„…Ja sam vjerovao i vjerujem u hrvatsku narodnu slobodu na našoj staroj republikanskoj osnovi. To je moja Domovina! S tim nema diskutiranja, s nikim nema diskutiranja! Kad god se treba tuć`, tuć` ćemo se. Kad god treba braniti načela Domovine, slobode i republike treba se tuć`! Umirale su generacije, ali smo tu. Žrtvovale su se tisuće ljudi, ali smo tu. (…) Ali gdje je naša Domovina, mislim da tu treba biti jasan…“

Ove riječi izrekao je za potrebe snimanja dokumentarca „Bitka za Vukovar“ ratni junak, general Ante Roso. Po meni, to je najbolja definicija pripadnosti jednom narodu i beskompromisnog stava oko obrane temeljnih vrijednosti i slobode. Što saznajemo iz ovog rječitog monologa?

Nedvosmisleno se u ovim riječima proteže ideja republike zasnovana na francuskoj tradiciji. Ne čudi to, ako znamo da je general Roso potekao iz ugledne Legije stranaca. U Francuskoj je uvijek postojao veliki naboj između degalista i socijalista, kao što postoji i u ostalim uljuđenim državama zapadne hemisfere. No podjele na ljevicu i desnicu prestaju onda kada je zemlja ili ideja slobode, bratstva i jednakosti ugrožena. Bilo od terorizma, rata, poplave ili gospodarske dekadencije. Nebitno. Svi Francuzi onda su jedno, lijevi i desni postaju brana pred naletima ugroze Republike. A u tom slučaju, Predsjednik Republike prvi je među jednakima.

Iako hrvatska Predsjednica ima bitno manje ovlasti od francuskog Predsjednika koji vlada u polupredsjedničkom sustavu (kakav smo imali za vrijeme Franje Tuđmana), ona je pozvana braniti i štititi Ustav i brinuti se za skladno djelovanje svih poluga državne vlasti. Kao čuvar Ustava, ona je i kohezivni faktor stabilnosti, zastupa sve pripadnike hrvatskog naroda i nacionalnih manjina, te može predložiti rješenja za prevladavanje nekih, po Republiku, vitalnih problema. Predložiti, ne provesti.

Kad je na Pantovčak zasjeo Ivo Josipović, na vlasti je bila Vlada Jadranke Kosor. Analitičari su očekivali kako će biti nemoguće provoditi kohabitaciju zbog različitih svjetonazorskih načela i kako bi bilo dobro da se čim prije održe izbori koji bi, ili dali puni legitimitet Jadranki Kosor koja je na mjesto predsjednice stranke i Vlade instalirana od strane odbjeglog premijera Sanadera, ili dovesti na vlast tek složenu Kukuriku koaliciju. Josipović je vrlo brzo, osluškujući „svoje“ analitičare, počeo pritiskati Kosoricu da počne nešto raditi. U ožujku 2011., dakle u izbornoj godini, ničim izazvan počeo je konzultacije s parlamentarnim strankama na Pantovčaku, želeći time pokazati kako zemlja ne ide u dobrom smjeru, nezaposlenost jebila sve veća kao i recesija. Sve to začinio je poznatom rečenicom par mjeseci kasnije kako se zemlja crveni, ali od stida zbog siromaštva i nezaposlenosti. U tome su ga zdušno podupirali i analitičari. U mandatu koji se preklapao s vladavinom Zorana Milanovića, takve komentare na račun Vlade, nažalost, nismo imali prilike čuti.

