Globalističke strukture uvele su nas u 21. stoljeće za koje smo priželjkivali da će biti potpuna suprotnost krvavog i mržnjom ovijenog 20. stoljeća. No, izgleda da čovječanstvo ne može bez ratova i drugih oblika ljudske agresije i da mir koji bi trebao biti jedna od najviših vrijednosti globalnog društva, postaje utopija jer se čovjek,umjesto da bude duhovno biće, pretvara u sredstvo.

Stajališta globalizma su jasna.Stvara se novi moral, novo društvo i novi sustav vrijednosti.

Hrvati, kao dio strukture novoga društva itekako su u mreži novih struja i ideologija. Ne možemo ne zamijetiti svojevrsnu dezorijentaciju hrvatskog naroda, gdje se kao faktor promatranja posebice može uzeti građanin srednje životne dobi. Rođen je za vrijeme komunizma, a obitelj je u njega utkala kršćanske vrjednote. Socijalizam je, s druge strane, na sve načine nametao svoje modele upravljanja i etičke norme. Nakon toga, rađa se slobodna i neovisna Republika Hrvatska gdje bi taj čovjek pronašao svoj smiraj i zajedno sa svojim narodom stvarao kohezivnu zajednicu koja će promicati ljudske vrijednosti koje su u skladu s normama tradicionalnog hrvatskog društva.

Nakon svega, nastupa razočarenje, možda najbolnije do sada. Nakon 20 godina slobodne države, gore spomenuti pojedinac, opljačkan je, iskorišten i pasivan. I vraća se na početak. Na promišljanje kako je u Jugi bar imao više dostojanstva nego sada.

I tako razočarani Hrvati postaju lak plijen za totalitarizme novoga doba. U našem društvu, ideološko razdijeljenom, vode se oštre retorike o pitanjima hrvatstva i izdaji nacionalnih interesa i o ulozi RH u raznim integracijama i nadnacionalnim državama. Suvremeni Hrvat okrenut je Europi i svijetu. Mladi ne vide perspektivu u matičnoj zemlji i spremni su kruh potražiti preko granice. Iako smo narod bogat znanjem, i baštinom, iako smo ostavili tragove u svijetu na koje smo veoma ponosni, mi smo narod koje ubija i rastavlja prošlost. Političko-ideološki sukob je uistinu velik i nema mehanizma koji je u ovom trenutku sposoban pomiriti dvije strane. Dakako, sve te razdjelnice predstavljaju kočnicu napretka i muti nam pogled na sadašnjost i budućnost, kada smo opet pred velikim promjenama. Ideologije iz prošlog stoljeća pretvorile su svoje namjere u najoštrije sukobe, koje svakako treba osuditi, ali ne dopustiti da se ti prijepori prebacuju na nove generacije jer one se trebaju brinuti o hrvatskoj budućnosti, s uvažavanjem istine prošlog stoljeća,izjednačavanjem žrtava i osuđivanjem krvnika, ali nova, mlada garnitura ljudi ne smije biti opterećena mrljama prošlosti!

Stajalište današnje politike je podaničko i anacionalno. Svjedoci smo kako se krčmi nacionalnim identitetom i kako postajemo država krnjeg suvereniteta. Koncepcija napretka zaludjela je i naše prostore, suvremena ideologija svim silama nastoji udaljiti Hrvate od Domovine, od nacionalnih vrjednota i svega što je stoljećima stvarano. To je postalo zaostalo, konzervativno pa je u skladu s tim Domovinski rat i zločinački, ustaški jer čemu borba za Domovinu kad mi danas imamo svijet!? Bez prevelikog opiranja Hrvati sve češće biraju globalistički, bezidentitetski način življenja, bio prisiljen na to ili ne. Sve to u konačnici vodi do urušavanja klasične nacionalne države, čime u vodu padaju sve žrtve koje su pale pred oltarom Domovine. Ta religija napretka u koaliciji s ateizmom dovela je čovjeka na razinu lutke na koncu. Primjetna je transformacija čovjeka kao duhovnog bića u sredstvo kojim se upravlja prema planu trećeg faktora.

U Hrvatskoj još nije u tolikom razmjeru kao u Europi i svijetu nastupilo negiranje transcedentnosti, ali da se radi protiv božjih uputaka, to svakako. I zato, potrebno je uvidjeti sličnosti komunizma i suvremenog doba jer oboje izbacuju Boga i svoj ateistički svjetonazor upravljaju prema pijedestalu vrhovnih vrijednosti.

Suvremeni Hrvat može postati opasna kategorija koja će ugroziti temelje našeg identiteta. On zaboravlja korijene, sve više se priklanja materiji, a ne duhu, pasivno promatra sumnjičenje boraca u nedavnom ratu za ratni zločin, ismijava patriotizam, pomirljivo je prihvatio izopačeni liberalizam kao opredjeljenje.

Klijentelizam i nezakonito bogaćenje, a istovremeno osiromašenje napravilo je još jedan jaz u opterećenom i razvodnjenom hrvatskom narodu, a još se nisu riješili sukobi između crnih i crvenih. Istina, od grba i zastave ne živi se,ali danas je potrebna snaga koja će te svete simbole izvući iz kaljuže koju nam pripremaju iz svjetske režije. Snaga koja će Hrvatsku odmaknuti od Balkana jer tamo ne pripada, već je okrenuti Mediteranu i srednjoj Europi. Mučno je gledati podaničku politiku koja pristaje na balkanske integracije u kojoj RH stoji kao najstabilniji subjekt koji izvodi pomirljive kazališne scene novog prijateljstva.

Prošlost treba prihvatiti onakvu kakva je, ali krenuti dalje jer od ove kukavičke pasivnosti i podaništva samo tonemo dublje. Dijagnosticirana nam je društvena kontaminiranost, ali zdrava politička platforma i volja dala bi popraviti stanje. Proniknimo na važnost nacionalnog identiteta i ne dopustimo u cjelini pokleknuti zahtjevima 21. stoljeća koje nas je dovelo da žudimo za slobodom i čovještvom. Hrvatski identitet ne smije se svesti na vrhnje i kolinje!

Piše: Ivana Leko