U shizofrenoj potjeri za zdravljem i profitom, farmaceutska industrija izmišlja bolesti i lijekove. Kako bi prisilila pacijente (i one koji to još nisu) na konzumaciju svojih patenata, „Big Pharma“ se koristi cijelim arsenalom prijevara, lazi i manipulacija.
Na listi sramotnih radnji i kriminalnih projekata, dovoljno je istaknuti šest primjera:

Lazna cijena lijeka

Farmaceutska industrija uvjerava javnost da je cijena razvoja novog lijeka vrlo visoka. Pritom se koriste "provjerenim" informacijama konzultantskih kompanija koje svake godine iznose podatke o sve većim financijskim troškovima potrebnima za razvoj novih lijekova. Tako ekonomski stručnjaci u istrazivačkom centru "Tufts CSDD" raspolazu podacima da su troškovi razvoja jednoga novog lijeka u 1991. godini iznosili preko 230 milijuna dolara, a deset godina kasnije preko 800 milijuna dolara. U kompaniji "Bain & Co." izračunali su da su ti troškovi u 2003. godini iznosili čak 1.7 milijardi dolara po jednom novom lijeku izbačenom na trzište zdravlja! Detaljni podaci tih analiza, naravno, nisu dostupni javnosti.
Marcia Angell, bivša urednica poznatog medicinskog časopisa „New England Journal of Medicine“ i autorica knjige „Istina o farmaceutskim kompanijama - Kako nas varaju i kako se nositi s time“ (2005), predlaze vrlo jednostavnu procjenu stvarne cijene izuma novog lijeka. Koristeći dostupne podatke iz 2000. godine, kada se na trzištu pojavilo 98 novih lijekova i kada je farmaceutska industrija utrošila ukupno 26 milijardi dolara za istrazivanja i razvoj, lako se dolazi do cijene razvoja jednog lijeka: 265 milijuna dolara, odnosno, točnije, 175 milijuna dolara (budući za takve razvojne troškove uvijek vrijedi povrat poreza od oko 34 posto).
Zbog čega farmaceutska industrija deseterostruko preuveličava svoje troškove potrebne za razvoj novih lijekova!? Jedan odgovor otkriva Angell: "Prikazanim troškovima za razvoj lijekova zapravo se prikrivaju veliki iznosi novaca koji se koriste za marketing i ekstra-profit kompanija".
U svakom slučaju, farmaceutska industrija, suprotno uvjeravanjima, vrlo mali udio svojeg kapitala troši na istrazivanje i razvoj novih lijekova. Sudeći prema novčanim izdacima, farmaceutska se industrija uglavnom bavi marketingom, pravnim poslovima, političkim lobiranjem i kupoprodajnim ugovorima.

Epidemija laznih autora i „ghost-writera“

Sergio Sismondo, profesor sa kanadskog sveučilišta »Queen's« u Kingstonu analizirao je sve učestaliji oblik manipulacije sa znanstvenim publikacijama u području farmacije i medicine - takozvani »ghost writing«, odnosno lazno potpisivanje autora (Plos Medicine 2007, 4, 1429). Lazni autori su ugledni znanstvenici, profesori ili liječnici koji za novac posuđuju svoje ime i status, te lazno potpisuju znanstvene radove koje nisu pisali, niti su sudjelovali u istrazivanjima. Lazne autore i »pisce-duhove« plaćaju farmaceutske kompanije koje koriste ugled i autoritet znanstvenika kako bi njihove naručene studije o lijekovima bile uvjerljive i dobile znanstveni kredibilitet.
Namjera je farmaceutske industrije prodati lijek u što boljoj ambalazi. Pritom je znanstvena publikacija najbolje marketinško sredstvo za promociju lijeka u medicinskim ustanovama, sveučilištima, mjerodavnim institucijama, među pacijentima.
Više od 75% znanstvenih radova objavljenih uz potporu farmaceutske industrije potpisano je laznim imenima (PloS Medicine 2007, 4, c 19). Te radove, dakle, nisu napisali oni ljudi koji ih potpisuju. Te radove su napisali zaposlenici industrije ili njihovi plaćeni konzultanti, a potpisuju ih znanstvenici, profesori ili liječnici koji svojim akademskim ugledom daju takvim radovima vjerodostojnost i uvjerljivost.
»Ghost-writing« je dio strukturnoga nasilja nad znanstvenom informacijom u kojem ona poprima oblik koji odgovara naručitelju studije, odnosno farmaceutskoj kompaniji. U tom se nasilju preuveličavaju pozitivna svojstva nekoga lijeka, zanemaruju se negativna svojstva, ne poštuju se osnovne etičke norme znanstvenog publiciranja. S takvim je mehanizmom farmaceutska industrija u stanju otrov prodati pod lijek.

