Zamislite što bi se dogodilo da u bilo kojoj demokratski uređenoj državi nekom visokopozicioniranom državnom dužnosniku padne na um optužiti suparničku stranu za paraobavještajno djelovanje, ne nudeći pri tome nikakav dokaz kojim bi potkrijepio svoje javno iznesene tvrdnje.

Pogotovo je takvo što potpuno nezamislivo čuti iz usta aktualnog predsjednika Republike u jednom sustavu kakav je hrvatski, gdje isti izravno sukreira odnose u obavještajnoj zajednici, a neizravno ima utjecaja na sve ostale segmente pravne države. Na žalost, u državi gdje cijela vladajuća nomenklatura, na čelu s predsjednikom Republike, najveći dio svoga mandata potroši na pokušaje dokazivanje opravdanosti zločina počinjenih u ime komunizma, ili pak od međunarodne tjeralice pokuša zaštititi oca jednog od predsjednikovih najbližih suradnika, moguće je i štošta drugo.

U tako (ne)uređenoj državi moguće je da se godinama iz državnih institucija financiraju i uređuju mediji, namještaju ankete, financiraju nevladine udruge – koje se koriste za difamiranje pojedinaca i skupina suprotnog svjetonazora, kreiraju operacije uperene protiv vjerskih institucija i oporbenih stranaka, kao i svih drugih pojedinaca i skupina koji se otvoreno suprotstavljaju ideologiji zacrtanoj od strane vladajuće partijske oligarhije.

>>Učeno neznanje, obavijesni konstrukti i anketna predviđanja

U državi koja je, ili želi biti, djelom demokratskog svijeta, nezamislivo je da propitivanje javnosti o bilo kojem kandidatu za državnu dužnost, ili dužnosniku, kao i članovima njihove uže obitelji, netko pokušava prikazati djelovanjem protuobavještajnog sustava. Takvo što događalo se u Republici Hrvatskoj na početku prošle predsjedničke kampanje, kada se dio javnosti, sasvim legitimno, pokušavao propitati o djelovanju članova uže obitelji tadašnjeg predsjedničkog kandidata Ive Josipovića u totalitarnom komunističkom sustavu, ali i o djelovanju samog Josipovića mlađeg u vrijeme stvaranja hrvatske države. Umjesto kvalitetnog pojašnjenja ovih za javnost iznimno važnih tema, aktualni se predsjednik, tada,  usredsredio na protuoptužbe o djelovanju nekakvog paraobavještajnog sustava, ne nudeći tom prigodom nikakve dokaze o postojanju istog.

>>Glasno promišljanje o "Novoj pravednosti": Kakvo drvo - takav klin!

U međuvremenu, skoro pet godina kasnije, Ivo Josipović obnaša dužnost predsjednika Republike. Provodeći vrlo dvojbenu politiku na međunarodnom i domaćem planu, sve te godine otvoreno je pokušavao oponašati jugoslavenskog diktatora Josipa Broza Tita, dok mu popularnost, bar prema objavljenim anketama, biva na stupnju ljestvice daleko iznad hrvatskog prosjeka.

Ovih dana, navodno najpopularniji hrvatski političar, kao i stranka kojoj pripada, ponovo su se našli  u središtu skandala. Razlog najnovijeg skandala leži u Akcijskom planu „Barbika“, dostupnom na mrežnim stranicama, koji je nakon poznatih događaja sa lex Perković, Šegonom, Linićem, Lovrić Merzel, itd, dodatno uspio šokirati domaću javnost.

Umjesto suvislog pojašnjenja detalja otvoreno navedenih u spornom dokumentu, iz usta aktualnog predsjednika ponovo čujemo već dobrano ofucana naklapanja o paraobavještajnom podzemlju koje, kao eto, želi diskreditirati njega osobno. O razini osobne odgovornosti i ozbiljnosti takvih izjava, koje dolaze iz usta jednog doktora pravnih znanosti poznatog po izjavama o „funkcioniranju pravne države“, kao i o činjenici da za svoje tvrdnje opet ne nudi nikakve dokaze, nepotrebno je trošiti riječi.

>>Zvonimir Hodak: Akcijski plan Barbika predsjedniku je dostavilo obavještajno podzemlje

Aktualni bi predsjednik, valjda, trebao znati da u uređenoj pravnoj državi ne može postojati nikakav paraobavještajni sustav. Kad bi postojao onda je to sasvim dovoljan razlog upravo za njegovu ostavku, jer je upravo predsjednik Republike suodgovoran za stanje u obavještajnoj zajednici.

Sudeći prema razini nervoze pokazanoj na današnjoj tiskovnoj konferenciji, kao i ekspresnoj dostavi spomenutog dokumenta kontroverznim novinarima, poput Mladena Plešea ili Romana Bolkovića, inače bliskih krugu Budimira Lončara, Saše Perkovića, Stjepana Mesića i Josipa Manolića, objava „Barbike“ je i te kako uzdrmala najpoznatijeg stanovnika Pantovčaka. Teško je međutim vjerovati da je Ivu Josipovića osobito uzdrmao dio akcijskog plana u kome se govori o njegovoj protukandidatkinji Kolini Grabar Kitarović, protiv koje je spomenuti akcijski plan i usmjeren. Josipovićeva nervoza, čini se, leži ponajprije u činjenici da su planom prokazane mnoge netransparentne aktivnosti koje vladajuća stranka, uključujući i njegov ured, godinama provodi na hrvatskoj političkoj sceni, uključujući i aktivnosti na „ohrabrivanju kandidata na desnom centru i radikalnoj desnici“, što je bilo očito i na prošlim predsjedničkim izborima, ali i kroz plan podržavanja predstojeće predsjedničke kandidature Milana Kujundžića. Uz kazano, aktualni predsjednik nikako ne može biti zadovoljan niti curenjem u javnost svojevrsnih antiameričkih stavova, navedenih „Barbici“,  potpuno neprihvatljivih za javnu percepciju o jednoj članici EU-a i NATO saveza.

