Na „31. Knjizi Mediterana (od 22. do 29. rujna)“ u organizaciji Književnog kruga Split, Arheološkog muzeja u Splitu, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu i Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu, od 23. rujan do 25. rujna, u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Splitu, u povodu visoke obljetnice prvog spomena imena Salona, održan je, trodnevni međunarodni znanstveni skup pod nazivom „Salona od godine 119. prije Krista do kasne antike“.

Na skupu je  sudjelovalo oko pedesetak istaknutih znanstvenika iz Hrvatske, Austrije, Kosova, Italije, Njemačke, Francuske… Skup je otvorio utemeljitelji književne smotre akademik Nenad Cambj, uz prigodnu riječ članova organizacijskog i znanstvenog odbora Ivana Matijevića i Damira Kliškića.

„Salona, kratka povijest grada od nastanka do propasti“

U svom uvodniku domaćin akademik Nenad Cambj je kazao da nastanak svakog grada plod je uvijek različitih komponenata: geografskih, političkih, povijesnih, dugotrajnih i trenutnih društvenih okolnosti koje sadrže splet mnogih i tradicionalnih komparativnih prednosti i nedostataka. Mjesto na kojem je nastala Salona idealno je zbog mnogih od spomenutih prednosti, a malo je nedostataka. Sam grad, ne naselje, nastaje razmjerno kasno jer se salonitansko područje nalazilo na mjestu koje se nalazilo u interesnom krugu većeg broja konfrontiranih čimbenika (Grci, Nesti, Jadasini i Delmati). Ime Salona je od imena rječice Salon, a oba su, naravno ilirskog, postojanja. Očito da je ime bilo dobro utemeljeno u memoriji kad je preživjelo kroz tolika stoljeća, Salona, hrvatski Solin. Ubrzani razvoj otpočeo je 3. st. prije Krista delmatskim ovladavanjem dijela obale oko Salone. Kroz Kliška vrata između Kozjaka i Mosora vodi jedini mogući kolski put prema dalmatinskoj unutrašnjosti. Pod zapadnim mosorskim izbojkom nalazi se izvor pitke vode rijeke Jadro, a ušće Solinske rječice, sigurno je pristanište, spoj pomorskog i kopnenog prometa, prikladan za smještanje grada.“, istaknuvši kako se u ovom delmatskom gradu utaborio i prezimio rimski vojskovođa Lucije Cecilije Metel po povratku s opsade Segestike godine 119., prije Krista. Vijest donosi Apijan, 11, koji nam je tako priskrbio najstariju potvrdu imena grada koji će malo poslije postati središtem provincije. Time je pisac pružio dobar povod ovogodišnjem znanstvenom obilježavanju prvog spomena slavnog imena. Nadalje je kazao da se tijekom 2. i 3. st. Salona se snažno razvija, na sve strane, razvijale su se nekropole. Salona je bila sjedište Dalmacije, morskim putem bila je povezana s Nikomedijom i Aleksandrijiom, roba (amfore, ulje, vino, sarkofazi, mramor, keramika, glinene svjetiljke, stizala je iz svih luka Sredozemlja, a tkanina, koža, i živežne namirnice su se izvozile iz Dalmacije, te da jeSalona nedvojbeno bila ishodište kršćanstva u