Prođe ljeto, političari se vratiše od putovanja i tumaranja kojekuda te ukloniše onu ploču poginulim hosovcima u Jasenovcu. Za njezino micanje pokazaše se spremni. A davno je o svemu tomu trebalo razmišljati.

Gledajući sa strane najbogatija je Crkva u Njemačkoj, novcem naravno. Međutim, broj katolika je sve manji. Prošle godine iz Crkve ih se ispisalo preko 160.000. Opao je i broj svećenika, za preko 200. Ali njihovi teolozi, podrazumijeva se ne svi, gone svojim putem. Busaju se u prsa da su najsuvremeniji, da slijede razvoj čovječanstva. Znalci kažu da je sve to pod utjecajem Hegelova mišljenja, odnosno njegova heretičkog pogleda na Božju bit. Bilo ne bilo, stanje nije dobro. Slično je svuda tamo gdje katolici umjesto da svjedoče i propovijedaju svoj nauk, pokušavaju se ugledati u tu suvremenost. Na kraju dobijemo tragikomediju.

Ima ona publikacija, Who is Who? (Tko je tko), nastala u anglosaksonskom svijetu koja nastoji uprijeti prstom u naše današnje veličine, ma što god to značilo. Očito po tom uzoru nedavno i Mirko Galić u Večernjem listu naširoko se raspisa o Simoni Veil. Koliko sam razumio iz svega najveći joj je domet da je ženama u Francuskoj omogućila pravo na pobačaj.

Ljeto zakucalo na vrata, pa onda s tim i tzv. parade ponosa, kuc, kuc. Jedni se kao vesele, manjina, a drugi okreću glavu što dalje, većina. Sve, pak, obvijaju ljudska prava, pa ma što god to moglo danas značiti.

Izvijestiše nas razglašeni vrli mediji u hrvatskom narodu ovih dana da su ISIL-ovci ponovno napali kršćane, Kopte, tamo na Sinaju. Poubijaše ih više od dvadeset.

Duboko smo u korizmi, vremenu kada bismo trebali jače razmišljati o sebi i stvarati određene zaključke. Činimo li to? Svatko zna najbolje za sama sebe, ali kao zajednica izgleda još nismo.

Izgleda kako je danas svakome jasno da se događaju epohalne promjene u ovom svijetu koji je za neke još malo pa globalan, za neke još ima nade da će ostati podijeljen na države kao obitelji u nekom selu. Pojava novoga američkog predsjednika Donalda Trumpa unijela je zamah u preispitivanje dosadašnjih odnosa.

Proslavismo 25. obljetnicu međunarodnog priznanja države nam Hrvatske. I opet su oni bili na drugoj strani. Jugoši. Na svečani koncert ne dođoše bivši predsjednici Stjepan Mesić i Ivo Josipović, bivši predsjednik vlade Zoran Milanović i bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić.

Tri mudraca dođoše s Istoka i doniješe mu darove. Tako nam pripovijeda Sveto pismo o prvim Isusovim danima. A što nam danas dolazi s Istoka?

Kako bi bilo lijepo prespavati neka vremena. Recimo ova sadašnja. Ali to je nemoguće. Naš biološki sat neumitno otkucava i dolazi vrijeme buđenja, ono kod našega Nebeskog Oca. Zato nam nema druge nego se uhvatiti u koštac sa svim poteškoćama oko nas. A ima ih, znamo to, bezbroj.