Što preko Lampeduze, što preko Španjolske (Gibraltarski tjesnac), što preko Rusije u Norvešku i što balkanskom rutom – nespretna i licemjerna Europska Unija u samo godinu dana posrkala je dva milijuna migranata o kojima ne zna ništa ili pak o njima ima krive podatke i predodžbu.

Uskoro će EU o svima njima saznati previše. Po onome što se u Europi zbiva postoji opravdana sumnja da je među milijunskom migrantskom populacijom najmanje deset tisuća obučenih terorista, tj. obučenih vojnika ISIL-a i Al'qaide, koji su prolazeći balkanskom rutom prokrijumčarili i nešto naoružanja. A ostali su jataci i nijemi svjedoci. Jataci su na žalost i muslimanski doseljenici, „starosjedioci“, i muslimanski centri, jer do sada europskim vlastima oni nisu izručili niti jednog teroristu, svoju civilizacijsku sramotu, kako bi pokazali solidarnost i zahvalnost prema napadnutoj Europi, njihovoj udomiteljici.

Europskim prijestoljnicama eksplozije i atentati ubijaju na stotine nevinih žrtava, u Francuskoj je proglašeno (jalovo i neučinkovito) izvanredno stanje, u Briselu isto tako: duge cijevi na ulicama i – ništa osim straha i neučinkovitosti. S punim usta licemjerja EU i dalje živi u opravdanoj neizvjesnosti i panici. Već je svima jasno da se takvom kukavnom politikom ne postiže ništa osim sve veća neizvjesnst i šalje se poruka da se birokratska EU ne zna obraniti od svoje laži i lažne dobrote, nego se Europljani moraju sami organizirati i obraniti. Jer nakaradno postavljena ljudska prava opasnija su od terorističih bombi.

U budućnosti se očekuju bombaški teroristički napadi po čitavom teritoriju, u svim zemljma članicama EU, a muslimanski korpus u Europi, i njihovi vjerske vođe, retorikom laži i dalje obmanjuju europsku javnost, nastavljajući s proizvodnjom laži o integraciji i multikulturalnosti. Time samo draškaju, uistinu podržavaju islamistički terorizam. Europska sekularnost pretvorena u europsko antikršćanstvo i ostatke ostataka judeokršćanske civilizacije u nametnutom ratu s islamizmom; bojno polje su europke ulice, trgovi, crkve i šetnice, žrtve su isključivo Europljani i njihov način života.

I upravo zato, zar je onda Europskoj Uniji doista potrebna ova farsa s otvaranjem pogavlja, u konačnici s prijemom Srbije u svoje punopravno članstvo? Zar briselskim birokratima nije jasno što je Srbija, njihova planetarno brendirana prijetvornost i belosvetsko prenemaganje, njihova prošlost bez povijesti i tzv. srpska vojska koja je pred očima svjetske javnosti u Srebnici jednostavno odvojila mušku djecu i odrasle muškarce od svojih obitelji i onda ih sustavno danima ubijala, njih 8000?! I to 1995. godine?!

Tome sličan pokolj izveo je sovjetski um, konkretno NKVD, u Katinskoj šumi 1940. godine, njih 22 000 Poljaka. I zar je Srebrenica, Vukovar ili Škabrnja, srbijanska referenca za članstvo u Uniji ili briselska birokracija toliko kratko pamti? I zašto bi Hrvatska zaboravila Vukovar, milijune projektila na taj grad, Osijek, Zadar, Šibenik, pokolj na Ovčari, Škabrnji, ili poratni pokolje od Bleiburga i Tezna do Kočevskog Roga, Hude Jame, Macelja...? Srbijanski judenfrei zloduh nije nikad uništen, ni vraćen u bocu povijesti. Kao da je duh janjičarstva zarobio svaku misao na kosovski poraz.

Zašto ih primiti u EU kad Srbi i Srbija nisu nikad ni po čemu bili dio Europe, njima je Bosna na zapadu?! Preskočili su sve faze europske kršćanske uljudbe i bili zaokupljeni bratoubilačkim ratom s Turcima? Europskoj Uniji treba Srbija kao automobilu jedro. Dužnost je Hrvatske da skrene pozornost na svoja iskustva sa Srbijom i Srbima u prošlosti i opstruira svaku pomisao na Srbiju kao članicu EU-a. Za dobrobit EU, Hrvatska mora spriječiti da se jedan problematična država priključi europskoj obitelji, Srbiji je i dalje mjesto na istoku, uz svoje seniore kojima su oduvijek vjerno i predano služili – Otomanskom carstvu i sovjetskoj Rusiji. Oni se iz prošlosti jako dobro razumiju, uostalom kao prava braća po ocu.

Svakome je jasno da ništa od ulaska Srbije u EU, jer nove članice EU-a moraju najprije pristupiti NATO-u, a tek onda EU. A Srbija sebe neprestano vidi kao ruski prirepak na Balkanu. Biti sužanj Rusima, to im je oduvijek imponiralo, koliko god ih Rusi na koncu uvijek izigrali. U svom bizantizmu Srbo-srbijanci žele postati ruski Krim u Europi, razlog zbog kojeg bi jednoga dana Rusi mogli imati izliku „osloboditi“ Srbiju.

I što bi Srbi imali od toga? „Ništa ali lepo zvuči“.

 

L. C.

Share
0