Vesela družina iz Banskih dvora konačno je smislila slogan za nove pothvate – Zemlju guramo naprijed, a ne nazad! Kao u onoj priči o djedu i repi: gura Zoran, gura Vesna, gura Maras, Grčić, još kada se priključe Mrak i Zlatar, ''zemlji'' nema druge nego kapitulirati!

Doduše, slogan je vjerojatno smislio onaj Amerikanac, kojega je Milanović angažirao kao provjerenog pi-ar stručnjaka, no za takav intelektualni biser vrijedi iskeširati lovu. Brown je ovom doumicom zaradio svaku lipu svoga honorara. Naravno, u čvršćoj valuti. Ne sumnjam da će nakon ovoga na njega baciti oko i Broj Jedan želeći ga pošto-poto angažirati i u svojoj družini.

Da budem iskren, mene od toga guranja već pomalo hvata panika. Na rubu sam toga da uzviknem: Zaustavite zemlju, silazim/ nije mi do ničeg, odlazim. Međutim, prestar sam i prelijen za takvo što. Na žalost, oni sa dvadeset ili sa trideset i nešto nisu, oni odlaze, odlaze već hrpimice. Glasuju nogama, kako to metaforično kažu ovdašnji analitičari. No to ne brine zaposlene ''gurače zemlje'', oni se upinju i u znoju lica svoga klikću kako su, eto, uspjeli pomaknuti ''zemlju'' za 0, 3%. Čega, od čega – na to je teško odgovoriti. Uistinu, možda bi bilo pametnije prije ikakvog guranje utvrdite neke koordinate, odrediti što je ''naprijed'' a što ''nazad''. Konačno i to o kojoj je zemlji riječ. Ovako ispada da naši vrli pregaoci cijeli planet guraju naprijed, a to je – priznat ćete – prevelik zalogaj i za intelektualne gorostase s Markova trga.

Zlobnici će reći da je ta zamjena imena Hrvatska neodređenim pojmom 'zemlja' posljedica endemske groznice s neobičnim imenom jugonostalgija, koju još nisu do kraja preboljeli neki od ''gurača'', međutim ja držim da nije o tomu riječ. Držim da za takvog igrača kao što je naš premijer Hrvatska jednostavno premalo igralište i da je njegovim potencijalima i ambicijama primjereniji poligon ''treći planet od Sunca''. Stoga je i moj plašljivi poriv da siđem, pobjegnem nekamo unaprijed osuđen na propast. Nema majci mrdanja.

   U tom neobičnom sloganu, pored optimističkog i progresivnog dijela, postoji i onespokojavajući, prijeteći drugi dio. Dio ''a ne nazad'' sugerira da postoje i mračne sile koje zemlju guraj nazad, u mrak, zaostalost i bijedu nekih prošlih vremena. Tko su ti tajanstveni gurači? Ni trenutak nisam pomislio da su to oni koji vole gurati otraga, nisam, tako mi biste prognane s Pantovčaka. Dobro, sad kada sam otklonio tu nelagodnu sumnju glede političke korektnosti, mogu se mirne duše upustiti u nagađanje tko su ti ''mračni gurači'' nazad. Sudeći po Milanovićevu uskliku ''Mi ili oni!'', to bi mogao biti HDZ i svi oni okupljeni oko njega. Kad malo bolje razmotrimo slogan, dolazimo do zaključka da on zapravo i nije ništa drugo nego inačica tog usklika. Inačica u kojoj su ''mi'' predstavljeni kao napredni (oni koji zemlju guraju naprijed), a ''oni'' su pak natražnjaci i mračnjaci (oni koji zemlju guraju natrag). Uz dužno poštovanje prema američkom pi-ar stručnjaku, moram priznati da mi je bolja Milanovićeva verzija. Čistija je, iskrenija i efektnija. Vjerujem da bi kao takva bila i učinkovitija u predizbornoj kampanji.

   Uostalom, vrijeme je da se konačno i prebrojimo, pa da ovisno o rezultatima toga prebrojavanja konačno odredimo u kojem smjeru želimo ići. Tek nakon toga će ''guranje'' zemlje imati nekog smisla. Bez cilja i smjera svako je guranje zapravo guranje u propast.

 

Damir Pešorda

Share
0