Dalmaciji. Sv. Pavao je po svoj prilici doživio brodolom na Mljetu (Melite) i proboravio nekoliko mjeseci u Dalmaciji. Poslije je u Dalmaciju poslao Tita, a sam boravio u blizini, i Nikopolju. Tit je vjerojatno svoje misionarsko uporište imao u Saloni, središnjem i najmnogoljudnijem gradu. Izravnih povijesnih vijesti ni arheoloških svjedočanstava o kršćanstvu u Saloni i Dalmaciji nema sve do druge polovice 3. st. kad je zasigurno obrazovana salonitanska biskupija. Je li martir Venecije bio biskup ili korepisop i kao konfesor ubijen u Delminiju nije jasno, ali nedvojbeno je prethodio Domniju, koji se inače smatra utemeljiteljem salonitanske biskupije i koji je kao martir justificiran u saloni 10. travnja 304. Dominijev nasljednik bio je Primus čiji sarkofag i danas leži u prezbiteriju cemetrijalne bazilike na Manastirinama. Progoni kršćana bili su ograničeni na razdoblje između ožujka i kolovoza 304. godine. Primov srkofag, Domnijeva i Septimova menza pouzdani su dokazi snage i moći kršćanstva u gradu. Popis biskupa pouzdano je rekonstruiran sve do kraja samog gradskog života Salone. Salonitanski biskupi uglavnom ne sudjeluju na ekumenskim koncilima, barem koliko je poznato, ali su u vlastitoj organizaciji održavali regionalne biskupske sinode. Dopisuju se s poznatim teolozima i biskupima (Ivan Zlatousti i Augustin). U Justinijanovo doba kršćanstvo u Dalmaciji doživljava klimaks sa salonitanskim saborima 530. i 533…“, zaključivši kao i dalje ostaje otvoren pitanje je li krajem 6. st. biskupija prešla u Dioklecijanovu palaču ili je još ostala u Saloni… O padu Salone napisane su brojne rasprave, ali pouzdanog rezultata nema. Frane Bulić je 614. predložio godinu pada Salone. Posljednji kronološki reper jest misija opata Martina koji je u ime pape Ivana IV. između godine 640.-642., došao otkupiti zarobljenike i preuzeti relikvije salonitanskih mučenika te istarskog konfesora Maura da bi ih pohranio u Rimu, o čemu, osim „Liber pontificalis“, svjedoči i sjajni mozaik u oratoriju pokraj Lateranske krstionice“- kazao je akademik Cambj, voditelj prvog dana i prvog dijela znanstvenoga skupa. Skup je započeo izlaganjem Roberta Matijašića na temu „Cecilije Metel u Saloni“, potom je Siniša Bilić Dujmušić izlagao o „Opsadi Marka Oktavija“ nastojeći ponuditi moguću operativnu rekonstrukciju Oktavijeve opsade Salone, te kako Cezarov tekst otkriva ponešto i o samoj Saloni u ovo doba, navodeći i neke detalje o kojima treba voditi računa pri proučavanju rane povijesti grada, Feđa Milivojević govorio je o „Cezarovoj Saloni“ preispitujući postojeće teorije, te kroz širi kontekst političkih, klijentelarnih i administrativnih odnosa na istočnoj obali Jadrana,m tijekom Cezarove uprave provincijom Ilirik, pružio je novije viđenje nastanka Cezarova konventa upravo u Saloni, te posljedično i razloge njegove odanosti tijekom građanskog rata.