Prozac-nacija

„Psihijatri su postali sluge farmaceutskih kompanija u promociji pretjerane upotrebe i zloupotrebe toksičnih kemikalija. Ovakva psihofarmakološka ograničenja onemogućuju nam da budemo cjeloviti liječnici i reduciraju naše intelektualne horizonte. Mi više ne pokušavamo razumjeti čovjeka u njegovom socijalnom kontekstu, već se bavimo neurotransmiterima naših pacijenata. Problem je taj što je teško uspostaviti odnose s neurotransmiterima.“ Ovim je riječima i optuzbama 1998. godine Loren Mosher napustio Američko psihijatrijsko udruzenje.
Mosher je bio poznati profesor psihijatrije na kalifornijskom sveučilištu u San Diegu, objavio je više od stotinu radova, uređivao znanstvene časopise i pisao knjige. Posebno je poznat po uspješnom projektu «Soteria», alternativnom načinu liječenja shizofrenije i drugih mentalnih poremećaja. Posebno se protivio sluzbenoj inflaciji mentalnih poremećaja. Dok je 1952. godine, prema Američkom psihijatrijskom udruzenju, bilo definirano 112 mentalnih poremećaja, danas je taj broj povećan na 374! Mosher smatra da je taj nametnuti porast posebno u interesu farmaceutske industrije. 2000. godine potrošeno je u SAD 23 milijarde dolara za psihotropne lijekove, dvostruko više nego 1995. godine! Posebno zabrinjava što sve veći broj djece postaje zrtvom trzišta lijekova (»Prozac nacija»!). U SAD više od 6 milijuna djece koristi stimulanse za terapiju poremećaja deficita paznje.

Nasilje nad sveučilištem

Američki znanstvenici s Odjela za farmakoepidemiologiju i farmakoekonomiku i iz Centra za etiku harvardskog sveučilišta objavili su istrazivanje o utjecaju farmaceutske industrije na studente medicine (PloS Medicine 2011, 8/5, e1001037). Proučavali su učestalost i vrstu kontakata dodiplomskih i poslijediplomskih studenata medicine s predstavncima farmaceutskih kompanija, „trgovačkim putnicima“, konzultantima...
U studijama, koje su autori uzeli u obzir, bilo je uključeno gotovo 10 tisuća studenata sa 76 različitih fakulteta, bolnica ili medicinskih škola u SAD, Kanadi, Australiji, Rusiji, te u zemljama Bliskog istoka i Europe. Opći je zaključak da su studenti pretjerano izlozeni farmaceutskom marketingu tijekom školovanja što moze bitno utjecati na razvoj njihovog profesionalnog identiteta i medicinske etike.
Najčešći oblik interkacije studenata i industrije su razni pokloni, besplatni edukacijski tečajevi koje sponzorira industrija, te izravna komunikacija s takozvanim PSR-ovcima, odnosno agentima farmaceutske prodaje. Između 89 i 98 posto poslijediplomskih studenata „priznalo“ je da je prihvatilo poziv na ručak ili domjenak. Oko 90 posto ispitanih studenata primilo je edukacijske (propagandne) materijale, knjige ili promotivne pretiske radova iz medicinskih časopisa. U nekim se edukacijskim ustanovama 90 posto kontakata između studenata i industrije odvija putem – hrane!
Zanimljivo je da većina studenata odobrava marketinšku infiltraciju u edukacijske prostore. Kao česti izgovor za takvo permisivno stajalište studenti navode veliko nastavno opterećenje, dugotrajnost studija i nezavidno financijsko stanje, odnosno financijske poteškoće. Besplatan ručak smatra se dozvoljenim popustom za studentsku populaciju.
Međutim, znanstvenici s harvardskog sveučilišta tvrde da se lako mogu uočiti (i statistički izmjeriti) mnogo ozbiljnije posljedice laksativnog odnosa studenata prema farmaceutskom darivanju. Trajanje i intezitet interakcija s farmaceutskom industrijom stvara kod studenata pozitivno stajalište o promociji i reklamama farmaceutskih proizvoda, te otklanja sumnju u negativne posljedice takvih „pedagoških“ interakcija. Studenti koji češće dolaze u kontakt s predstavnicima industrije imaju pozitivniju percepciju industrijskog marketinga. Smatraju da nije potrebno zabraniti ili isključiti „trgovce“ i industrijske prezentacije iz odgojno-obrazovnog prostora. Gotovo dvije trećine studenata smatra da su imuni na interese i podvale koje se kriju u promocijama, darovima, sponzorstvima...

