Predsjednik u odlasku Ivo Josipović ne odustaje od svojih ideja koje graniče s „betoniranim staljinizmom“ i čine dodatne podjele u Hrvatskoj.

Tako Josipović kaže: „Nažalost imamo na djelu nekih utjecajnih krugova da se revidira povijest, da se Hrvatska odmakne od pobjedničke koalicije iz Drugog svjetskog rata i pretvori u gubitnika. To je dio koji bi mogli obaviti povjesničari. Kada se to ne bi transponiralo na današnju politiku, vidjeli smo što se dogodilo s pravoslavnom crkvom, da se nasilno ide prema nacionalnim manjinama, da se uskraćuju ljudska prava i ide prema reviziji povijesti onda to ne bi možda bilo vrijedno spomena. Nažalost, i u politici i u javnom životu toga ima dovoljno da se zabrinemo nad tom tendencijom".

Opasna je ta izjava koja priječi i osporava da je povijest društvena znanost koja mora istraživati, propitivati i stavljati događaje u određene sociološke okolnosti u društvene prilike.

To što smo čuli od Josipovića može izustiti jedino podla osoba ili ona koja omalovažava društveno-političke i sociološke okolnosti. Na drugoj strani, kad se uzme prvo, pa zar je to znanost?

Tito je imo svoje prvo, Staljin svoje, Hitler svoje, Napoleon svoje, Josipović svoje, Rimljani svoje. I svi su radili po pravu. To nema veze s činjenicama, niti sa znanošću. Pravo nije nikakva znanost. To je skup dogovorenih ili nametnutih norma po kojima se ljudi moraju ponašati, a one su najčešće bez duha pravednosti, moralnosti i pravičnosti, jer ih vežu interesne ili ideološke poveznice.

Tu je bezbroj primjera, od nekadašnjih rasnih i klasnih zakona, preko ZAMP-a, pa do „fašističkih“ ovršnih zakona i prometnih nelogičnosti, uključujući i već spomenutu bojazan od istraživanja povijesnih činjenica .

Logično rečeno pravnici su kao prometnici! Što im se zada, oni po tom šibaju! I to nema veze sa znanošću i biti čovjeka koji živi u realnom vremenu i prostoru. Znanost je nova spoznaja, otkriće nečeg novoga, bilo u biologiji, filozofiji, istraživačkoj povijesti koju Josipović otvoreno odbacuje.

Na primjer, zašto napokon Vlada ili tko je relevantan ne bi otkopao logor Jasenovac, prebrojao kosti i stavio točku na činjenično stanje? Čemu više ta nekakva pravna manipulacija i otklon prema povijesti kao znanosti?

Čega se boji Josipović?

Njegovo pravo valja promatrati u tom kontekstu, zabetoniranom koje nije znanost i koje ne dopušta mogućnost da povijest bude znanost !

Još je tužnije da Josipović hrvatski narod, i unatoč činjenici da je fašitam poražen u rujunu 1943., dijeli na antifašiste i fašiste, pa svakome je jasno da su ta vremena prošla. Proglašavati sebe antifašistom Josipović, dakle sebe smatra komunistom koji osuđuje sve Hrvate i Hrvatice koji ne promišljaju kao on.

Po već viđenoj špranci, na koncu bi trebala uslijediti i osuda: "Smrt fašizmu!"

Što slijedi nakon toga nije teško zaključiti. Ukoliko se prisjetimo Macelja, Dakse, Hude jame, Bleiburga i mnogih drugih mjesta, jasno ćemo spoznati zbog čega bi Ivo Josipović povjesti uzeo sve atribute znanosti.

 

Milan Vidić         

Share
0