Da je riječ o klasičnom dokumentu iz domena specijalnih operacija koji se već dosta dugo provodi, dokazuju i medijski natpisi objavljeni u djelu medija u kojima je Kolinda Grabar Kitarović redovito bila prikazivana kao „poslušnica Zapada i sluga američkih imperijalnih interesa, bliska Komitetu 300“ i drugim polugama tajne i polutajne moći. Iz ovog kontroverznog dokumenta vidljivo je kako, zbog pogodovanja ponovnom izboru Ive Josipovića, njegovi kreatori igraju „na kartu“ iskorištavanja „lošeg rejtinga Amerikanaca kod građana pravoslavne i muslimanske vjeroispovjesti, ali i djela katolika, pristaša teorija zavjere“, što kontroverzni akcijski plan nedvosmisleno dokazuje.

Dakle, analizom ovog dokumenta potpuno je očito tko stoji iza određenih poteza na unutarpolitičkom planu i protuzapadne kampanje, vođene od strane lijevih ali i u djelu tzv. desnih medija u Hrvatskoj, kao i planiranim učincima te kampanje. Istinitost ovih tvrdnji, odnosno klasični primjer pokušaja zamjene teza, nešto su sasvim drugo.

Kreatorima ovih pamfleta uopće ne pada na um istražiti dostupne podatke o susretima Ive Josipovića i Georga Sorosa u posljednjih desetak godina. Ne pada im na um niti pozabaviti se propitivanjem odnosa između Dejana Jovića, Budimira Lončara ili Romane Vlahutin s Komitetom 300 i bliskim im institucijama, a pogotovo su operirani na bilo kako značajnije involviranje u propitivanje uloge Ive Josipovića, ili njegovog prethodnika Stjepana Mesića, u pokušajima otvaranja Hrvatske prema Rusiji, glavnom geopolitičkom suparniku SAD-a i NATO-a.

>>Hrvatska danas kao Jugoslavija početkom sedamdesetih: Todorić i Josipović na sjednici CK SKH

Tim istim medijima, odnosno njihovim urednicima, ne pada na um istražiti niti činjenice o tome tko je trenutni vlasnik nekoć Pavićevog Europa press holdinga, koji preko novinara bliskih Uredu predsjednika sustavno radi na ocrnjivanju Josipovićevih  protukandidata.  Ne pada im na um provjeriti niti ulogu aktualnog predsjednika i nekadašnjeg ministra financija Slavka Linića u navodnoj prodaji nekoć Pavićevog koncerna jednom uglednom hrvatskom odvjetniku čije se ime, pazite sad, dovodi u kontekst s Trilateralnom komisijom i Komitetom 300.

Ukoliko je ovo točno, onda hrvatski mediji u vlasništvu pojedinaca bliskih uglednim članovima Trilateralne komisije i Komiteta 300, pogoduju upravo aktualnom predsjedniku Ivi Josipoviću koji se godinama ponosno šepuri s prijateljskim vezama sa kontroverznim burzovnim mešetarom Georgom Sorosom, osobom koja je „zgrnula“ milijune poslujući na istočno-europskom i ruskom tržištu, i koji u njegovom okružju drži Dejana Jovića, desetog najmoćnijeg Srbina na svijetu. I to, zamislite, o trošku hrvatskih poreznih obveznika.

>>Zašto je Josipović zataškao susret s Georgom Sorosom?

Naravno, činjenice se vješto pokušavaju skriti. Stoga je u javnost pokušavaju plasirati dezinformacije o navodnim aktivnostima paraobavještajnog sustava i Kolindi Grabar Kitarović kao povjerenici Komiteta 300. Ciljana je to operacija koja ima za cilj umanjiti izborne izglede Josipovićeve protukandidatkinje, ali i baciti dimnu zavjesu na mnoge druge događaje. Jedan od njih je svakako sve otvorenije propitivanje o ulozi Ante Josipovića u obračunima s „hrvatskim nacionalistima i neprijateljskom hrvatskom emigracijom“, kao i ulogu aktualnog predsjednika Ive Josipovića i Slavka Linića u već spomenutoj prodaji Pavićevog EPH.

Ukoliko se o tome bude pisalo, onda se u javnosti vrlo lako može udomaćiti sumnja da je institut predstečajne nagodbe ciljano osmišljen zbog  interesa pojedinaca i određenih elitističkih skupina. U tom slučaju netko bi se već mogao propitati i za ulogom i interesima  Ive Josipovića u svemu tome.

Kako do toga ne bi došlo, u javnost se plasiraju uradci poput „Barbike“ i tvrdnje poput one o aktivnostima tzv. paraobavještajnog podzemlja.

Na koncu, ne kaže se uzalud da se najviše laže prije izbora, u vrijeme braka, i nakon lova…!

Josip Zdunić