Jagoda Mardešić i Jure Margeta izlagali su o „Delti Jadra i razvoju Salone“ i o utjecaju delte na razvoj i izgled istočnog proširenja Salone. Jasna Jeličić - Radonić govorila je o „Urbanizmu Salone u svjetlu novih istraživanja, Ante Rendić Miočević „Tragom novijih pogleda na najranije faze urbanog razvitka Salone“, Tino Leleković “Ager of Salona, the extended metropolis of Dalmacia“, Ivan Šuta govorio je o „Salonitanskom ageru i Kaštelima“, a Radoslav Bužančić o „Amfiteatrima Salone i njene okolice“.

Irena Radić-Rosi je govorila o „Portus Salonitanus i dosadašnjim spoznajama i izgledima za budućnost“, Nino Švonja u svom zanimljivom izlaganju „Lokaliteti Crkvine u Vranjicu“ govorio je kako je u antici Vranjic administrativno pripadao Saloni, te da se na otočiću vjerojatno nalazilo naselje, a na kopnenom djelu bile su Crkvine, koje su u literaturi poznate je kao četvrto salonitansko groblje. Nekropola je vjerojatno pripadala naselju smještenom na otočiću. U početku je po svoj prilici bila poganska, a od kraja 4. stoljeća kršćanska, u 5. stoljeću sagrađena je trobrodna bazilika. Jedan natpis, koji je pronađen na tom lokalitetu, spominje monaha Petra koji je bio sluga sv. Petra te se može govoriti o titularu bazilike, ali i o postojanju samostana uz nju, kapelice dušama u čistilištu. Miroslav Glavičić govorio je o „Magistratima Salone!“ istaknuo je kako je na oko 60 ili nešto više dokumentarnih natpisa u Saloni ostalo zabilježeno otprilike isto toliko imena osoba koje su u glavnom gradu provincije Dalmacije tijekom principata obnašale magistrature, bili članovi gradskog vijeća ili im, je zbog njihova dostojanstva i učinjenih dobročinstava odlukom gradskog vijeća iskazana javna počast. Dražen Maršić govorio jeo „Službama i karijerama Lucija Anicija Petinata starijeg i mlađeg“, Željko Miletić imao je izlaganje „Kvatuorviri i duoviri Salone“, Ivana Jadrić-Kučan i Ivana Banovac izložile su „Nekoliko crtica o carskom štovanju flavijevske antoninske dinastije u Saloni“, a Inga Vilogorac - Brčić je u svom izlaganju kazala kako je „Kult Majki u Saloni i Tiluriju“ zabilježen na velikim brojem predmetnih epigrafskih izvora u Galiji i Germaniji, te da u Saloni, su, pak zabilježene Velike Majke, natpis na žrtveniku nađenog blizu Porta Andetria svjedoči da su ih štovali članovi duhovne zajednice, ponudila je i novo čitanje i interpretaciju natpisa iz Tilurija, a Ana Torlak govorila je o širenju i prihvaćanju rimske kulture i religije u Saloni.

Drugoga dana skupa, u utorak, 24. rujna, Ivan Radman Livaja govorio je o „Tekstilnim obrtima u Saloni prema epigrafskim dokazima“, Vinka Matijević „Od koljevke pa do groba - Smrt novorođenčeta i pokapanja u jugoistočnim nekropolama Salone“, Ivan Matijević „ Kronologija rimskih vojnih postrojbi u Saloni tijekom principata“, Patrice Faure „ Salona and the Roman army in the third century AD (170-285AD), Nikola Cesarik „Bilješke o natpisima vojnika pomoćnih konjičkih postrojbi s područja Salone“, Naser Ferri „Pripadnici rimske vojske u rimskoj Dardaniji podrijetlom iz Salone“, Zrinka Buljević „Tehnike oblikovanja i dekoriranja ranorimskog salonitanskog staklenog posuđa“, Sanja Ivčevič „ Rimski vojnički pojas iz razdoblja druge polovice 2. i prve polovice 3. stoljeća potvrde iz Salone“, Iva Kaić „Prilog poznavanju rimskodobnih gema iz Salone: kameje iz gliptičke zbirke Arheološkog muzeja u Splitu“, Guntram Koch, predavanje Erwina Pochmarski, pročitao je Nenad Cambj, Daniela Matetić - Poljak „korinstski azijatski kapiteli izrađeni od vapnenca, uvod u proučavanje lokalne produkcije“, Fulvia Ciliberto „From Asia Minor to Aquileia“, Pascale Chevalier: „Faire sculpture ou graver son nom en signe de dedicace au Vi siecle a Salone et et dans le monde chretien“, Marija Buzov „Mozaička baština Salone“, Branko Matulić „Salonitanska škola, radionica mozaika“, Mirja Jarak „Periodizacija skulpture salonitanskih radionica u 6. i ranom 7. stoljeću mozaika“.

