Dozvolivši Pupovčevoj SDSS da sudjeluje na izborima za europski Parlament, poliglot Plenković nam je otkrio koliko razumije hrvatsku stvarnost. SDSS je ispružena ruka srbijanskog fašizma. Takvo nerazumijevanje hrvatske stvarnosti ne priliči obrazovanom čovjeku pa se pitam ako se radi o njegovoj zloći ili njegovoj nesposobnosti da sagleda hrvatsku političku stvarnost.

I jedno i drugo je pogubno po hrvatski narod ili etnik, a moguće je da se radi o unaprijed planiranoj izdaji hrvatskog naroda jer potezima vlasti upravljaju bivši udbaši i kosovci iz pozadine. Oni su dio duboke države, a mnogi to ne razumiju.

U jednoj mojoj ranijoj kolumni sam tražio da se iz svih hrvatskih stranaka izbaci pridjev ''hrvatski'' upravo zbog ovoga što se dogodilo. Vjerovao sam da je RH suverena država i da je taj pridjev nepotreban jer sam očekivao da će Srbi osnovati svoju ''srbsku'' stranku nakon što su komunisti kastrirali izvorni hrvatski Ustav. Što sam očekivao, to se i dogodilo. Uz pomoć Plenkovića, Pupovac danas u Hrvatsku vraća sve četničke zločince, silovatelje i lopove, a to nam pokazuje koliko je Plenkoviću stalo do hrvatske države i hrvatskog naroda. Takvim ponašanjem kažnjava sve one koji su branili hrvatsku opstojnost i one koji danas traže četničke koljače i silovatelje, kao, primjerice, Kajkića.

Što je Zapadni Balkan ako ne neka nova Jugoslavija?

Nakon ovakvih Plenkovićevih odluka i bravura, Hrvatska nije više država hrvatskog naroda nego višenacionalna država, dakle, država Hrvata i Srba mada udio Srba i Srbijanaca u pučanstvu nikad nije bio veći od 5% u SRH, a danas je manji od 3 % sa svim autohtonim izbjeglim četnicima. Na slijedećim izborima za europski Parlament možemo očekivati i sudjelovanje islamskih Bošnjaka mada je to ranije bio turski naziv za Hrvate katolike u Bosni. Dakle, Plenković je cijeli hrvatski narod pretvorio u njegove sluge umjesto da mu služi jer mu je omogućio da vlada u njegovo ime. To je njegova VJERODOSTOJNOST. Možemo li mu uopće vjerovati da sutra neće započeti rastakanje hrvatske države?

Nisu li ovo razlozi zašto se skriva broj stvarnih birača u RH? Taj broj ne skriva samo državna uprava nego i komunističko udbaški Ustavni sud. Dakle, ni jedni dosadašnji ''demokratski'' izbori u RH nisu bili slobodni i demokratski jer se manipulira sa brojem birača, a to omogućuje namještanje izbornih rezultata. Namještanje izbora se događa na svim razinama vlasti, a to je izvor korupcije u Hrvatskoj. Sve ukazuje da na svim razinama vlasti u Hrvatskoj vlada udbaško kosovska mafija, a ne birači kao nositelji hrvatske suverenosti na svim razinama. Ne zabranjuje li se zbog toga održavanje svih referenda ili srbijanski ''referenduma''?

Da bi se izbjeglo namještanje izbora, svaki birač se osobno mora prijaviti u određenom roku prije svih izbora i dobiti registracijsku karticu na temelju koje će moći glasati i koja bi se bacala u izbornu kutiju zajedno sa izbornim listama i vraćala državnoj upravi. Bez takve registracijske kartice nitko ne bi smio glasati. Ako želimo više birača na izborima moramo ukinuti izbornu šutnju i dozvoliti aktivistima da i na dan izbora animiraju birače. Po ovakvim pravilima, izbori se ne bi mogli namještati pod paskom izbornih komisija nauštrb birača jer na čelu tih komisija je bilo dosta korumpiranih sudaca. Po ovakvim pravilima na izbore bi došlo više birača jer bi shvatili da njihov glas ipak nešto znači.

