Hrvatski iseljenik u Francuskoj Marin Tomulić odmah je počeo pomagati u stvaranju hrvatske države. Posebno se istakao u vrijeme početka agresije Srbije, Crne Gore, JNA i domaćih Srba na Hrvatsku, i to kroz razne oblike pomoći, prije svega iz frankofonskih država. Nakon oslobođenja države svoje bogato radno iskustvo stečeno na Zapadu uspješno je prenosio u hrvatsko gospodarstvo. Postao je jedan od čelnih ljudi tada najjače Mesne industrije PIK Vrbovec i za nekoliko godina pretvorio ga u respektabilnu industriju mesa u svojoj branši u okruženju.

Kako to kod nas biva, bez moćnoga političkog zaštitnika nitko ti ne „oprašta“ uspjeh, Marin Tomulić je naprasno zaustavljen u jačanju PIK-a Vrbovec i cjelokupne hrvatske mesne industrije u europskim okvirima.

Njegov uzor i politički mentor Josip Manolić je prije toga napustio Tuđmanov hrvatski brod i one mračne snage naše privatizacije zatekle su Marina Tomulića i njegove suradnike u „zrakopraznom prostoru“. Uskoro je zaustavljena privatizacija PIK-a Vrbovec za 95 milijuna maraka i nakon nekoliko godina agonije ova mesna industrija je prepolovila broj tadašnjih radnika, njih 2657, i za jednu kunu(!) prešla u portfelj Agrokora.

U međuvremenu je Marin Tomulić završio u riječkom pritvoru, i samo zahvaljujući tomu što je i francuski državljanin, uspio se spasiti i vratiti obitelji u Pariz. Godine izbivanja iz domovine nisu ga nimalo udaljile od događanja u njoj. Sve troje djece su se skrasili u Hrvatskoj, a i Marin uskoro namjerava – i nada se – da će se sa suprugom pridružiti djeci i unučadi. Njegov odnos prema Josipu Manoliću je imao uspone i padove. Unatoč svemu, Marin Tomulić nije čovjek koji se odriče prijatelja kada su u nevolji. Zato smo ga i zamolili da iznese svoje mišljenje o najnovijim događanjima u Hrvatskoj i najvjerojatnijoj optužbi Manolića i još dvojice bivših komunističkih čelnika u i nakon Drugoga svjetskog rata.

● Kako Vam iz Pariza izgleda aktualna politička situacija u Hrvatskoj?

- Zabrinut sam za opstanak naše domovine. Hrvatska je u bankrotu. Sve je rasprodano osim hrvatskih šuma i voda i hrvatske državnosti. Predsjednica Vlade Jadranka Kosor upravo je „povjerila“ jedino preostalo nacionalno bogatstvo Hrvatskoj Crkvi. Ostaju na prodaju državnost i oni koji su je stvorili.

● Koliko dugo ste izvan Hrvatske?

- Evo, 27. srpnja ove godine navršit će se 11 godina.

Uhićen sam po nalogu Amerikanaca

● Koji je ustvari glavni razlog Vašega napuštanja Hrvatske?

- Vojno redarstvena akcija „OLUJA“! Hrvatsko javno mnijenje nije upoznato s činjenicom da su Sjedinjene Države, sukladno njihovim strateškim interesima, bile načelno dozvolile vrlo ograničenu operaciju. Iz tog razloga strogo su zabranili svim zemljama koje su nam do tada pomagale da nam isporuče određeno oružje. Radi se o raketnim gorivima neophodnim za funkcioniranje višecjevnih raketnih bacača i drugih oružja bez kojih bi vojna operacija bila gotovo nemoguća. Upravo je radi toga operacija oslobađanja okupiranih područja RH više puta bila odgađana. Godine 1994. Predsjednik Franjo Tuđman me je zadužio da riješim taj problem. Zahvaljujući našim europskim, a prije svega i slovačkim prijateljima, uspio sam obaviti taj posao. Diskretne isporuke avionom trajale su od srpnja 1994. do siječnja 1995. godine. Od samog početka „Oluje“, Amerikanci su shvatili da smo prekršili njihovu zabranu te su pod prijetnjom vojne intervencije zaustavili Hrvatsku vojsku pred vratima Banjaluke.

● I, onda?

- Ja sam otišao u mirovinu, na selo. Nakon smrti našeg Predsjednika i izbora 2000. godine nove su me vlasti po nalogu Amerikanaca lažno optužile i stavile u pritvor u Rijeci. Nakon 100 dana pritvora, tijekom kojega sam trebao biti likvidiran, pod prijetnjom smrti prisilili su me da napustim Hrvatsku.

● Tko je stajao iza toga?

- Naši „prijatelji“ Amerikanci i Englezi te naše servilne vlasti.