Trećeg dana, u srijedu, 25. rujna, predavanja su imali Mirjana Sanader „Salona u kasnoj antici, propast ili promjena?“, Zvonimir Forker izlagao je o „Prokopiju i Saloni: uloga Salone u Prokopijeviu narativu“, Ema Višić - Ljubić iznijela je „Nova saznanja o zidanoj grobnici E u tzv. Bazilici diskoperti na Marusincu“ , kazavši da sustavnim istraživanjima don Frane Bulića 1897. godine otkrivena je jedna presvođena grobnica s pristupnim hodnikom na prostoru južno od apside   tzv. sjeverne bazilike. Tu grobnicu poslije je, tridesetih godina 20. stoljeća detaljnije je istraživao E. Dyggve i označio je kao zidanu grobnicu E, nad kojom je prije gradnje bazilike bila podignuta četvrtasta grobna građevina, a nad grobnicom su pronađena dva sloja mozaika s natpisima, donji iz druge polovice 4. st. a gornji koji je pripadao podu bazilike iz 5. st.. iako je Dyggve da najviše podataka o presvođenoj grobnici E, ipak su novija istraživanja provedena 2018. nadopunila nova saznanja o građevinskoj konstrukciji i unutrašnjem uređenju grobnice, pronađen je ulomak natpisa s imenom Aurelija Domniona, otkriveni su skeleti muškarca i žene, u smjeru zapad istok, te je pronađen brončan novac iz 4. stoljeću. Vesna Lalošević izlagala je o „Slikama Salone, o legendama mučenika Dioklecijanova progona kršćana“, don Josip Dukić i Bernard Dukić istraživali su „Pitanje sv. Dujma prema korespondenciji don Frane Bulića i splitskih biskupa (1898.-1927.), koja se čuva u biblioteci Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu“, kazavši da datum mučeništva sv. Dujma predstavljao je u prva dva desetljeća 20. stoljeća jedno od ključnih pitanja salonitanske hagiografije. Povijesno-paleografskom analizom i hagiografskom nadgrobne menze s Dujmovim imenom, pronađenoj, prema don Frani Buliću, 1874. godine, te sarkofaga salaonitanskog biskupa Prima, Dujmova nećaka, pronađenog 1900. godine, don Frane je prvi od stručnjaka iznio tezu da je postojao samo jedan Dujam, a ne dvojica, te da je živio i bio mučen u vrijeme Dioklecijana početkom 4. stoljeća, a ne u 2.st, kako je htjela dotadašnja splitska tradicija. Don Franino znanstveno dokazana tvrdnja dovela je u pitanje tradicionalno shvaćanje apostoliciteta splitske Crkve, koje su žustro branili kanonik don Ivan Dević, fra Jeronim Granić, fra Ivan Marković i don Petar Kaer. Njihovo neslaganje oko datuma Dujmove smrti ubrzo se pretvorilo u vrlo žustru raspravu i bilo je popraćeno višegodišnjim parničenjem na crkvenim sudovima u Hrvatskoj i Rimu. Kakva je u cijelom sporu bila uloga splitskih biskupa Filipa Frane Nakića (1889.-1910.), Antuna Đivoje (1911.-1917.), Jurja Carića (1918.-1921.) i Kvirina Klenenta Bonafačića (1923.-1954.9 saznajemo iz njihove obilne korespondencije s don Franom, koja se čuva u 27 svezaka u biblioteci KBF Sveučilišta u Splitu. Cijelo dopisivanje datira sve od 1898. do 1927. godine i nije bilo predmet sustavnog istraživanja pod aspektom datuma Dujmove smrti. Ana Pavlović govorila je o „Nuzmatičkoj slici Salone u kasnoj antici“, Ivo Babić o „Sudbini Salone nakon njene razgradnje“. Na kraju je slijedila završna rasprava i zatvaranje trodnevnog znanstvenog skupa, koji je zatvorio domaćin Nenad Cambj.

Dragica Zeljko Selak