Bio sam na otvorenju Dioklecijanove noći i sve bi bilo lijepo da mi cijelu svečanost nije parao uši naziv na srpskom jeziku Noći Dioklecijana.

A onda su gotovo sva glasila (mediji) tako i prenijela Noći Dioklecijana.

Šteta!

Nakon dvadeset šest godina u neovisnosti i samostalnog učenja hrvatskoga jezika još nismo, mnogi ili neki?, naučili osnovne osobitosti i zakonitosti svojega jezika.

Drago mi je što je susjedni grad Solin za svoju današnju (subotnju) svečanost uzeo bar polovičan hrvatski naziv nadjenuvši ju 14. ribarska fešta, iako je mogao uzeti i bolji naziv 14. ribarska svečanost ili proslava, druženje, noć i sl. Ovdje je lokalizam fešta neopravdan jer je javni događaj pa ga treba imenovati hrvatskim nazivom.

Iako je jezično pravilo, s tim u svezi jednostavno, u praksi smo još daleko od njegove pravilne uporabe u hrvatskom jeziku. Istina je i to da dvadeset šest godina nije dugo razdoblje u razvitku jednoga jezika da se što promijeni ili usustavi. Da bi se nametnuo srpski imenički genitiv (Noći Dioklecijana ili ulice Splita ili navijači Hajduka i sl.), trebalo je više od 150 godina, od kada je počelo rashrvaćivanje našega jezika.

Pravilo je vrlo jednostavno: skupinu s imeničkim genitivom, kad je to moguće, treba zamijeniti skupinom s posvojnim pridjevom i imenicom, npr: Dioklecijanova noć, splitske ulice, Hajdukovi navijači i sl.

Rijetki su primjeri kada se u hrvatskom jeziku ne može uporabiti sveza posvojni pridjev i imenica pa rabimo svezu s imeničkim genitivom, npr: čuvari mira nije isto što i mirni čuvari, praznik rada nije isto što i radni praznik i sl.

Vjerujem da ćemo dogodine proslavljati Dioklecijanove danei Dioklecijanove noći u Splitu te15. ribarske noći u Solinu.

                        

Dr. sc. Ilija Protuđer, jezikoslovac iz Splita

Share
0