● Jesu li još ti isti ljudi „aktivni“, odnosno je li oni i dalje „vedre i oblače“ kod nas?

- Pa i sami ste vjerojatno upućeni u realnu situaciju naše napaćene zemlje. Prema provjerenim informacijama kojima raspolažem, britanskim i američkim „savjetnicima“ dani su na raspolaganje uredski prostori unutar hrvatskih obavještajnih agencija, Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova. Oni donašaju sve bitne i manje bitne odluke. Oni vladaju Hrvatskom. Gubernator i glasnogovornik im je ministar MUP-a Tomislav Karamarko. Nekada su vladali našim sudbinama iz Beograda, Beča, Pešte..., a danas su u glavnom gradu Hrvatske.

I predsjednika Tuđmana bi danas stavili na optuženičku klupu

● Vratimo se aktualnoj političkoj situaciji u Hrvatskoj. Kako ju tumačite iz francuske perspektive, odnosno kako nas vide obavješteniji Francuzi, prije svega oni iz visoke politike, među kojima su mnogi od njih i Vaši osobni prijatelji?

- Manje prisutna u Hrvatskoj nego u devedesetim godinama, Francuska pomno prati situaciju i uvijek je spremna pomoći.

● Što za Vas znači najava uhićenja i procesuiranja trojice još živućih Hrvata – Josipa Manolića, Josipa Boljkovca i Rade Bulata – za počinjene komunističke zločine tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata?

- Najavu njihovoga mogućeg uhićenja potrebno je usko povezati sa slučajem Branimira Glavaša, uhićenjem Tomislava Merčepa, izdajom branitelja Tihomira Purde, početkom progona ratnog ministra MUP-a Ivana Vekića te, prema informacijama kojima raspolažem, uskoro i drugih članova Vlade nacionalnog jedinstva. Da je danas živ, i Predsjednik Franjo Tuđman bi se našao na optuženičkoj klupi. Radi se o udaru u same temelje hrvatske države. O pomno planiranom i programiranom državnom udaru koji je počeo zvjerskim ubojstvima Ivane Hodak i Ive Pukanića te doveo na vlast kvislinga Tomislava Karamarka.

● Budući ste dugogodišnji prijatelj s gosp. Manolićem, kako on na to gleda?

- S Josipom Manolićem me je 1990. godine upoznao Ivan Denac, vjenčani kum mojih roditelja. U njegovom su se stanu, na Trgu bana Jelačića, održavali redoviti sastanci Ivana Denca, Josipa Manolića, Franje Tuđmana i drugih. U tom se je stanu rađala današnja Hrvatska. Godine 1999., tijekom predizborne kampanje boravio sam s Josipom Manolićem u Bjelovaru. Neki novinari su postavljali pitanja o poratnim zločinima u Bjelovaru. Manolić mi je u kasnijem razgovoru rekao da ne postoji nikakva veza između tih zločina i njega. Tijekom svih tih vrlo teških godina, između Manolića i mene razvilo se je iskreno prijateljstvo i potpuno povjerenje i to usprkos činjenici moga kršćansko-demokratskog opredjeljenja. Josip Manolić tvrdi da je nevin. Ja mu vjerujem.

Trebamo nastaviti Tuđmanovo djelo pomirbe

● Vjerujete li da je sada moguće, sa zakašnjenjem, provesti lustraciju?

- Ne možemo lustrirati one koji su stvarali Hrvatsku državu! Trebali bi lustrirati one koji su se, na bilo koji način, borili protiv hrvatske države te onih koji nas upravo vode u neku vrstu treće Jugoslavije. Ne smijemo zaboraviti da su Hrvatsku stvorili ljudi koji su se 1971. godine priključili Hrvatskome proljeću. I Josip Manolić je bio među njima.

Predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman godinama se je uzaludno zalagao za sveopće pomirenje. Trebamo nastaviti njegovo djelo i dostojanstveno zbrinuti i identificirati sve hrvatske žrtve Drugoga svjetskog rata. Ne smijemo zaboraviti da tijekom Drugoga svjetskog rata partizanski pokret nije imao uspjeha u hrvatskom pučanstvu. Promašenoj hrvatskoj komunističkoj ideji masovno su se pridružili „hrvatski“ Srbi koji su činili do 90 posto partizanskih jedinica. Oni su počinili sve te strašne zločine uz aktivnu logističku asistenciju Britanaca, a kasnije i Amerikanaca.

● Što mislite kako će se ova najava tužbe protiv trojca Manolić, Boljkovac, Bulat  završiti?

- Nadam se da će se naša Vlada savjetovati s prijateljima i ne počiniti nepopravljivo.

● Kada Vas možemo očekivati ponovno u Hrvatskoj?

- U principu krajem ove godine, ali o svemu će odlučiti naši „prijatelji“ ili Hrvatska vlada.

Marijan Majstorović