Mislio sam ovome tekstu staviti malo učeniji, složeniji, naslov, ali sam odustao. Napalo me na jednome portalu i ponovo sam vidio da je ipak pamet u jednostavnosti. Tamo sve vrvi od učenosti. Poduka se dijeli s visoka. Pogled na život koji zastupaju jedini je ispravan pogled. Sve ostalo je teška nazadnost, a idemo u 21. stoljeće. Podrazumijeva se, tu je još i povampireni nacionalizam (što mu god to značilo), ustaše, klerikalizam, i tako to. Milina jedna. Ne piše mi se adresa toga portala. Čemu? Dometnuo bih samo da skaču neuobičajeno žustro na svaki drukčiji pogled na masonstvo od njihovog. Činjenica nigdje, samo etikete lete na sve strane. I misao da su napredni, liberalni, progresivni, i što no još? Zaboravio sam dok mi je na um padala slika komunističkog komesara. »Pajdo« sve zna i sve može. Svaka čast.

Priča započe javljanjem fra Drage Bojića u povodu 30 godina postojanja Svjetla riječi. Žestoke misli pa mu odgovoriše neki dečki koji držahu da dotično ne stoji. I razvi se »naćvanje«. Nisam do sada sudjelovao u tome, ali ipak me neprestano pokušavaju u sve uvući. Kao ono nedavno kad bi govor o Dobrom pastiru i tim vremenima. Ne znam, valjda su to ti dosezi liberalizma i progresivnosti, ja još do toga nisam stigao. Ali polako, uvijek ima vremena ići krivim putem, a onim pravim je puno teže, iako je isplativije. Samo zaslijepljeni iz ovoga ili onoga razloga to ne vide.

Kako izvješćuju zaista nezavisni mediji Argentina je pošla pravim putem. Odlučila je stati na svoje noge i riješiti se globalnog pljačkaškog novčanog sustava. Srušila je tako mit o nužnosti vanjskog zaduživanja. Što je bilo bilo je, uredno je vratila sve svoje dugove i sada oporavljena snažno grabi naprijed. Sve to strašno živcira MMF. Što će biti ako i drugi budu slijedili isti primjer!? Bolje bi im bilo, naravno, da im statistike govore o ljudskim tragedijama nastalima zbog uništenog tržišta kapitala ili svjetske krize, kako to danas vole reći. Isto tako mogli bi izvijestiti kako su kaznili pojedince koji su se obogatili i uzrokovali svjetsku krizu. Međutim, MMF o svemu šuti jer ga to ne zanima. Oni su predstavnici elite koja se drži onoga lopovskoga »drpni gdje možeš«. Nisam ovo pročitao na spomenutom portalu, nego na jednom kojeg oni drže opskurnim. Što ću, nisam ekonomist pa mi je pabirčiti okolo pamet, ja se toga ne stidim. Držim, naravno, da mi se tako šire obzorja. Visina se klonim, jer se čovjeku na njima lako zavrti u glavi.

A napalo je ovih dana i neke plakate u Sisku. Pojma nisam imao o svemu dok u središnjem Dnevniku javne medijske kuće u našemu narodu sve to ne prikazaše i temeljito osudiše. Neka se zna dan kad je netko dirao u petokraku. Malo sam se štrecnuo na njezinu pojavu, jer je uvijek izazivala i izaziva spomen na teška vremena hrvatskog naroda. Takvu su nosili oni, ne samo u kožnatim kaputima, koji su znali dolaziti u cik zore i odvoditi u nepoznato, oni koji su ti se cerili iza pulta jer nisi njihov, oni koji su svojoj djeci davali unosne poslove a drugoj geslo »Snađi se, druže«. I ruka koja ju je držala bi crvena od njezine boje, ne crna kako su izvješćivali. Ili sam opet pogriješio, vidio što sam vidio, a ne ono što oni kažu? Druga ruka, bijela, držala je na svome dlanu križ. Samo su oni vidjeli da je ta ruka znak bijele rase, a ne životnog stava. Križ jednostavno nije mogao drukčije uroditi nego samo bjelinom. Stvarno nemam namjeru petljati se u političke borbe, htio sam samo reći kako mi građani sve to doživljavamo. U onom tv prilogu rekoše drukčije, svi građani osudiše poruku plakata. Nitko da bude »za«. Valjda su onda neki vanzemaljci stvarali i lijepili te plakate, usput potpuno pogriješivši što narod, slatke li komunističke riječi, misli.

Saudijsku Arabiju očito sve ovo ne brine. Kod njih je nemoguće da se križ pojavi u javnosti, zvijezda, pretpostavljam, mogla bi. Sve je to u skladu s ljudskim pravima, tako kažu. O gradnji neke kršćanske bogomolje nema ni govora. Važe samo one muslimanske. Izjavi sve to njihov ministar pravosuđa Mohammed al-Issa ovih dana dok se obraćao europskim parlamentarcima u Bruxellesu. Dok ovo pišem, pitam se zbog čega se onaj portal s početka dovezao mene i sličnih, evo mu posla koliko hoće. Ili ovo možda nije očito kršenje ljudskih prava? Rečeno je u medijima za 21., možda i 22., stoljeće, pred ljudima koji su masno plaćeni za zastupanje mišljenja različitog od svoga. Opskurni mediji daleko su od svega toga.

Križa se dohvatili i u Splitu. Željko Kerum, kao gradonačelnik, odavno je obećao da će postaviti barem jedan na obližnji Marjan gdje ih je nekada bilo 3. Zasja zvijezda i nestaše. Što svijetli Kerumu, ne bih pogađao, znam samo da puk nije protiv. Izgleda da je posve suprotnog mišljenja ministrica kulture hrvatske vlade koja se klima kao babin zub Andrea Zlatar Violić. Za početak bi skratila namjeravani križ. U pomoć je pozvala preko noći donesenu odluku da se Marjan proglasi zaštićenim kulturnim krajolikom. Prije toga proglašen je parkom prirode. Pa ti tamo stavi nešto ako ti drugovi ne dopuste. Makar se radilo o zvijezdi. Ako ništa drugo, došli bi oni pokloniti joj se, ne u stilu onih mudraca s Istoka, nego u stilu boljševika, da im sada ne spominjemo imena. Huda vremena ponovo bi zakucala na vrata. Nevjerojatno u zemlji koja se obranila uz tešku muku. Zvijezda je tu vodila svoje kolo, zna to puk dobro.

Priznat ću na kraju da ne valja čitati nešto o sebi prije neke ozbiljne radnje. Valjda bi ove moje riječi bile blaže da i dotični bijahu blaži. Sve u svemu ipak sam se trudio, za njih ništa ne znam. Kad ih sretnete, a srest ćete ih, prosudite sami.

Miljenko Stojić