Kolinda Grabar Kitarović mandat je dobila isključivo zato da ne šuti! U obećanjima danima u kampanji, Grabar Kitarović govorila je o potrebi jačeg angažmana Vlade, kao i jasnijeg pozicioniranja Predsjednika, ma tko to bio, prema lošoj politici koja zemlju vodi u propast. Obećala je i sazvati sjednicu Vlade na kojoj bi se tematizirala loša gospodarska i socijalna slika Hrvatske. Od prvog dana mandata, Predsjednica je vidjela s kim ima posla. Izbjegavanje Zorana Milanovića da uputi čestitku pobjednici i slanje priopćenja u kojem poziva predsjednicu da na tematskoj sjednici Vlade „pripremi konkretne prijedloge, mehanizme za njihovo provođenje te procjenu financijskih i proračunskih učinaka“, samo je potvrdilo ocjenu kako je Zoran Milanović izgubljen u svom egoizmu i paranoičnoj potrebi dociranja svakome pa i Predsjednici Republike. Govoreći o različitim ovlastima između Vlade i Predsjednice, Milanović je sam sebi uskačio u usta jer pozivati Predsjednicu da „pripremi konkretne prijedloge, mehanizme za njihovo provođenje te procjenu financijskih i proračunskih učinaka, zapravo pokazuje nepoznavanje ovlasti Vlade, a možda i prebacuje odgovornost sa sebe jer mu se jednostavno ne da.

Odgovor Predsjednice nije trebalo dugo čekati. Kako je Milanović prebacio svoju odgovornost i pokazao kako mu se više ne da, Predsjednici nije ništa preostalo nego da ga pozove da u najboljem interesu zemlje podnese ostavku. Pri tome, Predsjednica nije prekršila svoje ustavne ovlasti, kako tumače neki ocvali analitičari, već je predložila konkretnu mjeru izlaska Hrvatske iz gospodarske krize.

Nepodnošljivo je licemjerstvo političkih analitičara u ovom slučaju. Dok su Josipoviću unisono klicali dok je zabijao klipove Kosorici, sada se Kolindu Grabar Kitarović optužuje za kršenje Ustava, dijeljenje zemlje, vraćanje u krilo HDZ-a i tko zna što sve ne. Pri tom zaboravljaju, ili svjesno prešućuju, kako je Predsjednica u kampanji obećala, u skladu sa svojim ustavnim ovlastima, kako neće šutjeti poput njezinog prethodnika i kako se neće libiti pozvati na odgovornost premijera, bez obzira kako se on zvao.

Ovakvim oštrim tonom, Predsjednica ne radi uslugu Zoranu Milanoviću, kako je rekao Žarko Puhovski, salonski ljevičar i denuncijator hrvatskih studenata u vrijeme Hrvatskog proljeća. Zoran Milanović zapravo radi uslugu njoj, jer pokazuje kako nije sposoban i nema volje raditi za dobrobit Hrvatske već samo kalkulira o pravom tajmingu izbora ne bi li se još jednom dokopao vlasti. Niti Predsjednica ovime homogenizira SDP-ovo biračko tijelo, jer se to tijelo toliko raspršilo da niti ne pomišljaju glasati za SDP dok god mu je na čelu Milanović. Predsjednica je zapravo učinila uslugu svim poštenim SDP-ovcima da shvate tko ih vodi i da shvate da ih taj vodi u propast. Kad bih parafrazirao pokojnog Ivicu Račana rekao bih da je Predsjednica SDP-ovcima poručila: vi možete bolje, samo toga još niste svjesni.

Predsjednica koja se spremna „potući“ sa svakim tko zemlju vodi u propast, zaslužuje respekt čak i od onih koji za nju nisu glasali. Slažem se s Rosom, nema diskutiranja oko Domovine i obrane načela slobode i Republike. Ja bih dodao kako se uz načela slobode i Republike, trebamo „potući“ i za ekonomski prosperitet koji možemo ostvariti samo jedinstvom na koje je pozvala Predsjednica. Ali to jedinstvo ne jamči nesposobnima da i dalje državu vode u propast. U tom smislu, ostavka Vlade Zorana Milanovića i prijevremeni izbori preduvjet su za gospodarski oporavak Republike.

 

Tomislav Stipić

Share
0