Ovo više nema smisla! Vesna Teršelič (Documenta) i Zoran Pusić (Građanski odbor za ljudska prava) uputili su (srijeda, 12. kolovoza 2015.) otvoreno pismo nikome drugome nego – predsjedniku Vlade RH Zoranu Milanoviću, u povodu obilježavanja dvadesete obljetnice Vojno-redarstvene operacije Oluja, u kojem ističu da je „protekla u znaku slavlja oslobođenja bez organiziranog spomena na žrtve!“

Stoga, čujte sad ovo, pozivaju Vladu RH da na tragu riječi premijera Milanovića „žalimo za svakim izgubljenim životom, za svakom žrtvom, svakom ljudskom i obiteljskom tragedijom“ te da Vlada „pronađe način uključivanja sjećanja na žrtve u obilježavanje godišnjice VRA Oluja“.

A što je s tim u svezi otvoren Muzej na Kninskoj tvrđavi?

Dakle, kao prvo, oni se obraćaju čovjeku koji je „brzinom munje“ stigao na obljetnicu u Knin, a još brže napustio ovaj grad, hrvatske branitelje i masu građana koji su dostojanstveno obilježili najveći blagdan u Hrvata. Kao drugo, Teršelič i Pusić „brat i sestra uboga…“ nisu se toga dana ni pojavili u Kninu, a još manje se čulo da su bilo gdje na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja zapalili svijeću (a kamoli donijeli vijenac!) za poginule, umrle i nestale hrvatske branitelje i civile tijekom srpske i ine agresije na Republiku Hrvatsku. Stoga njihovo tobožnje zauzimanje za žrtve toliko je prozirno i plitko da već i djeca u školama vide da je riječ o ljudima kojima se „živo j..e“ za one koji su dali svoje živote ili koji su kao civilne žrtve poginuli. Te i takve udruge koje oni predstavljaju nisu ništa drugo nego „zločinačke organizacije“ koje koriste tuđe rane i teške boli za svoju osobnu promidžbu. Osim toga, neka se pogledaju i njihovi godišnji prihodi, pa će vam sve biti jasno. Ništa ti kontraverzni „srpski harmonikaši“ ne rade besplatno, čak bi se moglo reći da navodno i plaču za žrtvama, baš kao i razni pupovci, Srbi po zanimanju, ako im to netko debelo plati.

Shvaćamo hrvatske intelektualce, što ne žele prljati ruke odgovarajući ovim „pomozbog“ junacima, ali im ne odobravamo što šute na rad i širenje njihova smrada.

Već je vrijeme da nam i oni sami odgovore: što ih povezuje sa žrtvama iz Domovinskoga rata, osim navodne financijske i materijalne koristi?

Oni sada pričaju o spomenu na stradale tijekom i nakon Vojno-redarstvene akcije Oluja, zamjeraju govornicima u Kninu što nitko od njih nije govorio o zločinima i potrebi istraživanja i procesuiranja „svih ratnih zločina počinjenih protiv svih žrtava, a posebice počinjenih protiv SVIH civilnih žrtava“.

Oni o tome, da ti pamet stane, pišu premijeru Milanoviću! Pa, Milanović im je bio koliko-toliko u Kninu, a i sami su citirali njegove riječi, on sve zna, a ovaj „brat i sestra“ stvarno ne znaju – NIŠTA!

U svom otvorenom pismu osvrću se i na neke hrvatske sudionike Domovinskoga rata koji su osuđeni pod najblaže rečeno „misterioznim okolnostima“, kao što je primjerice „Slučaj Lora“ te na osuđenog Mirka Norca. Zatim, upozoravaju Milanovića i na „propuste“ u svezi „zaštite sigurnosti novinara, fotografa i aktivista prije i nakon (sramne.op.p.) dokumentarne Frljićeve predstave „Drugi rat“ u HNK Ivana pl. Zajca, koja je održana 5. kolovoza u Rijeci.

Sve to na što se žale moglo bi stati u dvije riječi – jadni ljudi!

Oni su, na žalost, toliko prozirni i lažljivi da ne vide dalje od nosa, kao da su pijanice ili ne daj Bog drogirani.

Taj „humanitarni klaun i klaunica“ zapravo bacaju smeće i na prvu potpredsjednicu Vlade, gospođu Vesnu Pusić. A ona je rođena sestra „pomozbog“ junaka Pusića!

Dakle, dok sestra drumom, brat šumom!

Međutim, jeste li zapazili da u njihovu Otvorenom pismu predsjedniku Vlade o hrvatskim žrtvama Domovinskoga rata Teršelič i Pusić nigdje, ali baš nigdje ne spominju ni riječi, a još manje srpsku i inu agresiju, ratnog zločinca Slobodana Miloševića, ratne zločine i zločince tzv. Republike Srpska Krajina, te sve ono što se već 25 godina događa Hrvatima koji žive u Srbiji i Crnoj Gori. O Republici Srpskoj da i ne govorimo. Također ih ne smeta što srpski četnici urliču i pale hrvatske zastave na najveći hrvatski blagdan u Beogradu, odnosno što su zločinci Šešelj i Hadžić na slobodi. Ne bi se začudili da ovo dvoje „promuklih“ i nerazgovjetnih provokatora već nije napisalo zamolbu Haaškom sudu da pusti na slobodu Karadžića i Mladića, a ne bi se iznenadili ni da su se već založili i za kapetana Dragana.

No, to nije sve o čemu Pusić i Teršelič laprdaju. Eto, javno ih pitamo, a to je razina razgovora s njima: gdje su završile četničke šubare? Naime, na 8. sjednici VSO, koja je održana 12. ožujka 1993., a kojoj je bio nazočan čitav vrh agresorskih zločinaca, Života Panić je rekao: „Evo jedan podatak: Republika Srpska Krajina (Zečević, Paspalj) donijela je odluku da kupe 50 hiljada šubara. Onaj tko nije želio staviti šubaru na glavu, morao je otići od njih!“. (Pusić i Teršelič su vjerojatno stavili.). A Milošević je na to dodao: „Oni su idioti, hoće da liče na četnike“. Na to se nadovezao Pavle Bulatović i rekao: „Paspalj je pola vremena za pregovaranje u New Yorku utrošio na konsultacije i otvaranje trgovačkih veza za kupovinu 15 hiljada šubara!“. (Knjiga „Neizgovorena odbrana Momira Bulatovića“, Niš, 2006., str. 150-151.).

Eto, za takve se bore „brat i sestra“ Pusić i Teršelič, valjda i iz zahvalnosti što su Zečević i Paspalj i njima ostavili po koju šubaru da izgledaju, kao što kaže Milošević, kao „idioti i četnici“!

Ima li nekoga u ovoj državi da već jednom javno ukaže na te navodne „izdajice i ratne dezertere“ i da im zatvori „financijsku pipu“. Čim će prestati primati obilne novce za prozirne i lažljive igre sami će otići. Ali, s obzirom da u Hrvatskoj još nitko nije kažnjen za klevetanje i vrijeđanje Domovinskoga rata i njezinih junaka, vjerujemo da to ne će stići ni ovo dvoje prodavača magle i kikirikija.

 

Mladen Pavković

Share
0