Poput  klizišta, na nekom brijegu, poglavito poslije kiša i vremenskih nepogoda, mic po mic klizi neka kuća. Njen nemarni glazda to i ne primjećuje, i onda odjednom ta se kuća naglo strovaljuje niz brijeg, a  gazda se čudi što mu se to dogodilo, jer u njenom klizištu mogla su stradati i njegova djeca, ali ona su bila mudrija i predosjetila opasnost, pa se  brzo premjestila, “samo privremeno”, u nečiju tuđu kuću, ponajčešće u dalekim zemljama, koja je sagrađena na čvrstim temeljima, i koju nikakva vremenska ili politička nepogoda ne može razoriti. A i njen gazda, kao dobar domaćin, tako nešto bi unaprijed spriječio.

Kuda klizi naša Hrvatska? Nitko u “Hrvatskom” Saboru oliti najvećoj , narodu gadljivoj, brbljaonici, koju je Hrvatska ikad imala  u cjelokupnoj svojoj tisućuljetnoj povijesti tog časnog doma, niti  malo o tome ne vode brigu, a trebali bi to često i odlučno imati na svom repertoaru.  Ako nešto samo od sebe klizi, to znači da klizi nizbrdo u propast. To klizanje je alternativa Hrvatske, zbog gubitka suverenističkog postupanja i njenog mentalnog kmetsko-sluganskog vjekovnog ponašanja, što se dogodilo i prema ulasku u EU, gdje je bez riječi otpora i uz bezbrojna poniženja i ucjene, prihvatila duplo više bankarske kamate, prihvatila vezanje kredita za tzv. čvrstu valutu i koječega drugog, gdje smo za bagatelu rasprodali sve najprofitabilnijnije i  najvrijednije gospodarske subjekte, gdje se u bescijenje daju koncesije strancima, a najnovije i na izvore voda, koja su sveto narodno dobro, koje nitko ne bi smio dotaknuti u smislu prodaje strancima, takav čin je čin veleizdaje i trebao bi biti najdrastičnije kažnjen.

Hrvatska u EU ili EU u Hrvatskoj

Hrvatska u EU ili EU u Hrvatskoj – to je ona Hrvatska - Josipovićeva i Kosorična, a posebno i najvećeg pravnog barda Šeksa, koji nisu dopustili da u javnim sredstvima, a posebno mainstream medijima nije se smjelo izgovoriti niti jednu riječ protiv ulaska Hrvatske u EU. Nije se smio iznijeti niti jedan argument, jer Hvatska “nije imala druge alternative doli ulaska u EU”, a naprotiv najveći pravni bard, smislio je da za njen ulazak je dovoljno vrlo malo glasova naroda, jer zašto bi o tome odlučivala većina naroda, za koju su dobro znali da je nikada neće i ne mogu dobiti da ne znam kako dobro organizirali referendum jer narod je raspoložen suverenistički. Ali kmetski mentalitet je odnio pobjedu, kao više puta u hrvatskoj povijesti – pobjedu protiv sama sebe. Da, zbog sljepila političara, Hrvatska kontinuirano doživljava – pobjedu protiv same sebe.

A što sad?! Danas, doslovice ostvarila su se predviđanja i ono malo hrabrih euskeptika, koji su upozoravali što će se u Hrvatskoj u EU ili EU u Hrvatskog dogoditi i doista se događa. Događaju se brojni azilanti, EU je veliki ventilator koji usisava male narode i uništava njihove ponajprije suverenističke temelje, (a nacionalno domoljublje se gadi gospodinu Junkeru, a ne gadi mu se javno štipanje muškaraca za njihovu stražnjicu, pa i našeg Premijera) i brojne druge državne sustavnice što čini jedan narod narodom u svojoj vlastitoj državi, u svojoj Ježevoj kućici...! Kad su sve što vrijedi u gospodarstvu, putem stranog bankarstva i sl. usisali, sad je krenulo čišćenje i nenasilno istjerivanje naroda iz svojih država, treba im novo moderno roblje.

Mi smo doživjeli, ne ulazak u EU, već ulazak EU u Hrvatsku.

U vrijeme njenog (oktroiranog) mandata, Jadranka Kosor je davala izjave da će veliko EU tržište od 500 milijuna stanovnika, biti i velika mogućnost da se hrvatski ljudi, pretežno hrvatska mlada inteligencija mogu zapošljavati u brojnim državama EU, ponajviše u Njemačkoj, Irskoj, Švedskoj i sl.

