Najavi kandidature za parlamentarne izbore izostalo je po Ustavu dužno podnošenje ostavke od strane Predsjednika RH. Na to se može svesti goruća politička tema u posljednja tri dana. Beskrajnih raščlamba i analiza, unatoč jednostavnosti te teme, ne nedostaje. U  koroni svi postadoše liječnici i epidemiolozi. Otkako je ruske agresije na Ukrajinu sve vrvi vojnim i geopolitičkim analitičarima. A sad svi postadoše ne samo pravnici, nego i ustavnopravni stručnjaci.

Prosječnog bi čovjeka trebalo zanimati što se događa kad netko najavljuje nepoštivanje Ustava? Ni manje ni više nego Predsjednik Republike Hrvatske najavljuje

protuustavno djelovanje. I nikoga ne zanima sankcija? Nitko ne govori o kazni? Svi smo ga čuli i vidjeli, a dva dana nakon je opetovao svoje riječi.

Ponovit će to Zoran Milanović opet, i opet i koliko god treba i sve će to predstavljati

kao borbu protiv HDZ-a, Plenkovića, korupcije i t.d. Mediji će davati svu prijeko potrebnu mu i željenu pažnju, a za što? Za ono što već četiri godine čini – ništa – osim što je unizio instituciju Predsjednika RH do kvartovskog spadala t.j. „kafanskog“ kavgadžije.

Svi su dali mišljenje, očitovali se, porječkali se, no izostala je reakcija institucija.

Protiv Zorana Milanovića su trebali krenuti višestruki postupci pokretani od strane državnih odvjetnika, jer je do njih dopro glas da je najavljeno kršenje Ustava; od policajaca jer su ovlašteni oduzeti slobodu osobi koju zateknu u počinjenju kaznenoga djela; i od vojnih osoba i službenika diljem RH i svijeta jer je njihov vrhovni zapovjednik objavio da ne će poštivati Ustav. Što će poštivati, ako ne Ustav?

S druge strane, izostane li posljedica, ispada da je Republika Hrvatska toliko

nefunkcionalna, neučinkovita i šuplja da se ne može suprotstaviti podrivanju njezinih

temeljnih vrijednosti. Ovdje se ne radi o nekakvom širokom ustavnom načelu kao što je pravo na rad ili na zdravstvenu zaštitu, već o ustavnom određenju izvršne vlasti i to konkretno Predsjednika RH. Ako Ustav propisuje da Predsjednik RH podnosi ostavku na članstvo u političkoj stranci, to valjda znači i da ne može sudjelovati na izborima, osim za Predsjednika RH. To ne mora biti posebno istaknuto niti napisano jer imamo zdravu logiku, odnosno zdrav razum. Sudeći po dosadašnjim reakcijama, bit će potrebno opet mijenjati Ustav, a možda ne bi bilo naodmet donijeti i ustav za one s posebnim potrebama i ograničenim mentalnim sposobnostima kao što je jugo-bulumenta i anacionalna klatež slučajno okupljena iza slučajnog predsjednika. U takvom bi ustavu mogle biti adekvatne slike ili fotografije, kružići,

kvadratići i kockice te bi onda svima bilo jasno što se može a što ne može, počev s vječnom apsolventicom prava Sandrom Benčić sve do pravnika  predsjednika-slučaja, neovisno o

tomu koliko je „lajni“ povukao ili butelja popio. Ako najava kršenja Ustava ne će imati posljedica, što priječi Zorana Milanovića da nakon održanih izbora bude izabran za Predsjednika Sabora RH? Time bi bio Predsjednik RH, Predsjednik Sabora RH, a onda se i lako odluči da može biti i Predsjednik vlade RH. I još ga Sabor imenuje za Ustavnoga suca i Glavnog državnog odvjetnika. Zoran Milanović

očito teži sjedinjenju državnih uloga u jednoj osobi po principu „(slučajna!) država to sam ja“, u maniri druga Tita. Samo se Aleksandar Vučić približio ovomu tipu vladavine jer se i on kandidira za mjesni odbor, lokalne izbore, područne izbore, parlamentarne i predsjedničke izbore. Tko zna, možda Predsjednik Milanović bude nositelj liste na predstojećim mjesnim

izborima, ako bude potrebno za mobilizaciju glasača?

Slučajni je predsjednik protuustavnom najavom ulaska u političku utakmicu okrunio svoj skoro pa petogodišnji nerad i tako postao predsjednik – slučaj. Kralj neradnika i najnesposobniji predsjednik vlade i predsjednik države, i to u žestokoj konkurenciji s Mesićem, Josipovićem, Račanom, Sanaderom i Kosor, izaziva ustavnu krizu u državi kojoj je slučajno došao na vlast – dvaput – pa se pritom ruga te izruguje hrvatskim institucijama i hrvatskim državljanima, smatrajući da će proći bez posljedica. No, staro rimsko načelo glasi: casum sentit dominus, odnosno slučaj pogađa vlasnika.

Kandidatura Zorana Milanovića za parlamentarne izbore pogodit će najviše njega, a još važnije – njegove nalogodavce na relaciji Banja Luka-Beograd-Moskva. Pokušaj izazivanja ustavne krize u zemlji članici NATO-a i EU ne će proći bez (re)akcije. Predsjednik-slučaj će im se obiti o glavu.

Share
0