Prije desetak dana je u Rijeci održano predstavljanje jedne od najčitanijih knjiga kolumni poznatog profesora Nine Raspudića. Sudeći prema reakciji nazočnih, jedna od najzanimljivijih tema veselog predstavljanja je bilo poltronstvo političara pokazano na primjeru Gordana Jandrokovića, predsjednika Sabora i jednog od glavnih pobornika Andreja Plenkovića u HDZ-u.

Prikaz njegove neprincipijelnosti i prevrtljivosti je izazvao valove smijeha u dvorani, a suzdržati se nije mogao niti poznati vjeroučitelj koji je vodio promociju. Raspudić je naglasio da je za ratifikaciju Istanbulske konvencije bilo potrebno samo promatrati Jandrokovićevo držanje i kada se vidjelo da on podržava ratifikaciju usprkos stavu članstva, bilo je jasno da je to praćenje odluke njegovog šefa. Na promociji se puna dvorana smijala nagađanju da bi Jandroković vjerojatno bio odan svakoj vladavini, pa čak i kad bi došli vođe Islamske države ISIS s turbanima na glavi.

Pogledate li kojim slučajem video uradak ove komedije koja je prekidana pljeskom naroda i saznat ćete više o profilu sadašnje vrhuške HDZ-a i percepciji kod glasača nego što vam mogu reći sve ankete i političke analize.

Kreativni Nino Raspudić je dijagnosticirao ulizivački karakter političara koji se jedino brinu kako bi se mogli ulizivati svojem šefu, neovisno o tome propada li cijela stranka i jesu li glasači zadovoljni političkim smjerom stranke.

Gordan Jandroković pokazuje svekoliku nebrigu za glasače i stavlja svoje interese u prvi plan, slično kao što je i Plenković napravio u prebrzo zaboravljenoj avanturi neuspješnog ubacivanja u europske strukture. Nejasno je zašto se Plenković sada kandidirao za predsjednika stranke a da nije odgovorio na pitanje o tome na koje od rukovodećih mjesta u EU je pokušao otići i znači li to da na funkciju predsjednika stranke gleda samo kao na usputnu poziciju u svojoj karijeri. Kada usporedimo Plenkovića i Jandrokovića, vidimo da se radi o istom obliku poltronstva, samo na drugačijim razinama. Ulizivanje koje Jandroković pokazuje na državnoj razini, Plenković provodi na europskoj razini poslušno provodeći naputke europskih središta moći. Obojica samo gledaju svoje pozicije i ne uvažavaju kako se to reflektira na državu i stranku. Zanimljivo je da su svi predsjednici HDZ-a koje je Jandroković podržavao na kraju izgubili parlamentarne izbore.

Nekoliko posljednjih dana vidimo izvrsnu uigranost tandema Plenković-Milanović. Jedan drugog podupiru i potpuno se slažu u svim stajalištima gotovo kao da je među njima započela neka romantična veza.

Kada bi pročitali neke od njihovih reakcija za javnost, a da vam nije poznato da li je to izgovorio Milanović ili Plenković, uopće ne bi mogli razlučiti koje priopćenje je čije. Toliko su identični u svojim vizijama da je već na prvim potezima posve očito zašto je Plenković unazad dvije godine početo sustavno potkopati bivšu predsjednicu. Problem je što drugi poltroni ne vide da HDZ propada dok se Milanović i Plenković idilično dopisuju.

Športskim rječnikom rečeno, kada Plenkoviću nije uspjelo ostvariti transfer u europski klub, prijavio se za predsjednika domaćeg kluba čije članstvo je rastjerao i još dodaje loptu protivničkom kapetanu. I još pokušava uvjeriti navijače da će igrati s posve novim igračima, iako je svima poznato tko su njegovi odani igrači, a koji će naivni nakon stranačkih izbora opet ostati na klupi. Poltronsko ponašanje nekih čelnika koji posredno podržavaju Plenkovićevu novu emotivnu vezu bi moglo biti vrlo opasno za stranku te je doista krajnje vrijeme zapitati se kako prepoznati autentične predstavnike HDZ-a.

Možete se poslužiti sljedećim testom za raspoznavanje političara u HDZ-u: zapitajte se bi li Jandroković sutra jednako poslušno pratio i slušao Zorana Milanovića, s kojim je obiteljski vezan, kada bi on bio šef velike koalicije HDZ-SDP? Znamo odgovor na ovo pitanje i radi toga se možemo ozbiljno zamisliti.

Autentične predstavnike HDZ-a možete jasno prepoznati ako primijenite Jandrokovićev test na ostale nominirane kandidate.

 

H. Krmpotić