Da bi se ponovo vratili u demokraciju moramo preko referenda promijeniti hrvatski Ustav jer Ustav je dogovor svih građana kakvu državu žele imati. Ni izvorni Ustav nije bio demokratski jer je nametnut preko zastupnika umjesto birača. Potom su ga kastrirali komunisti – Mesić, Račan i veliki orator Gotovac – ukinuvši polupredsjednički sustav, Županijski dom i uveli prava nacionalnih umjesto etničkih manjina, koja ne postoje ni u jednoj zapadnoj demokraciji, te uveli novo pravilo po kojem se predsjednik/ca države mora ispisati iz svoje stranke jer oni su predsjednici/ce svih državljana, što se ne prakticira ni u jednoj zapadnoj demokraciji. Tako su nas veliki komunistički umovi vratili u jednoumlje, te bratstvo i jedinstvo, dakle, preko kastriranog Ustava pokušavaju nas vratiti u neku novu Jugoslaviju. Zar se onda i premijer ne bi morao ispisati iz svoje stranke jer i on je premijer svih državljana RH?

Kad se stvori novi Ustav njega trebaju potvrditi građani na referendu umjesto zastupnika. Prije nego ga potvrdi nadpolovična većina birača, on ne može stupiti na snagu. U Ustav treba uvesti predsjednički sustav jer jedino se oni biraju izravno i kao takvi bi morali biti na čelu vlade jer jedino takva izvršna vlast se može odvojiti od zakonodavne i pravosudne vlasti. U novi Ustav treba vratiti Županijski dom i broj zastupnika u oba doma ne bi smio biti veći od 120 zastupnika. Svaka županija u Županijskom domu bi trebala imati 2 županijska zastupnika, a broj zastupnika u Saboru bi se određivao prema broju stanovnika u županijama. Dakle, sve županije ne bi imale isti broj zastupnika u u Županijskom domu i svi zastupnici bi se birali izravno, recimo, kao hadezeovci ili esdepeovci.

Treba u Ustavu ukinuti članak o nacionalnim manjinama i zamijeniti ga člankom o etničkim manjinama, čija su prava i obveze drukčije u demokraciji. Predsjednici/ce države se ne moraju odreći svoje stranke kad postanu predsjednici/ce jer bez stranke oni nemaju nikakve političke programe. Oni moraju sprovoditi program svoje stranke. Isto tako u Ustav treba uvesti zabranu bilo kakvog udruživanja sa Srbijom, miljenicom oportunog Europljanina i poliglota Plenkovića.

Pod hitno treba ukinuti zakon o kleveti i časti jer on je u stvari preimenovani jugoslavenski verbalni delikt. Javne osobe moraju biti izložene ne samo pristojnoj nego i oštroj, a ponekad uvredljivoj i optužujućoj kritici. Napokon moramo početi razlikovati javne od privatnih osoba, a svaka osoba je javna ako istupa u javnosti pa se taj zakon ne može odnositi na političare, novinare i cijelu estradu. Kakvu čast imaju hrvatski političari i novinari? Kako su u demokraciji birači su suvereni, oni mogu i moraju javno kritizirati i optuživati sve one koji im uskraćuju njihova demokratska i ljudska prava.

Da bi nas političari lakše kontrolirali zakonu o kleveti i časti su dodali govor mržnje mada ga nikada nisu ozakonili jer je tanka linija između govora ljubavi i mržnje. Mržnju se najbolje kontrolira preko zakona o diskriminaciji, a taj zakon najmanje poštuju političari i novinari. Diskriminacija je očita u donošenju prostornih planova i zapošljavanja u državnim institucijama i ustanovama. O prostornim planovima bi trebali odlučivati građani na referendu da bi se izbjegla samovolja načelnika i gradonačelnika.

Sve ovo se događa jer nam demokraciju tumače bivši komunisti, udbaši i kosovci koji nikada nisu živjeli u višestranačju već u komunističkom jednoumlju. Da bi tumačili višestranačje moramo imati i neka višestranačka iskustva jer svaka zajednica ima svoje specifičnosti. Ako želimo imati ustavne stručnjake, moramo ih poslati u SAD na specijalizaciju da bi stekli znanje o demokraciji ivrijedna demokratska iskustva. Tek tada bi puku mogli tumačiti demokraciju.

Srećko Radović