Andrej Plenković je pojavni odnosno manifestacijski katolik, praktični nevjernik i lažni demokršćanin. Politički tiranin koji je bez stvarnog demokratskog izbornog legitimiteta što znači protiv političke volje velike većine birača nametnuo Istanbulsku konvenciju i rodnu ideologiju i time skršio demokratska načela i političku volju katolika-birača.

Kršćanska antropologija taj sukus i katoličke vjere time je obezvrijeđena i prezrena, nenaravno je zauzelo mjesto naravnog, božanskog i kršćanskog; a katolički vjernici su ismijani, povrijeđeni i poniženi! Tako drsko, oholo i agresivno protiv katoličke vjere i vjernika kao predsjednik HDZ-a i Vlade RH Andrej Plenković, nisu nastupali i djelovali ni najveći komunistički bogohulnici odnosno borbeni ateisti u totalitarnom sustavu. No taj janusovski farizej i licemjer navukao je na sebe janjeću kožu i fizički sakrio svoje militantno ateističko lice pa se pojavljuje na euharistijskim slavljima, procesijama „Za Križen“ na Hvaru i sada u Sinju za blagdan Velike Gospe i tako dalje; a što se jedino može nazvati onako kako je to i primjereno tj. – blasfemijom!

Andrej Plenković pokušao je misnim slavljima te procesijama (re)afirmirati u javnosti svoj lik kršćanina i člana Europske pučke stranke – kršćanskih demokrata, koji su stvarno kao i on lažni kršćani i lažni kršćanski demokrati! A to najzornije i najobjektivnije pokazuje i potvrđuje činjenica da se 2001.g. nisu dostatno politički zauzeli da u prijedlog Ustava Europske unije i iz njega kasnije proistekli Lisabonski sporazum, bude unijet povijesni društveni i kulturološki fakat da Europa ima i kršćanske korijene premda su imali najviše zastupnika u Europskom parlamentu (dalje EU-parlament)! Dakle, koja i kolika prijetvornost, podlost i dvoličnost – sebe nazivaju „kršćanskim demokratima“, a oholo su i s prijezirom odbacili kršćansku društvenu, kulturnu i civilizacijsku sastavnicu Europe!

No, nisu to i sve obmane, laži i prijevare Europske pučke stranke – tzv. „kršćanskih demokrata“ kojih je Andrej Plenković istaknuti član, a član im je i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i njegova Srpska napredna stranka. Naime, opće je poznato da je parlamentarna skupština Vijeća Europe 2006.g. donijela Rezoluciju 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima. Ali kao „preporuku o potrebi“ a ne obvezu jer Rezolucija 1481 nije dobila potrebnu dvotrećinsku većinu zastupnika u parlamentarnoj skupštini! A zašto se nije mogla formirati dvotrećinska zastupnička većina koja bi tu Rezoluciju usvojila kao obvezujuće dokument? Zbog toga jer su protiv bile nasljednice komunističkih partija i veliki dio socijaldemokrata. Ali i zato što se pučani-kršćanski demokrati nisu politički dostatno zauzeli da svog stalnog, dugogodišnjeg i sada se gotovo može reći i trajnog koalicijskog partnera socijaldemokrate motiviraju da glasuju u tolikom broju koji bi bio dostatan za dvotrećinsku većinu zastupnika! A upravo bi to omogućilo da se Rezolucija 1481 ne donese tek kao puka preporuka samo o potrebi, nego kao o obvezi osude zločina totalitarnih komunističkih režima i time bila trajna razdjelnica svijetle i humane demokratske od mračne i protučovječne totalitarne prošlosti, sadašnjosti i moguće budućnosti! Što znači, da kršćanski demokrati nisu držali politički, društveno, kulturno i moralno potrebnim da se Rezolucija 1481 u Europskom parlamentu usvoji kao obvezujuća!

 „KRŠĆANSKI DEMOKRATI“ I SUVERENISTI ZAJEDNO

No, lažnim kršćanskim demokratima iz Europske pučke stranke (dalje – EPP) u trikovima i spinovima koje institucionalno i sustavno primjenjuju u obmanjivanju i varanju birača i javnosti nigdje i nikada kraja, o čemu je primjer i dokaz nedavni izbor njihove kandidatice Ursule von der Leyen (dalje UvdL) za predsjednicu Europske komisije (dalje EK) tj. „vlade“ Europske unije. EPP-„kršćanski demokrati“ i u prošlom sazivu nije imala zastupničku većinu u Europskom parlamentu, a na izborima 26. svibnja 2019.g. izgubila je još daljnjih 39 zastupnika tako da njezin parlamentarni Klub u proceduri glasovanja nema većinu bez potpore zastupnika klubova nekih drugih političkih grupacija. I kako su onda kandidaticu UvdL izabrali za predsjednicu EK? Standardno i već viđeno – manipulacijom i prijevarom birača!

