'. Na tu odluku žalio se vatikanskoj Kongregaciji za kler, ali ona je odbacila njegovu žalbu kao neutemeljenu. Prije toga odnosio se iritirajuće prema mogućim sankcijama, praktički se javno žaleći što ga crkveni krugovi ignoriraju u tom pogledu i, ne kažnjavajući ga, ne daju mu priliku da se javno prikazuje kao nekakva unutarcrkvena žrtva.

Don Ivan Grubišić bio je župnik župe Svetog Roka u Splitu od 1983., a prije toga župnik župe Svetog Petra također u Splitu. U kolovozu 2011. otišao je u svećeničku mirovinu, a nešto ranije najavio je političko profesionaliziranje: «Kad odem u mirovinu, mislim da ćemo imati konferenciju za novinare gdje će se iznijeti konkretnije stvari jer se još vrše pregovori s Josipom Kregarom, Ljubom Jurčićem, Dinom Debeljuhom i drugima. 'Zanimljivo društvo za bivšeg svećenika i novopečenog političara jer se Kregar javno deklarirao kao ateist, Jurčić je vjernik, u jednom razdoblju agnostik, ali se vratio vjeri, a Debeljuh kao pristaša Sai Babe. Međutim, u istom članku objavljena je izjava don Ivana Grubišića o njegovom budućem prebivalištu koje je mnoge iznenadila: 'Živjet ću od Božje volje, u Kučinama, u jednom apartmanu'

Vezano uz 'apartman u Kučinama', neuglednom splitskom predgrađu, don Ivan Grubišić izjavio je da ga je naslijedio, a tako je naveo i u imovinskoj kartici kada je postao saborski zastupnik. Međutim, ubrzo ćemo doznati da je to nasljedstvo stekao temeljem ugovora o skrbi s bivšim vlasnikom 'apartmana u Kučinama' i da je 'skrboprimac' zapravo bio don Ivanov pokojni brat. Pored toga, don Ivan Grubišić u imovinskoj je kartici uz taj 'apartman' prijavio još jedan stan u Splitu, a u rubrici o načinu njegova stjecanja zapisao je: 'Na neki drugi način'. Kao ukupnu vrijednost tih stanova naveo je 30.000,00 eura, dok su novinari 'Slobodne Dalmacije' utvrdili da je njihova najmanja vrijednost 54.000,00 eura ('Stručnjaci: Don Ivanovi stanovi vrijede bar 54 tisuće eura'.

Ustvrdivši da će živjeti od «Božje volje», don Ivan Grubišić kao da je htio reći kako će biti primoran na materijalno skroman život, isključivo ovisan o svećeničkoj mirovini u visini oko 3.000,00 kuna. Pa zar tako ne žive mnogi svećenici, većina umirovljenika i desetci tisuća višečlanih obitelji u Hrvatskoj?! Don Ivan Grubišić u spomenutom je intervju u «Nacionalu» optužio crkvene starješine što su ga onemogućile da nešto više zaradi i uštedi za radnog vijeka kako bi imao blagodatniju starost: 'Skinut sam s mjesta predavača na Hrvatskim studijima tako da je ukinut moj kolegij. Smijenjen sam s mjesta predavača na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i Splitu u isto vrijeme, kao i s mjesta voditelja Centra Instituta Ivo Pilar u Splitu.'

Grubišić feudalac i građevinski poduzetnik

Na te žalopojke don Ivana Grubišića odgovorio je katolički novinar Ivica Šola u «Glasu Slavonije» od 18. svibnja 2011.:

'No nitko se nije pozabavio ozbiljnom analizom te vječne žrtve crkvenih struktura debelog novčanika i sjajnog kleričkog i medijskog statusa. Ta žrtva pokvarenih biskupa, feudalaca, kako ih od milja časti, i sam je sitni feudalac. Naime, kao 'nepoćudni klerik' i 'žrtva' već više desetljeća uživa kao župnik elitne gradske župe, župe sv. Roka u Splitu, i istovremeno pljuje po onima koji su mu takav status i komfor omogućili. Tu su ga godinama dvorile časne, kao pravom feudalcu prale mu gaće i čistile odaje da bi ih, kao deklarirani borac za emancipaciju žena, oprao s oltara nakon što su dobile posao u školi ostavivši ga uskraćenim u njegovu muškom komforu i gotovanstvu.

Taj isti skromni pop prokazuje i bogatstvo Crkve, iako je sam pun ko brod. Prima(o) je istovremeno više plaća: kao župnik, na Institutu 'Ivo Pilar', gdje je bio šef (uz župničku službu!), i na fakultetu... Ni predsjednik države, ni svi omrznuti mu i licemjerni političari i 'preplaćeni i privilegirani' saborski zastupnici, kojima stalno nešto popuje, kao ni predsjednik HBK, i svi 'idioti' koje proziva nisu mu (bili) po primanjima ni do koljena... Dok je radio u Institutu ' Ivo Pilar', uz masu drugih prihoda, godinama nije dolazio na posao, nije objavio ni jedan znanstveni rad, ali je uredno primao plaću. To je borac za pravednu i etičku Hrvatsku.'