Nasilje nad znanošću

Richard Horton, urednik »Lanceta«, najstarijeg medicinskog časopisa na svijetu, smatra da su se mnogi medicinski časopisi pretvorili u »praonice novca« (čitaj: praonice medicinskih informacija!). U svojem poznatom osvrtu »U osvit McZnanosti« (2004) detaljno objašnjava mehanizam manipulacija informacijama i razotkriva financijske sprege znanstvenih časopisa i farmaceutsko-medicinskog kompleksa: »Farmaceutska kompanija sponzorira znanstven skup. Pozvani predavači govore u korist nekog lijeka, a za svoj nastup dobivaju i do nekoliko tisuća dolara. Predavanje se snima i pripremi u obliku članka za objavljivanje u znanstvenom časopisu, najčešće kao dio zbirke radova predstavljenih na simpoziju. Ta se zbirka nudi nekom medicinskom izdavaču za nekoliko stotina tisuća dolara. Izdavač zatim odabire prikladan časopis u kojem se zbirka objavljuje kao dodatak sa simpozija. Znanstvena recenzija takvih radova je minimalna ili uopće ne postoji. Na taj način farmaceutski sponzor dobiva publikaciju o svom lijeku u prestiznom medicinskom časopisu, čime informacija o lijeku dobiva i svoju vjerodostojnost. Međutim, ta 'vjerodostojnost' nije zasluzena, niti je temeljena na provjerenim podacima, već je kupljena - novcem.«
Priču Richarda Hortona nastavlja Richard Smith, donedavni urednik poznatog medicinskog časopisa »British Medical Journal«: »Objavljeni znanstveni radovi o lijekovima zapravo su plaćeni oglasi za njihovu prodaju. Farmaceutska industrija ulaze milijune dolara za otkup pretisaka takvih radova (tzv. reprinti) i njihovu distribuciju medijima i medicinskim ustanovama. Liječnici ne proučavaju kritički takve radove, ali su redovito impresionirani imenom medicinskog časopisa. Kvaliteta časopisa za njih je garancija kvalitete lijeka.«

zrtve medicinskog/farmaceutskog napretka

Skupina znanstvenika i liječnika iz Sveučilišne bolnice u Liverpoolu objavila je rezultate studije koja prikazuje koliki je udio nezeljenih nuspojava lijekova u nastanku komplikacija i smrtnosti pacijenata (BMJ 2004, 329, 15). Objavljeni su podaci vrlo zabrinjavajući: svaki petnaesti pacijent (oko 6,5%) koji ulazi u bolnicu, ulazi zbog štetnog djelovanja prepisanog lijeka, a u bolnici ostaje u prosjeku 8 dana, što zdravstveni sustav Velike Britanije stoji gotovo pola milijarde funta godišnje. Stručnjaci procjenjuju da se više od 70% tih slučajeva moze spriječiti smanjenom uporabom lijekova te pazljivijim prepisivanjem doze i kombinacija lijekova. Iako se većina hospitaliziranih pacijenata oporavi, oko 3 posto njih umire. To znači da zbog nepravilne uporabe lijekova u Velikoj Britaniji godišnje umire deset tisuća ljudi!
Rezultati te britanske studije potvrđuju valjanost sličnoga epidemiološkog istrazivanja u SAD koji su proveli Lazarou i suradnici šest godina ranije (JAMA 1998, 279, 1200). Oni su zaključili da u SAD umire više od sto tisuća ljudi godišnje (!) zbog komplikacija nastalih nakon uzimanja lijekova koje su preporučili liječnici i farmaceuti. Slične analize oboljelih i umrlih zbog poremećaja izazvanih lijekovima provedene su i u ostalim zemljama (npr. Ann. Pharmacother. 1993, 27, 832), a rezultati pokazuju da je relativan broj ljudi koji stradavaju od lijekova visok i stalan.

Udruzeni zločinački pothvat

Ovi prigovori nisu iracionalna alergija na farmaceutsku industriju, već dokumentirani materijali, uredno arhivirani i znanstveno utemeljeni, dostupni svakom pismenom i odgovornom građaninu. Na radi se tu o nikakvim korporacijskim urotama, o teorijama zavjere, već o običnoj, svakodnevnoj brizi farmaceutskih dioničara da zarade kruh preko pogače. Ova pohlepa, srećom, često završi iza rešetaka. Najnoviji primjer, bez presedana, potvrđuje da djelatnost farmaceutske industrije pripada u nadleznost pravosudnih organa, a ne zdravstvenog sustava.
Naime, farmaceutska kompanija GlaxoSmithKline (GSK), sa sjedištem u Londonu, kaznjena je s tri milijarde američkih dolara zbog prijevara, lazi i krađa. U sluzbenom izvješću Ureda za javnost američkog Ministarstva zdravstva, od 2. lipnja, objavljeni su razlozi presude koja se smatra najvećom aferom u području zdravstva, a novčana kazna je najveći iznos koji mora platiti neka farmaceutska tvrtka.
Detalji optuznice otkrivaju sustavnu manipulaciju znanstvenim rezultatima, prikrivanje medicinskih i toksikoloških podataka, potplaćivanje liječnika i farmaceuta, zloporabu lijekova, izbjegavanje poreznih obveza... Očigledno je da su opseg i tezina kriminalnih radnja zahtijevali umrezenu »suradnju« velikog broja profesionalaca: mnogi stručnjaci, farmaceuti, liječnici, ekonomisti i pravnici bili uključeni u marketinške, financijske, znanstvene i pravne malverzacije. »Globalni div zaštite zdravlja«, kako se u izvješću naziva kompanija GSK, optuzen je za »udruzeni zločinački pothvat«…
Dakle, akademska kritika farmaceutske patologije završila je,  još jednom, pred odvjetnicima, sucima, svjedocima i porotom.

Valerije Vrček

>>Američkom Pfizeru 60 milijuna dolara kazne zbog podmićivanja liječnika u Hrvatskoj

{linkr:related;keywords:valerije+vr%C3%84%C2%8Dek;exclude:22373;limit:7;title:vezani+sadr%C3%85%C2%BEaj}