Samozatajni zadarski slikar Neven Otavijević slika, koliko mu objektivne okolnosti dopuštaju dok ga subjektivne upućuju, guraju prema obimnijoj kontinuiranoj produkciji.

Teško je posložiti stvarnost života s našim željama, htijenjima i mogućnostima, teško, naporno, složeno i iscrpljujujuće.

Unatoč svih realnih poteškoća koje nezaustavljivo nagrizaju aktivnu djelatnost umjetnika, Otavijević se srećom hrabro i odlučno odabire, stvarajući likovni produkt manjeg obima ali izrazite težine.

Nedavno smo imali prigode vidjeti dva nova ulja na platnu. Riječ je o portretima žena zagonetnog držanja u okruženju u poznatom slikarevom stvarno nestvarnom krajoliku, u prostoru arkadijskog doživljavanja svakodnevnog.

Smirujuće, dostojanstvene geste oba lika, prva stojeća i druga sjedeća figura, reklo bi se u potpunoj tišini, kao da jest ili doista jest, pred njima svečani, odlučni trenutak, koji će njihove iduće dane usmjeriti prema nepoznatom ili neizbježivom.

Otavijević s puno pažnje ali i poštovanja portretira jedinstvene trenutke u životima dvije nepoznate žene, ističući njihovu tajnovitost ali i odmjerenu ljepotu.

Kolor je odmjeren, profinjen.

Doista, žene kao da su izronile iz prelijepog okruženja i sada su tu, ogoljene ispred nas, u očekivanju, u čekanju na odjek dvije, tri sudbonosne riječi, svjesno žudeći prema miru iz koga su izronile.

Serija ulja od aktova do portreta žena značajan je doprinos Nevena Otavijevića aktualnoj likovnoj produkciji i bilo bi vrijeme da ih slikar prikaže na izložbi koja bi obuhvatila njegova ključna djela.

 

Miroslav Pelikan