Saborski zastupnik, hrvatski general Željko Sačić, nije se mogao načuditi kakve sve slike ukrašavaju prostorije ovog najvišeg hrvatskog doma. Tako je, veli, ostao „paf“ kad je na jednom zidu ugledao portret – Josipa Manolića (na slici). Riječ je o čovjeku koji je početkom stvaranja hrvatske države preokrenuo kaput i vinuo se u sam vrh hrvatske politike.

Postao je i jedan od najbližih suradnika prvog hrvatskog predsjednika. Ali, zajedno sa svojim „komšijom“ Stjepanom Mesićem (1994.), u želji da preotme legalno izabranu hrvatsku vlast, „nabio“ je „nož u leđa“ čovjeku koji ga je i doveo tamo gdje nikada nije pripadao.

Manolić se i danas hvali svojim Udbaškim radom i vezama, a poglavito činjenicom da je zagorčavao život bl. Alojzije Stepincu. U Bjelovaru ga i dalje okrivljuju kao „egzekutora“ Hrvata nakon Drugog svjetskog rata. On i njemu slični najviše su zaslužni što u Hrvatskoj nije sprovedena lustracija, jer da jeste o tom čovjeku se ne bi pisalo ni da je proslavio stoti rođendan.

Sačić kaže da će se uz ostalo založiti da se iz Hrvatskog sabora makne Manolićev portret. Naime, ako je predsjednik države Zoran Milanović iz svog ureda, bez problema, bacio u ropotarnicu biste najvećih Hrvata (među ostalim i prvog hrvatskog predsjednika), što čeka Gordan Jandroković s likovima ala Manolić?

Ovaj kontraverzni, nadobudni i jadni politikant, već je davno otpisan iz hrvatske politike. Njegove slike, da smo pravna država, odavno su trebali imati oni u DORH-u i Uskoku i poslati ga na zasluženi „odmor“ u – Remetinec.

Ali, ne. On je i dalje u Saboru.

Svaka čast, majstori!

 

Mladen Pavković