Dakle, namjerno, i gotovo bih kazao, antinacionalno i unaprijed planirano, usmjeravala hrvatsku nacionalnu politiku prema rasipanju njenog stanovništva, umjesto nacionalne kohezije, predlagala je indirektno stvaranje nove dijaspore, prvenstveno mladih i stručnih ljudi iz Hrvatske. U tome je doista uspjela. Počela je najnovija seoba hrvatskog naroda prema zapadu, a ovaj put krenule su cijele obitelji s namjerom da se više nikada ne vrate. Sve je to najavljivala i pripremala uvjeravajući  hrvatske ljude da ih ulaskom u  EU čekaju velike mogućnosti zaposlenja u europskim zemljama.  I što je dobila – dobila je praznu Slavoniju, cijele pokrajine se prazne poput silosa za pšenicu – kad se otvore njegova vrata sve se iskipa i ode i pojedu je vrane i štakori.

Duga i bolna povijest hrvatskog iseljeništva

Duga je i bolna povijest hrvatskog iseljeništva,  počelo je dolaskom Turaka, koji su odvodili dijelove stanovništva u Osmansko carstvo, posebno i kao danak u krvi. Tad su osim tog cijeli dijelovi stanovništva  bježali od turske opasnosti u druge zemlje. A za vrijeme banovanja bana  Khuena Hedervarija, vršena je takva propaganda o bogatom prekooceanskom životu, da je, po nekim procjenama, tada  iselilo oko milijun hrvatskih ljudi.

Potom, dolazi najtragičnija godina hrvatske povijesti 1918. kad su naši suludi djedovi, politički totalno naivni i nepismeni osigurali vlastitom narodu cijelo buduće stoljeće najveće i najteže  patnje i tragedije u njegovoj povijesti ulaskom u Jugoslaviju, koji ulazak je bio još i niže  od  bezuvjetne kapitulacije. Danas kad hrvatska povijest govori o Jugoslaviji kao versajskoj tvorevini, to nije istina, taj Versaj je potvrdio samo ono što su naši politički suludi djedovi sami bez ikakvog pritiska prihvatili  najsluganskijom izjavom “stavljamo se pod dinastiju Karađorđevića”. I to u momentu kad su imali sve atribute države, koju je svijet bio spreman odmah priznati. Guske u magli! I danas najčešća politička kategorija.

A da još dodatno na trgediju uspostavljenog komunizma posebno ne govorim, što je izazvalo stotine tisuća mrtvih i barem pola milijuna istjeranih Hrvata u inozemstvo..

Šezdesetih godina prošlog stoljeća poslano je vani “na privremeni rad” nekoliko stotina tisuća Hrvata. I ostadoše trajno, ako ne svi, tada barem vrlo velika većina.

Najnovije masovne iseljavanje hrvatskog naroda je nova i vrlo opasna tragedija za njegovu budućnost.

EU ventilator će sve iz Hrvatske snažno usisati

EU ventilator će sve iz hrvatske snažno usisati, pa i veliki i najzdraviji dio hrvatskog naroda.Za ulazak u EU govorili su da Hrvatska nema druge alternative, što se svodilo na politiku imperativa -  ona mora ući u EU milom ili silom, pri tom su izabrali kao prihvatljiv modus  nakaradan Šeksov referendum.

EU skeptici, da ne kažem domoljubi, predlagali su za Hrvatsku status Švicarske ili Norveške (uz obavezno članstvo u NATO savezu) , koja, ukratko rečeno formalno nije u EU i nije izgubila suverenitet, a prihvatila je u  svemu sve europske standarde i vrijednosti, a time i šengenske granice. Takvo rješenje za Hrvatsku bilo bi najbolje.

A kad je EU došla u Hrvatsku njen snažni ventilator  počeo je usisavati   sve što vrijedi , a posebno  i najvrijedniji dio njenog stanovništva -  mladu hrvatsku inteligenciju, bez koje Hrvatskoj nema sreće u budućnosti. To političke strukture, a posebno  narodu odvratni saborski  brbljatori, o tome ne zakazuju nikakve sjednice ni tematske rasprave, umjesto da se povuče zvono na uzbunu i to ono najveće na stolnoj katedrali u metropoli. I treba  zvoniti sve dotle dok se svi  političari i cijeli narod  ne otrijezne i ne opamete.

Hrvatska nema alternative ulasku u EU, a kad je ušla  - shvatila je da se nalazi na opasnom klizištu i na najboljem je putu da  izgubi svoj vlastiti narod.

Pri tom nemojte misliti da će Hrvatska ostati bez ljudstva, ne će, ona je predragocijena za življenje u njoj, ali će ostati bez Hrvata. Ubrzo će je naseliti drugi narodi. Živi bili pa vidjeli.

U raspravu kako spasiti Hrvatsku od demografske katastrofe trebalo bi sazvati vrlo široke intelektualne strukture iz cijelog naroda i dijaspore. Sve znanstvene i kulturne institucije i sl.

(Samo srca puna ljubavi za našu Hrvatsku, mogu je izvesti na Božji put, na pot blagostanja i njenog svekolikog prosperiteta u budućnosti). (Codex moralis Croaticum)

 

Mile Prpa