Bivši partizani-komunisti često, poput vrana, „grakću“ na presude pojedinim hrvatskim braniteljima. Neki od njih najradije bi osudili sve koji su se, pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođe dr. Franje Tuđmana, borili za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu.

Poglavito im nije bilo pravo kad je bivši predsjednik Vrhovnog suda i sudac Ustavnog suda RH dr. Milan Vuković (1933.-2018.) jednom izjavio da „Hrvati u obrambenom ratu nisu mogli počiniti ratne zločine“. To je istina. Naime, ni partizani u II. svjetskom ratu, a ni nakon njegova završetka, „nisu“ počinili ratne zločine, jer da jesu onda bi suci poput zloglasnog Milka Gajskog i sličnih imali pune ruke posla i s“pobjednicima“.

A kako su nakon završetka II. svjetskog rata sudili suci „narodnim neprijateljima“, najbolje nam ilustrira primjer presude Filipu Domazetu, koju je Vojni sud II. Jugoslavenske armije donio na svom zasjedanju u Zagrebu, 6. srpnja 1945., pod predsjedavanjem suca Nikole Lončara.

U presudi „U ime naroda Jugoslavije“ uz ostalo piše da je taj sud preispitao presudu Vojnog suda Oblasti za Dalmaciju, vijeća kod komande područja Južne Dalmacije, kojom je Domazet osuđen na kaznu doživotne robije. Međutim, samo mjesec dana (!) nakon toga viši sud donosi presudu da se ta kazna ne odobrava, nego da se dotičnog mora kazniti na smrt strijeljanjem!

Obrazloženje je također bilo napisano kratko i jasno:

„Za Domazet Filipa, bolje odgovara kazna smrti“.

Dolje su još dodali „Smrt fašizmu-sloboda narodu“.

Žalbe na tu i takvu presudu nije bilo! Ovo ističemo zbog toga što su takve i slične presude nakon II. svjetskog rata padale kao kruške, a da su pojedini suci, poput Gajskog, nastavili suditi sve do kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća. Kad je počelo oslobođenje Hrvatske od srpske i ine agresije većina tih sudaca otišla je u mirovinu, ili su se pak „prebacili“ u „ugledne“ odvjetnike, a bilo je i takvih koji su okrenuli kapute i (bez ikakvih provjera) našli zaposlenje u nekim od najviših državnih hrvatskih institucija.

I umjesto da smo mi sudili njima, neki od njih još i danas na ovaj ili onaj način „sude“ – nama! Ako ne oni, onda njihova djeca i unuci!

Eto, i na ovu jednu od tisuće priča ekstremni ljevičari i bivši partizani jednostavno će reći:

Što ćete, bilo je takvo vrijeme!

 

Mladen Pavković