Stjepan Mesić se je solidarizirao s  Moamerom el Gadafijem  i obnovio mu izraze svog povjerenja ponovno ovih dana, kad je libijski narod bio podvrgnut luđačkoj represiji  tog diktatora.

Očito   je da je doživotni Mesić opčaran sa zločincima. Više nego ''doživotni bivši predsjednik'', Mesić je neki  uvijek djelatni obožavatelj teških kriminalaca, masovnih ubojica, protukršćanskih, protuameričkih,  protueuropskih diktatora: maršal Tito, Fidel Castro, razni azijski despoti  pa u tom društvu, i Gadafi. ''Bivši doživotni'' causeur je  s tom  jednom rečenicom poklonstva Moameru u ovim trenucima,  odvratio od sebe i one zadnje naivčine koji su bili obmanuti  njegovom vašarskom retorikom balkanskoga čiče. Jedna rečenica je ponekad dovoljno kako bi se čarolije rasplinule.

Politička čarolija čarobnih broševa

Nešto slično dogodilo se je i Jadranki Kosor, kad je neizravno objasnila  svrhu svojih političkih ezoteričnih broševa. Pred televizijskim kamerama  narušila je  ''čaroliju'' koju su ti njeni broševi trebali izlijevati  na naivan puk. Zaista, pred nekoliko dana, dok  je televizijski  snimatelj  informativnog programa  snimao njen nastup   onako kako se snima sve  političare tijekom javnih događanja, ona ga je  upozorila:''snimi moj broš''. Nastojala je da ju samo snimatelj čuje, ali rečenica se je ipak jasno čula u emisiji i ostala je zapažena u cijeloj Hrvatskoj. Pojavili su se komentari  gledatelja: pa što je to u njenim broševima, zašto bi ga mi morali gledati,  kako bi to broševi morali djelovati  na nas. Kako i zašto se je premijerka stavila uz bok Carle del Ponte kao manipulatorica s broševima, vjerojatno će se jednom saznati. Neki zajednički   običaji i mode ne podudaraju se samo zakonom slučajnosti, nego su utemeljeni i drugim motivima.. Međutim, ako su te političke čarolije imale i do danas  veoma slab učinak nad gledateljima hrvatske  televizije,  nakon tog ispada neoprezne predsjednice Vlade, po pravilima ezoterije one su izgubile svaku vrijednost. Jer na   obrede PR-a  se ne smije ukazivati, pa tako ni na ovu ''čarolijiu'' političke  magije. Efekti su definitivno  nestali, hoće li nestati također i ti dražesni ukrasi?  Na drugoj strani Mediterana, nestat će sa scene i Gadafi, barem iz društva  vodećih struktura. Hoće li se  u neku od svojih jaruga zatvoriti i njegov zagrebački partner, ili će kao ključni čovjek Partije i dalje stvarati pomutnju u  demokratskom  sustavu?

Ponovno program za euroazijsku  ''superdžavu''

U Moskvi je zamjenik predsjednika vlade, Igor Suvalov, najavio je da njegova zemlja stvara ''Euroazijsku uniju'', to jest jednu novu zajednicu država  koju će sačinjavati Rusija, Bjelorusija, Kazahstan i Srbija, a eventualno bi se trebala pridružiti i Ukrajina. Prijestolnice bi bile četiri u toj novoj Uniji: Sankt Petersburg, Minsk, Alma Ata, Beograd i, jednoga dana, Kijev.
Suvalov, drugi čovjek ispod svemoćnoga Vladimira Putina, komentirao je prigodom svoje najave da je ''Srbija najveći oslonac Rusiji u cijeloj Europi'', a da bi se  mogli pridružiti tijekom doglednog europskog ''preustrojavanja'',  također  i Makedonija i Crna Gora. Istovremeno,  zapažene su slične izjave glavnoga savjetnika u ruskom Ministarstvu Vanjskih poslova Igora Panarina, akademika koji je završio Visoku zapovjednu školu KGB-a za sigurnost i telekomunikacije. On je član Vijeća sigurnosti Federacije, i pukovnik KGB-a. Glede prošlosti i budućnosti, Panarin hvali Staljinovu ''geopolitičku viziju'', predviđa lomljenje   Sjedinjenih Američkih Država u barem tri a možda i u  šest država, te raspadanje Europske unije, od koje bi trebala ostati samo njena ''suprakapitalistička jezgra jakih nacija.''  Rusija treba biti ''superdržava'', kaže, ali ''pošto Rusi nemaju imperijalnih ambicija, ta superdržava neće biti ništa nalik na ono što su bile  imperijalne velesile'' .

Osovina Moskva-Beograd, uz privjeske

Govoreći o Euroazijskoj uniji, Panarin je najavio da će Beograd već  godine 2020. biti jedna od prijestolnica te zajednice, a da će se ''i neke države zapadno od Srbije priključiti Uniji, jer će njena snaga i privlačivost biti dovoljno uvjerljive za takvo proširenje.''

Upravo ta rečenica govori o suštini planova spram Hrvatske, te onoga budućega svjetskoga konteksta u kojem bi se Hrvatska mogla naći u novoj superdržavi.
Neke rečenice u nezgodno vrijeme kvare  moć ezoterije, kod nekih, a   imidž bezopasnih balkanskih starćeka, kod drugih. Na koji način se plan o stvaranju Zapadnoga Balkana može uklopiti u projekt širenja Euroazijske unije prema  Jadranu i Srednjoj Europi?

Iz rečenice Igora Panarina i to se može isčitati. Iz jedne rečenice. A za dodatne informacije, vjerojatno se  treba  obratiti beogradskim vlastodršcima i njihovim zagrebačkim suradnicima. Na Pantovčaku, na trgu Sv. Marka i u Grškovićevoj ulici.

Domagoj Ante Petrić / HIC