Predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković primili su u srijedu odvojeno člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda Milorada Dodika te su s njim, kako je priopćeno, razgovarali o stanju u susjednoj zemlji, njezinim euroatlantskim perspektivama i gospodarskim projektima, te o položaju i pravima Hrvata.

HDZ-ova politička veterana prof. dr. Andriju Hebranga portal Direktno.hr upitao je je li primjereno da najviši državni vrh prima tako kontroverznog političara koji ne skriva svoje krajnje ambicije o otcjepljenju Republike Srpske, a koji je na crnoj listi američke administracije.

Hoće li Hrvatskoj, bolje rečeno, Hrvatima u BiH, od njegova posjeta biti više štete nego koristi i vjeruje li službenim objašnjenjima zašto je primljen.

Zanimalo nas je i zašto bi predsjednik države primao predstavnika srpskog naroda iz druge države, jer je iz Milanovićeva ureda jasno istaknuto da je Dodik došao u tom svojstvu, a ne kao član kolektivnog predsjedništva BiH.

Hebrang je priznao da je dolazak Dodika na poziv predsjednika države i premijera izazvao čitav niz kontroverzi jer nije jasno zbog čega se poziva čovjek “s kojim Hrvatska ima neriješena pitanja iz nedavne povijesti, prije svega je riječ o protjerivanju velikog broja Hrvata iz područja koje obuhvaća Republika Srpska, a taj se problem još nije ni počeo rješavati”.

Drugo je pitanje, dodaje, u kojem je svojstvu Dodik došao, je li kao čelnik svoje stranke, ili kao član Predsjedništva BiH?

To su sve pitanja koja su otvorena i o kojima se može široko raspravljati, ističe Hebrang.

“Međutim, za moje poimanje i poznavajući situaciju, mislim da je iznad svih tih otvorenih pitanja problem položaja Hrvata u BiH”, upozorava.

Podsjeća kako su Hrvati u toj zemlji konstitutivan narod, ali iz toga ne vuku nikakva prava, jer je protiv njih donesen jedan akt koji će imati dugogodišnje negativne posljedice, a to je Daytonski sporazum.

“U njemu, iako postoje tri konstitutivna naroda, samo je jedan dobio svoju teritorijalnu autonomiju, a to je, kako znamo, Republika Srpska. Dok su Hrvati ‘prilijepljeni’ puno brojnijim Bošnjacima i zajedno čine Federaciju BiH. I u početku je bilo jasno da je to za Hrvate loša situacija. Nadalje, Bošnjaci su iskoristili svoju prevagu i doveli do toga da Hrvati nemaju svoga izabranog predstavnika u središnjem državnom tijelu, zbog čega su izgubili bilo kakav utjecaj na svoju sudbinu.

Sve to zajedno je dovelo u pitanje ulogu Republike Hrvatske koja po svom Ustavu, ali i Daytonskom sporazumu ima dužnost i obvezu brinuti se o Hrvatima u BiH. Do sada su se iz Hrvatske uistinu trudili i pokušavali dokazati na taj problem ističući prava Hrvata u BiH, tražeći i na međunarodnom planu diplomatsku podršku, ali rezultati su minimalni”, ističe Hebrang.

Hebrang smatra da je upravo taj katastrofalan položaj Hrvata u BiH bio ključan poticaj da se ide s ovakvim, ”pomalo šokantnim”, potezom pozivanja Dodika u posjet.

Naime, uvjeren je da su svi svjesni da Dodik sigurno nije prijatelj Hrvata u BiH, ali štiteći interese svoje Republike Srpske, on definitivno želi pomoći i Hrvatima da bi oslabio bošnjačku komponentu.

“Sjećam se kada sam bio politički aktivan i kada je donesen Daytonski sporazum kako je Dodik već tada zagovarao da zajedno ostvarimo pravo hrvatskog i srpskog naroda u BiH. On je od početka vidio svoj interes u podršci Hrvatima radi slabljenja tog bošnjačko-hrvatskog ‘saveza’. Tako mi moramo pružiti ruku njemu, prihvatiti njegov interes da pomogne Hrvatima, jer oni su sada u takvoj situaciji u BiH da moramo samo gledati interesne veze s onima koji nam mogu pomoći, a to je upravo Dodik”, mišljenja je Hebrang i dodaje da ako ne iskoristimo tu šansu, Hrvati ostaju u BiH potpuno osamljeni.

“Ako Hrvati ne dobiju podršku od Dodika, onda oni više u tijelima BiH nemaju što tražiti. Mislim da je to zadnja slamka spasa i da ona mora rezultirati zajedničkim zahtjevom i hrvatskog i srpskog dijela u BiH prema SAD-u, koji je mentor Daytonskog sporazuma za njegovom revizijom kako bi Hrvati mogli ostvariti prava iz svoje konstitutivnosti”, ističe Hebrang, koji stoga opravdava Dodikov posjet jer “Hrvati bez suradnje s Dodikom imaju puno manje šanse”.

Iako o posjetu i razgovorima koji su vođeni ne znamo sve ključne detalje, lako možemo naslutiti da iza toga stoji dogovor o pomoći Hrvatima radi ispunjavanja Dodikovih interesa, a posredno time i njihovih, uvjeren je.

Na upit je li to ”igranje s vatrom” kada se ide u savez s takvim političarem koji ne krije da mu je krajnji cilj razbijanje BiH, odnosno odcijepljene Republike Srpske (a koja je nastala na etničkom čišćenju), Hebrang misli da nije, jer je Dodik, podsjeća, jasno tijekom posjeta izjavio da nije za razbijanje susjedne nam države, nego za kvalitativan status sva tri konstruktivna naroda te da je za odcjepljenje jedino ako se to neće moći provesti.

Naravno, pitanje je koliko mu se može vjerovati s obzirom na dosadašnje istupe i djelovanje?

Hebrang odgovara s protupitanjem: ”A kome se u politici može vjerovati?”.

“Mislim da moramo ići u sve te spomenute i druge rizike i krenuti korak dalje, jer dosadašnja politika, koliko god bila aktivna s hrvatske strane, nije donijela nikakvih rezultata. A sada je vrijeme kada treba mijenjati izborni zakon u BiH, dakle prava je prilika da se zajedničkim snagama nešto postigne u korist Hrvata”, poručuje.

Na pitanje kompromitira li se na neki način Hrvatska pred međunarodnom zajednicom primanjem i dogovaranjem s političarem poput Dodika, odnosno možemo li si tako nanijeti više štete u daljnjim pregovorima o statusu Hrvata u BiH jer je Željko Komšić već poručio da neće biti ostvareno ono što su “Milošević i Tuđman u Karađorđevu zamislili”, Hebrang odgovara kako, naravno, postoji određeni rizik od zlonamjernih tumačenja, ali da i premijer i predsjednik neprestano ističu jedinstvenost i cjelovitost BiH kao države upravo kako bi prevenirali takve napade.

“Hrvati su u takvoj silaznoj putanji u korištenju svojih prava da je ovo, rekao bih, zadnji trenutak da se napravi neki veliki potez”, zaključio je Hebrang tim riječima svoj razgovor za Direktno.

M.M.