Današnji političari općenito pa i oni iz tzv. „EPP – kršćanski demokrati“ ne stavljaju sve svoje akcije u „jednu korpu“, nego imaju svoje prikrivene stranke tzv. filijale odnosno stranačke klubove u EU-parlamentu. A te stranke odnosno klubovi imaju nešto drukčiji politički program i u parlamentu glume odnosno fingiraju opoziciju, a stvarno „ispod žita“ djeluju politički koordinirano i stvarno su glasačka pričuva koja kad je to god važno i bitno glasuje solidarno. Taj i takav gotovo da se može reći pričuvni parlamentarni klub Europskih pučana – tzv. „kršćanskih demokrata“ , jest parlamentarna grupacija koja se naziva Europski konzervativci i reformisti (dalje ECR). Politološki se klasificiraju u „meke“ euroskeptike, ne protive se daljnjim integracijskim procesima uz poštovanje suvereniteta; a kritični su spram političkog, ekonomskog i društvenog ustroja i birokratizacije te demokratskog deficita u Europskoj uniji. Uvjetno bi se a metaforički možda moglo reći da je ECR ideološki i politički neka vrsta – „drvenog željeza“. Za razliku pak od Kluba Identitet i demokracija (ID – 25 zastupnika više nego u prošlom sazivu!) Marine Le Penn i ostalih stvarnih suverenista, koji se politološki klasificira u „tvrde“ euroskeptike jer su za obranu suvereniteta po čemu su na „čistoj suverenističkoj poziciji“, protiv su integracijskih procesa, globalizacije, imigranata i multikulturalizma, te su za nacionalni identitet i Europu domovinâ/nacijâ. (Milardović A. Tri eseja o euroskepticizmu, 2012.)

No neovisno o tome kako se službeno programatski politički deklariraju ili politološki klasificiraju, Klub Europskih konzervativaca i reformista u parlamentarnoj praksi izravno ili neizravno ovisno o konkretnoj situaciji i potrebi vjerno služi i podupiru svoju „stariju sestru“ tzv. „EPP – kršćanske demokrate“ pri čemu se kao i oni koristi jednakim ili sličnim postupcima, trikovima i „fintama“ u zbunjivanju, varanju te u konačnici i izdaji svojih birača. A kako je to parlamentarni Klub ECR nastojao prikriti da su prevarili i izdali svoje birače?  

Da bi mogla biti izabrana za predsjednicu EK kandidatica UvdL morala je u proceduri glasovanja dobiti natpolovičnu većinu glasova svih zastupnika. Klub ECR ima 62 zastupnika (8 manje nego u prošlom sazivu!), a parlamentarna „matematika“ je pokazivala da za postizanje natpolovične većine nije potrebno da svi zastupnici Kluba ECR glasuju za kandidaticu tzv. „stasi“-intelektualke i tzv. „gulag“-humanitarke Angele Mrkel – Ursulu von der Leyen, i time javnosti te biračima i otvoreno otkriju svoju kolaboraciju i činjenicu da su stalni i sigurni pričuvni glasovi tzv. „EPP – kršćanskih demokrata“! Znalo se da će za siguran izbor UvdL biti dostatno 3o glasova zastupnika Kluba ECR, pa su dogovorno podijelili uloge u postupku glasovanja za izbor predsjednice EK. Kako su to i na koji način podijelili uloge?

U Klubu Konzervativaca i reformista najzastupljenija je poljska Stranka prava i pravde s 30 zastupnika. Kako je to prethodno već napisano, osnovano se pretpostavljalo da će za izbor kandidatice UvdL biti dostatno 30 a ne svih 62 glasova Kluba ECR, pa su oni inscenirali i odglumili za javnost i birače kao da su se tobože podijelili pa je 30 zastupnika iz Stranke prava i pravde glasovalo za izbor UvdL za predsjednicu EK, a ostalih 32 zastupnika među kojima je i Ruža Tomašić iz Hrvatskih suverenista su glasovali protiv ili bili suzdržani a kako je postupak glasovanja tajan to se točno i ne zna a što uopće i nije bitno! Kandidatica UvdL dobila je devet glasova više od potrebne natpolovične većine svih zastupnika, što znači da bez tih 30 glasova zastupnika stranke Pravo i pravda nikako, ni na koji način i nikada ne bi mogla biti izabrana za predsjednicu EK! Istina, mogla je biti izabrana i sa samo 21 glasova zastupnika stranke Pravo i pravda pa je i ona poput Kluba Konzervativaca i reformista mogla fingirati da se fiktivno podijelila na 21 zastupnika „za“ i 9 zastupnika „protiv“ izbora kandidatice UvdL. No, valjda su shvatili da bi to i takvo dijeljenje poput „amebe“ i pljucanje u lice javnosti i biračima bilo toliko degutantno te dugoročno politički kontraproduktivno, da su odustali od te dodatne karnevalizacije i maškarade izborne procedure. Logično, da im je i to bilo potrebno, sigurno je da ne bi odustali i od te drskosti i trivijalizacije izbornog postupka, jer tu o političkom i općem moralu, časti i odgovornosti prema biračima dosta nema ni – „slovca“!

