KOLUMNA MILJENKA STOJIĆA - TRAGOVI BLIZINE

Miljenko Stojic: Dok revolucija teče

Dubravko Jelčić napustio je ovaj svijet. Veliki Dubravko. Tijelom malen, ali iza sebe je ostavljao duboku brazdu. Volio je svoj narod ma gdje on bio. Rodio se u Požegi 1930., da bi kao dječarac dospio u Čapljinu zbog nove službe svoga oca. Udahnuo je tu neslomljivi hercegovački duh. Upamtio je i tadašnjeg čapljinskog župnika fra Andriju Jelčića. Istog su prezimena, ali nisu bili ništa u srodstvu.

Miljenko Stojić: Eh, ta vremena

Glumac Robert Kurbaša nedavno je gostovao na korizmenoj tribini kod hercegovačkih franjevaca u zagrebačkoj Dubravi. Između ostaloga objasnio je kako danas prevladava »estetika šoka« koja izjednačuje umjetnost sa šokom, dok je ona uobičajena katarza tek u drugom planu.

Miljenko Stojić: Bog i Hrvati

Središte Ljubuškog. Kip majke s djecom privinutom u krilo, narod, političari. Ovih dana. Središte Ljubuškog. Žive majke kriju djecu u krilu, narod raspršen, političari mudruju o svjetloj budućnosti. Onih dana. Stojim i prebirem te misli u glavi. Zar je moralo baš tako biti?

Miljenko Stojić: Daleko im kuća bila

Kad je Hitler 1941. napao svoga saveznika Staljina, jugokomunisti su se tek tada uključili u rat. I stali su nemilosrdno progoniti i ubijati hrvatski puk. Zbog toga je on bježao pred njima krajem toga rata. Ali bio je na Bleiburgu razoružan i predan u njihove ruke. Slijedio je Križni put i ubijanje, njih nekoliko stotina tisuća. Među njima bilo je i više od 500 svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova, sjemeništaraca..., puno više nego što ih je pobio sam nacionalsocijalizam ili nacizam (220). Mnogi su i živi zakopani, kao oni u Hudoj jami.

Miljenko Stojić: Putokazi

S proljećem dođe polako i uskrsno vrijeme. Ma baš lijepo, ljudi moji! Mislim na ovaj vidljivi okoliš, onaj nutarnji je sasvim nešto drugo. On ovisi o tomu kakve smo putokaze postavljali ili ih postavljamo u svomu životu. Tko razumije Uskrs, trebao bi razumjeti i to.

Miljenko Stojić: Mudraci, ovakvi i onakvi

Što znamo o američkom predsjedniku Donaldu Trumpu? Mislim na nas kršćane. Izgleda mi malo, jer vijesti o njemu su protuslovne. Najviše ga spominju oni koji su na suprotnoj strani od njegova političkoga, a po svemu sudeći i ljudskoga, uvjerenja.

Miljenko Stojić: Čas je

Izvijestiše nas da je Raka konačno pala. Pa i bilo je vrijeme, rekli bismo. Međutim, izgleda kako su nam nešto zatajili. Nisu nam rekli što je bilo s bojovnicima Isila.

Miljenko Stojić: Puče moj

Europsko ružno pače. Tako to nekako govore u posljednje vrijeme o Poljskoj. Famozni razvikani mediji, diljem Europe. Oni drugi govore nešto drukčije. Pa izvijestiše kako su Poljaci nedavno molili krunicu duž svojih granica. I nisu nikoga napadali, odnosno jesu po onima prvima. Navodno su molitvu okrenuli protiv muslimanskih useljenika, što su Poljaci kategorički odbili.

Miljenko Stojić: U tišini

Gledajući sa strane najbogatija je Crkva u Njemačkoj, novcem naravno. Međutim, broj katolika je sve manji. Prošle godine iz Crkve ih se ispisalo preko 160.000. Opao je i broj svećenika, za preko 200. Ali njihovi teolozi, podrazumijeva se ne svi, gone svojim putem. Busaju se u prsa da su najsuvremeniji, da slijede razvoj čovječanstva. Znalci kažu da je sve to pod utjecajem Hegelova mišljenja, odnosno njegova heretičkog pogleda na Božju bit. Bilo ne bilo, stanje nije dobro. Slično je svuda tamo gdje katolici umjesto da svjedoče i propovijedaju svoj nauk, pokušavaju se ugledati u tu suvremenost. Na kraju dobijemo tragikomediju.