Srbi imaju iskonsku potrebu „vasceo svet“ gnjaviti svojom veličinom, pa kreću od toga da je Isus Krist bio Srbin – i od te ideje sve dalje ide lako! U stvarnosti sve se zbilo nešto drugačije od onog što Srbi tvrde i kako doživljavaju svijet.

Recimo, Zračna luka Beograd od 2006. zove se "Nikola Tesla"; u Beogradu postoji i Muzej Nikole Tesle, kao i njegov spomenik. Mora se spomenuti da je Tesla bio u Beogradu samo jednom – i to 1892. godine – i provo u u gradu 31 sat! Iz toga slijedi da je on pravi simbol srpske znanosti – s kojom nema nikakve veze!

Dakle, Nikola Tesla rođen je u Smiljanu, u Hrvatskoj 1856. godine. U svom "Dnevniku" je zapisao: "Drago mi je što me i Hrvati smatraju svojim jer su moji preci hrvatski koljenovići Draganići iz Zadra. Kao hrvatski plemići u 16. stoljeću došli su u Liku i tu ostali. U Liku su moji prapreci došli preko Novog Vinodola. Preci moje majke, Kalinići, također su hrvatski plemići iz Novog Vinodola. Moj pradjed stjecajem okolnosti morao je otići u Bosansku krajinu (turska Hrvatska) i tamo se oženio pravoslavnom djevojkom i prešao na pravoslavlje."Svojim obrazovanjem i radom on je hrvatski, austro-ugarski i američki znanstvenik, a zanimljivo je da je kiparu Ivanu Meštroviću sugerirao kako ne želi da ništa njegovo završi u Beogradu, pa je Meštrović izveo njegov spomenik za Institut Ruđer Bošković u Zagrebu 1956. godine! Kasnije je izrađena kopija za beogradski Muzej Nikole Tesle.

Hrvatski kipar Ivan Meštrović, koji je bio veliki jugoslaven prije prvog svjetskog rata, izradio je maketu za monumentalni Vidovdanski hram, koji se Srbima gadio jer u njemu nije bilo ništo od njihove poznate i ugledne "bizantsko-turske tradicije"! Predimenzionirani hram, na sreću, nije realiziran, no Meštrović je izradio kip "Pobjednika" (izvorno je trebao stajati u središtu fontane), koji je, nakon postavljanja na Kalemegdanu 1928., sa svojih 14 metara visine, postao simbol Beograda! Meštrović je izradio i Spomenik Neznanom junaku na Avali 1938. godine.

Hrvati često atentat na Stjepana Radića u Skupštini u Beogradu vezuju uz zgradu koja je i danas srpska Skupština. Međutim, Puniša Račić pucao je u Radića i druge hrvatske zastupnike 1928., a Skupština Jugoslavije dovršena je tek 1936. godine! Jedan novinar je davno zapisao: "Narodna skupština nalazi se u jednoj adaptiranoj šupi, koja je nekad služila za štalu. Izvana čini dojam izložbenog paviljona za poljoprivredne strojeve..." i u tom prostoru pucao je radikal Račić na hrvatske zastupnike 20. lipnja 1928. godine. Prvim metkom pogodio dr. Pernara iznad srca. Na Račića je skočio dr. Đuro Basariček, no ovaj ga je pogodio u slabine. Shvativši Račićeve namjere, ispred Stjepana Radića dotrčao je Ivan Granđa, da ga zaštiti svojim tijelom. Račić ga je pogodio u ruku i potom je pogodio hladnokrvno Radića u trbuh. Tada se Pavle Radić bacio na Račića, a ovaj je dobacio: „Tebe sam i tražio!“ i pogodio ga u blizini srca. Smatralo se da će šestim metkom Račić ubiti i Svetozara Pribičevića, koji je sjedio uz Stjepana Radića, no on je samo izašao iz dvorane kroz ministarsku sobu. Tim atentatom zapravo je bila sahranjena Kraljevina Jugoslavija!

Ipak, najgora i najsiromašnija europska država dovršila je novu Skupštinu 1936., a 1939. godine ispred nje su postavljena dva impresivna konja, koje zauzdavaju dva muškarca. Riječ je o dvije monumentalne skulpture "Igrali se konji vrani", hrvatskog kipara Tome Rosandića, rođenog u Splitu, ali i utemeljitelja i dekana Likovne akademije u Beogradu! On, naravno ima svoj Muzej Tome Rosandića u Beogradu, koji je, naravno, zatvoren.

Hrvatski kipar Rudolf Valdec izveo je 1911. spomenik Dositeju Obradoviću na Kalemegdanu, a Simeon Roksandić svoju najbolju skulpturu "Ribara" za isti park. Zagrebčanima je ta skulptura poznata jer se original nalazi na Jezuitskom trgu na Gornjem gradu. Frano Kršinić izveo je Spomenik Nikoli Tesli ispred Tehničkog fakulteta.

Svakako treba spomenuti da je prirodoslovac Josip Pančić iz Bribira, dopisni član JAZU u Zagrebu od 1867., utemeljitelj i prvi predsjednik Srpske kraljevske akademije, koja je zaživjela 1887. godine i koja je do danas ostala stožerna anti-hrvatska institucija!

"Svako dijete zna" da je najveći srpski pisac Hrvat Ivo Andrić, kojeg su podrugljivo u Beogradu zvali "fra Ivo", jer se spekuliralo da je dijete bosanskih franjevaca iz Travnika – u svakom pogledu. Naravno, u Beogradu je Muzej Ive Andrića, a njegovo djelo je totalno obesmislio Sarajlija Emir (tzv. Nemanja!) Kusturica sa svojim sramotnim "Andrić-gradom" na Drini u tzv. Republici srpskoj!

Za kraj se moramo sjetiti i najvećeg Srbina svih vremena, "nasmiješenog diktatora" Josipa Broza Tita, koji kao etnički Hrvat ima nekoliko muzeja u Beogradu: u sklopu Muzeja istorije Jugoslavije djeluju: Kuća cveća, Stari muzej i Muzej 24. maja!

Već vidim, u sklopu razvoja turizma u Beogradu, tzv. "Ustašku turu" za drage goste iz Hrvatske... Niko nema što Srbin imade...!

 

F. Perić

Share
0