LAŽNI SUVERENISTI U EUROPSKOM PARLAMENTU

Molohovska politička koncepcija kancelarice financijsko-bankarsko-gospodarske oligarhije Angele Merkel te francuskog liberoida i najvećeg gubitnika europskih izbora Emmanuela Macrona o Europskoj uniji kao federaciji odnosno nadnacionalnoj državi a ne savezu suverenih država, tako je formalno pobijedila i ustoličena u Europskoj uniji izborom Ursule von der Leyen kao njezine personifikacije, zahvaljujući političkoj potpori i glasovima njihovog pričuvnog odnosno kolaboracionističkog parlamentarnog Kluba Konzervativaca i reformista. A članovi politički i ideološki te i takve političke grupacije odnosno Kluba Konzervativaca i reformista su i politička grupacija Hrvatski suverenisti i njihova zastupnica Ruža Tomašić!!? 

A drugi član sintagme odnosno njihova dvočlanog naziva Hrvatski SUVERENISTI nije samo ime nego i znamen (Nomen est omen!), te glavna odrednica njihova političkog i nota bene i izbornog programa a to je Europska unija kao savez SUVERENIH država. A Hrvatski suverenisti i Ruža Tomašić članovi su Kluba Konzervativaca i reformista koji u Europskom parlamentu politički podupire PROTUSUVERENISTIČKU ustrojbenu političku koncepciju Angele Merkel i Emmanuela Macrona, i štoviše, svojim su glasovanjem i glasovima omogućili da prevlada ta protusuverenistička koncepcija o Europskoj uniji kao federaciji odnosno nadnacionalnoj državi! I kako je na to reagirala zastupnica Hrvatskih suverenista Ruža Tomašić? Nakon što je izabrana za predsjednicu EK Ruža Tomašić upozorila je UvdL na nejednakost država-članica u proceduri odlučivanja, i prognozirala da Europska unija ima budućnost i kraj poput bivše Jugoslavije. Prigovorila je UvdL i na tome što temelj Europske unije vidi samo u grčkoj filozofiji i rimskom pravu, a kao demokršćanka ne i u kršćanstvu. 

No, što je to prema svom i izbornom programu Hrvatskih suverenista te poglavito političkoj i moralnoj obvezi prema biračima koji su za nju kao deklariranu suverenisticu i glasovali, Ruža Tomašić imperativno tada bila dužna i obvezna učiniti? Pa pitati ko-predsjednike Kluba Konzervativaca i reformista Raffaela Fitta i Ryszarda Legutka zašto je gotovo polovica Kluba ECR svojim glasovanjem presudno (!) poduprla izbor UvdL za predsjednicu EK a time i političko-ustrojbenu koncepciju Europske unije kao federacije odnosno NADNACIONALNE države Angele Merkel&Emmanuela Macrona. A potom kao izraz prosvjeda protiv te i takve izdaje političke volje birača i moralne obveze prema svojim biračima koji su je svojim glasovima izabrali u Europski parlament, istupiti zajedno s političkom grupacijom Hrvatski suverenisti iz tog PROTUSUVERENISTIČKOG Kluba Konzervativaca i reformista! I što je Ruža Tomašić učinila? Ništa, jer je i dalje zajedno s Hrvatskim suverenistima ostala vjerna članica Kluba Konzervativaca i reformista i time potvrdila izdaju izbornog programa i svojih birača!

Godine koje je provela u Bruxellesu i Europskom parlamentu očito su učinile svoje pa se Ruža Tomašić potpuno suživila i identificirala sa sustavom političkih, društvenih i moralnih vrijednosti merkel-makronovske i od naroda i birača te njihovih egzistencijalnih i humanih potreba potpuno otuđene kakistokratske nomenklature. Pa kao i svi njezini pripadnici uz pomoć moćnih medija, fake newsa, „false flaga“, „pile naopako“ odnosno zamjene tezâ itd., ne samo kao načina temeljnog političkog djelovanja nego čak i svjetonazora; od izbora do izbora manipulira, obmanjuje i „vodi žedne preko vode“ svoje birače!

 

Erih Lesjak