Imali su pravo svi oni koji su nakon Titove smrti tvrdili da će on "vječno zivjeti u našim srcima". Njegove metode obnašanja vlasti i te kako su zive. Od svih Titovih izreka najčešće se spominje ona da se ne treba drzati zakona kao pijan plota.

Zaboravljaju se drugi biseri koji još zornije prikazuju metodologiju njegove vladavine, u svjetlu kojih i taj o plotu i zakonu dobiva svoj puni smisao. Kada je jednom neki novinar loše pisao o Sovjetskom Savezu, drug Tito se naljutio na drzavne tuzitelje i rekao: "Oni ništa ne rade, pa ne mogu političari stalno raditi njihov posao." Kada su mu odgovorili da nemaju baš neke dokaze, Tito je rekao: "Optuzite ga, dokaze ćemo već naći".

Drug Tito doista "zivi vječno" kada su u pitanju metode likvidacije neistomišljenika, što se posebno pokazuje prema istaknutim hrvatskim braniteljima impresivna ratnog puta i biografije. Sukladno provjerenim udbaškim metodama druga Tita, ljude se i danas optuzuje, a onda se kreće u trazenje dokaza. U svemu tome nije bilo dovoljno mnoge hrvatske generale i časnike transformirati u ratne zločince, već i u kriminalce, ratne profitere. I eto vam najednom, istovremeno, članaka o njihovom nevjerojatnom bogatstvu kako bi se pogodovalo populističkim stereotipima o metku i imetku. Najprije se na sve strane razvlači general Praljak, kojem iz Haaga stize "mišljenje" da, kao imućan čovjek, plati sam svoju obranu od par milijuna eura. Sam je Praljak argumentirano demantirao bajke o svom bogatstvu i pozvao "nadlezne" da odu provjeriti zemljišne knjige kao i bankovne račune s kojih, kaze Praljak, mogu slobodnu uzeti sve što tamo nađu. No zna i Praljak da oni to neće provjeravati, jer znaju da to nije istina, zadovoljni su već time što su izasrali, sve ostalo je premija.

Paralelno s Praljkom eto i vijesti da je tvrtka generala Gotovine uprihodila pet-šest milijuna kuna. Poruka opet jasna: Mi mu plaćamo obranu, a on privatno mlati pare. I na kraju, "netko" se sjetio imovine načelnika PU karlovačke Josipa Ćelića i javno ga, bez suda, prokazao kao kriminalca čija imovina nadilazi njegova primanja. Ćelić je također hrvatski branitelj impresivna ratnog puta, izuzetno cijenjen među kolegama, koji su ga, u vrijeme imenovanja na to mjesto, nazvali "besprijekornim policajcem". Ministar Ostojić ga je na temelju novinskih insinuacija smijenio, a prije toga je oblaćen. Stare metode. Ako su ga već osudili, hajdemo ga malo i braniti, poradi ravnoteze. Rodom sam iz Đakova, znam o kome se radi. Momak je iz vrlo imućne gastarbajterske obitelji (trenutačno prodaju jedan objekt u Đakovu), i nije jedino dijete gastarbajtera čija "imovina prelazi primanja", ja ih znam bar dvadesetak. Otac mu je još prije rata imao tvrtku Ćelić Tours. Čovjek je, dakle, optuzen. Sada, kako drug Tito veli, treba naći neke dokaze. I koga briga ako se pokaze da Ćelić ima pokriće za imovinu? Nikoga. Čovjek je već osuđen i smijenjen. Imućan hrvatski branitelj ili general u ovom scenariju ne moze postojati, osim kao kriminalac i ratni zločinac. Drug Tito i dalje zivi u mnogim srcima. Vječno. Upravo je parkirao autobus Ćelić Toursa pred Banske dvore.