Sinoć je u sklopu 36. Imotskih sila obiljezena 100. obljetnica rođenja knjizevnika i prevoditelja Dinka Štambaka. Tim povodom predstavljena je zbirka pripovijedaka „Bilo jednom u Imotskom“, koja donosi niz priča s autobiografskim elementima. Svoje utiske o knjizi te sjećanja na autora pred brojnom publikom podijelili su urednik knjige Nikola Štambak te gosti Jakša Fiamengo, zeljko Vukmirica i Mara Ozić Bebek, a Dinkove omiljene dalmatinske pjesme izvodila je klapa Bratovština sv. Stjepana.

Dinko Štambak (21. 7. 1912. – 24. 4. 1989.), Imoćanin s pariškom adresom, veliki dio zivota je proveo u Parizu, ali gajio je duboku i neskrivenu ljubav prema gradu iz kojeg je potekao. Iako je zivio na znamenitim pariškim ulicama i kavanama, upoznao brojne intelektualne i umjetničke velikane svog vremena (od Tina Ujevića i Ranka Marinkovića do Picassa i Ionesca), proputovao pola Europe, Imotski i uspomene na njega zadrzao je na posebnom mjestu.

„Bilo jednom u Imotskom“ je zbirka pripovijedaka o ovom gradiću između dva svjetska rata. Zbirka započinje „Djetinjstvom“, pripovijetkom u kojoj je vrlo slikovito opisao Imotski onog vremena, njegove ljude, događaje i običaje. U preostalih osam priča, autor se prisjeća različitih zgoda iz mladosti, i na zanimljiv i duhovit način piše o prošlom vremenu. Ovakvim se pripovjednim osvrtom na običaje, zivot i ljude jednoga mjesta ne mogu pohvaliti ni mnogo veće i bogatije sredine od imotske. Stoga će ova zbirka zasigurno predstavljati drago štivo Imoćanima, ali i onima koji Imotski zele bolje upoznati.

M.M.