Ivica Šola dotaknuo se još nekih dubioza vezanih uz imovinsko stanje don Ivana Grubišića, ali ih «iz pristojnosti» nije detaljnije istraživao: 'Nekretnine, a zna se kolika je cijena kvadrata u Splitu, i pokretnine tog skromnojevića, bile su zanimljive, kada se već pača oko Sabora, na nekoj imovinskoj kartici. Osim ako ih nije prepisao 'nekom drugom'...'. Šola očigledno misli na velebnu zgradu (podrum, prizemlje i dva kata) u Velebitskoj 54 u Splitu. Naime, prema kupoprodajnom ugovoru od 24. kolovoza 1976., don Ivan Grubišić kupio je nedovršen stan (krovno nadgrađe) u kući u vlasništvu Ivana Lisice na lokaciji 'č. zem. 6327/3 K.O. Split u predjelu Sućidar'. U trenutku kupoprodaje kuća se sastojala «od podruma, prizemlja, prvog kata i krovnog nadgrađa izgrađenog u grubim građevinsko-betonskim radovima». Prema ugovoru, vrijednost kupljene nekretnine iznosila je 130.000,oo dinara, 'koju cijenu je kupac prodavatelju u cjelini isplatio'. Don Ivan Grubišić kao svoju adresu naveo je 'Prilaz VIII korpusa br. 7', danas Glagoljaška 7, tj. adresu župne crkve Svetog Roka u Splitu.

Kako proizlazi iz ekspertize ovlaštenog sudskog vještaka Jerka Malade iz ožujka 1999. o zgradama u Velebitskoj ulici br. 54 i 56 u Splitu, don Ivan Grubišić u međuvremenu je postao vlasnik cijele zgrade na adresi Velebitska 54, štoviše nadogradivši ju za dva kata (pretvorivši dotadašnje «krovno nadgrađe» u drugi kat i sagradivši još jedan, treći kat). Naravno, sve bez lokacijske i građevinske dozvole, ali izgleda i na štetu vlasnika susjednih zgrada koji su zbog toga protiv njega bili pokrenuli sudski postupak. Tako odvjetnik Duško Polić u ime oštećenih u podnesku od 9. ožujka 1999. navodi:

'U povodu bespravne izgradnje u Velebitskoj ulici br. 54 u Splitu po investitoru Grubišić Ivanu, građevinski inspektor izvršio je pregled i nadzor te utvrdio da doista navedeni vrši građevinske radove bez građevinske dozvole. Nadalje je utvrđeno da je izvršio iskope u zemljanim radovima i to na način da je obiteljsku kuću NM ugrozio potkopavši temelje zgrade. Kako navedeni i dalje izvodi radove, iako mu je usmeno zabranjeno, a i pismeno je upozoren 23. 2. 1999. na način što mu je predan zapisnik o očevidu, a zatim i rješenje o zabrani, on i dalje nastavlja s radovima. Zbog sigurnosti obiteljske zgrade i poštivanja odluke inspektora, molim da se odmah izađe na teren te da se poduzmu odgovarajuće hitne mjere i to bez odlaganja jer je doista ugrožena sigurnost i zgrade i osoba koji u zgradi stanuju.'

Don Ivana Grubišića nitko nije mogao zaustaviti, kao da je u to vrijeme bio iznad zakona. Kad je podrum i prizemlje zgrade proširio i pretvorio u poslovni prostor, prema Izvadku iz zemljišne knjige, 'Zemljišnoknjižni uložak 14303', od 23. travnja 2001., zatražio je njezino etažiranje. Zatim je zgradu prodao u tri dijela: prvi dio – podrum, prizemlje i prvi kat – ukupne je površine 309,09m2; drugi dio – drugi kat – ukupne je površine 132,24 m2; i treći dio – treći kat – ukupne je površine 128,032 m2. Dakle sveukupno 569,35 m2. Don Ivan Grubišić ne govori koliko je novca dobio i što je s njim napravio jer je u svojoj imovinskoj kartici naveo kako raspolaže samo sa 3.000,00 (slovima: tri tisuće) eura ušteđevine.

Nemoralna vertikala hrvatskog društva

Može se zaključiti da je posrijedi zaista čudno, gotovo muljatorsko navođenje i prikrivanje podataka od strane don Ivana Grubišića u javnim nastupima kad je u pitanju njegova imovina, bilo u nekretninama ili u gotovini! Objašnjenje moguće postoji u dugogodišnjim glasinama da don Ivan Grubišić odavno ne živi u celibatu i da ima neke obveze slične svakom obiteljskom čovjeku (žena, djeca itd.)?! Na pomisao o utemeljenosti tih glasina moglo bi nas potaknuti predstavljanje don Ivana Grubišića u 'Globusu', u članku s naslovom 'Milanović me osobno molio da u Splitu podržim SDP', nakon što je postao saborski zastupnik i unajmio garsonijeru na samom Trgu bana Jelačića u Zagrebu: 'Za ovu dizajnerski uređenu garsonijeru smještenu na sedmom katu gost bi rekao da prije pripada nekom zagrebačkom mladiću, nego umirovljenom svećeniku'. Te glasine potpirio je i Ivica Šola u već spomenutom članku u 'Glasu Slavonije' proglasivši don Ivana Grubišića 'teološkim žigolom'.

Naravno, kad bi te glasine i bile istinite, ne bi značile smak svijeta jer i svećenici su samo ljudi, obični smrtnici, te don Ivan Grubišić ne bi bio jedini među njima s takvim, izvancelibatskim obvezama. No bi li tada bio najpogodnija osoba koja će simbolizirati društvenu moralnu vertikalu?! Kako za koga. Za neke bi to ipak bio, neki bi se po običaju postavili indiferentno, ali za mnoge predstavljao bi nešto upravo suprotno – nemoralnu vertikalu, kaže se u članku "Postoje li izvancelibatske obveze don Ivana Grubišića?", autora Kristijana Bošnjaka, objavljenom na portalu Dnevno.hr.

M.M.