Hrvatski pozdrav „Za dom spremni“ iznova je skinuo „hlače i gaće“ Ivanu Zvonimiru Čičku u Osijeku na utakmici Hrvatska- Izrael, „hlače“ koje su mu gotovo iz istih razloga padale davne 1972. godine i uvijek padnu kad poželi biti veći Papa od samog Pape.

Nisam primjetio da se bilo kada u povijesti Srbije dogodilo da njihov matični „Srpski helsinški odbor“ tako brižno prikuplja četničke povike s nogometnih i inih skupova šaljući ih okolo po svijetu denuncirajući vlastitu državu. A zašto bi to i činili? Pa četnički pokret je rehabilitiran, a Srbi za razliku od nas, ma šta mi mislili o njima, ponosno čuvaju svoje nacionalne simbole i interese.

Ima li ikakve razlike između pametnjakovića Peternela i Čička iz HHO-a i notornog bivšeg ministra Jovanovića na kojega smo se svi digli na noge, jer je eto, uz pomoć još notornijeg Stevanovića cinkao je Hrvatsku FIFI radi istog pozdrava, „Za dom spremni“.

>>Sud utvrdio: Pozdrav "Za dom spremni" je stari hrvatski pozdrav

Hrvatski pozdrav „Za dom spremni“ Hrvati uporebljavaju samo kada se osjećaju ugroženi, kada instiktivno predosjećaju ugrozu vlastite Domovine, a to su na vrlo konkretan način pokazali u Domovinskom ratu kada su hrvatski pozdrav „Za dom spremni“ izabrali kao učinkovito psihološko oružje za obranu vlastitog živita, vlastitog dvorišta i vlastite Domovine.

U Osijeku se dogodila ista stvar, pred AZEMO-m Mirjane Rakić dogodila se ista stvar!

Hrvati su talentirana nacija, imaju duboko razvijen osjećaj za pravdu i duboko intuitivno osjećaju da nam država ubrzano propada, a Hrvatskoj prijete neviđene ugroze i to je jedini razlog zbog kojega smo „Za dom spremni“ i moramo biti spremni.

Hrvati i Hrvatice osjećaju da se nalazimo pred ponorom, pred slomom jedne totalno anacionalne politike koja se vodi između tri pobjedničke strane kao svojevrsna „borba prijestolja“, borba za što veću osobnu političku korist iza koje se neminovno krije i vlastita materijalna korist. S druge pak strane, Hrvatice i Hrvati osjećaju se jadno i prevareno, osjećaju da su opet ispali budale i svoje glasove nade na zadnjim izborima bacili su u vjetar, bacili su „biserje pred svinje“, koje se nemilosrdno poigravaju žderući nam hrvatske živce. Vidjeli smo i svjedočimo svaki dan da poraženi nisu poraženi, da pobjednici nisu pobjednici, a da neki od pobjednika manipuliraju i uriniraju po hrvatskoj naciji zajedno s poraženima stvarajući neku novu treću proregionsku politiku.

A šta drugo nego u takvoj političkoj situaciji biti „Za dom spremni“? Zar je važnije šta će misliti jedan delegat utakmice, jedan Zvonimir Čičak s hlačama ili bez njih, jedan Jovanović ili Stevanović, zar je važnije da naša nogometna reprezentacija predstavlja ili ne predstavlja Hrvatsku koje ima, ili Hrvatsku koje nema. U ovoj situaciji Hrvatske nema, ako ostane ovako ne će je ni biti i tako je svejedno hoćemo li imati reprezentaciju ili ne!? Za ovakvu Hrvatsku bez lustracije i rasčišćavanja komunističkih, diktatorskih zločina J.B.Tita ja ne navijam. Za ovakvog premijera koji to ne razumije ili ne želi razumjeti ja ne navijam. I kada bih znao da pozdravom „Za dom spremni“ mogu srušiti ovakvu politiku vikao bih 24 sata na dan „Za dom spremni“ iz svega glasa i iz sveg srca!. Eto, to Ivan Zvonimir Čičak, nekadašnji suradnik Haškog tužiteljstva, ne razumije ili ne želi razumjeti.

“Za dom spremni“ nije upreno ni protiv Izraela, ni protiv Židova, ni protiv Srba već protiv domaćih izdajica koji se ponovo igraju s hrvatskim svetinjama, s Hrvatskom, sa Domovinskim ratom, Tuđmanom i braniteljima. Od njih je potrebno braniti svoj Dom, svoju obitelj, svoju naciju i svoju Državu. Što u legitimnoj obrani može biti sporno?

I kada treba vikati „Za dom spremni“?

Pa uvijek onda kada se najdalje čuje taj krik protesta protiv svih ugroza Hrvatske! Onda kada se najjače čuje i vidi , onda kada će to rasparati uši tvrdokornih i nerazumnih vlastodržaca, onda kada i naoko štetom, možemo učiniti Domovini korist i prekinuti ovu mentalnokomunističku agoniju u koju su uvučeni i Orešković i Most. Nema savijanja kičme pred nikakvim slatkorječivim lažnim obećanjima.

I.Z.Čičku su ponovo pale „gaće“ kada ide vlastitu državu cinkariti Beogradu i međunarodnoj zajednici praveći se veći Papa od Pape! Ne želi ni znati ni shvatiti da nikada ne će ušutkati taj glas, taj vapaj pobjednika Domovinskog rata, taj glas koji je ledio krv u žilama neprijateljima i zdajicama hrvatskog naroda kroz povijest.

Šta danas može naš jadni, bijedni, prevareni, prezaduženi narod nego vikati iz očaja „Za dom spremni“, tražeći od novih vlasti ili rezultate ili nove izbore. To pravo, da budemo „Za dom spremni“ nitko nam ne će i ne može oduzeti ni s hlačama ni bez njih, koje su nam odavno pale zbog bijednih pokušaja uperenih protiv hrvatskog čovjeka, obitelji, nacije i hrvatske nacionalne Države!

Kazimir Mikašek-Kazo

Share
0